PROMOCIJA JEDNE OD KNJIGA MARINA SOPTE

https://otporas.com/hrvatska-politicka-emigracija-0d-1945-pa-do-1990-je-puna-dogodovstina-u-obnovi-druge-hrvatske-drzav

 Promocija knjige Marina Sopte, listopad 2012.

https://www.croexpress.eu/nv-admin/pdf/Izdanje%20br.%2026-1403271274.pdf

 10 CroExpress listopad 2012. listopad 2012. 

CroExpress 11 Željka Lešić (Matica) 

Povod za razgovor s dr. sc. Marinom Soptom je njegova nova knjiga „Hrvati u Kanadi – Oblikovanje hrvatske zajednice od 1945. do 1995.“ čiji izdavač je Institut društvenih znanosti dr. Ivo Pilar u Zagrebu. Na nedavno održanoj promociji Soptine knjige, koju su zajednički promovirali Institut društvenih znanosti dr. Ivo Pilar i Hrvatska matica iseljenika u njezinim prostorijama, prema riječima poznatoga hrvatskog znanstvenika koji se bavi istraživanjem povijesti hrvatskih iseljenika prof. Ivana Čizmića nikada u povijesti Hrvatske matice iseljenika nije održana uspješnija promocija jedne knjige. Ne samo po broju nazočnih od kojih mnogi nisu mogli ući u dvoranu, nego i po kvaliteti prisutne publike. O knjizi su govorili prof. Ivan Čizmić, prof. Vinko Grubišić iz Kanade, prof. Ivan Rogić i prof. Dražen Živić. Uz predstavljače knjige nastupili su poznati hrvatski skladatelji i pjevači Tomislav Brajša i Ranko Boban, koji su nastupom i pjevanjem oduševili publiku. 

Na promociji knjige dr. Sopte bilo je nazočno više od pedeset doktora znanosti, nekoliko hrvatskih veleposlanika, kao i kanadski veleposlanik u Hrvatskoj Edwin L. Loughlin koji je u svom govoru istaknuo kako je Sopta i kanadski autor. Između velikog broja istaknutih pojedinaca iz društveno-političkog i kulturnog života spomenut ću samo neke. U prvom redu predstojnicu Vladina Ureda za Hrvate izvan domove i Dr. Marin Sopta, hrvatski aktivist i znanstvenik „Uspostavom suverene i demokratske Republike Hrvatske moj san se ostvario. Na osobni poziv dr. Tuđmana, što smatram najvećim priznanjem za moj rad na hrvatskom polju, s članovima svoje obitelji vratio sam se u domovinu.“ Dariju Krstičević, koja je također održala prigodan govor, dr. sc. Pavla Kalinića – pročelnika Ureda za prirodne nepogode, Milana Vukovića – bivšeg predsjednika Vrhovnog suda RH, bivšeg ministra pravosuđa Bosiljka Mišetića… Nazočni su velikim pljeskom pozdravili dugogodišnjega hrvatskoga političkog zatvorenika i mučenika prof. Marka Veselicu. 

Molim Vas, predstavite se našim čitateljima. 

Veoma je nezahvalno govoriti o sebi. No, ukratko, nakon dolaska u Kanadu prvo sam završio školu engleskog jezika na Glendon College York University u Torontu, zatim George Brown College gdje sam učio za zubarskog tehničara. Nakon toga sam diplo- mirao na York University gdje sam završio političke znanosti i povijest. Postdiplomske stu- dije pohađao sam na University of Toronto da bih konačno doktorirao na Hrvatskim studijama Sveučilišta u Zagrebu. 

Kada ste otišli u Kanadu i koji su razlozi za odlazak? 

Glavni razlog mog odlaska u Kanadu bio je ekonomske prirode. Sa svojom majkom otišao sam u Kanadu gdje je živio njezin pokojni brat, moj ujak, inače dugogodišnji politički emigrant. (Karlo Sopta (1934-2001), https://hrvatskoobrambenostivo.com/in-memoriam-petnaeste-obljetnice-smrti-karlo-sopta-1934-2001/mo. Otporaš.) Tipičan je to primjer za desetke tisuća Hrvata iz zapadne Hercegovine koji su krajem šezdesetih i u prvoj polovici sedamdesetih godina prošlog stoljeća odlazili u zapadnoeuropske zemlje, a mnogi poput mene u prekooceanske zemlje. 

Opišite nam ukratko Vaš život u Kanadi. Kako ste se snašli i što ste ondje radili? 

Zahvaljujući činjenici koju sam već spomenuo da smo moja pokojna majka (Darinka, mo. Otporaš.) i ja otišli u Kanadu kod mog ujaka imali smo lakši početak emigrantskog života u toj bogatoj, velikoj i lijepoj zemlji. U Torontu sam poput bezbroj drugih ne samo hrvatskih emigranata radio različite poslove, od zubarskog tehničara, predavača na koledžu do izvršnog direktora u provincijskoj vladi Ontarija. 

Vaš društveni i politički angažman u Kanadi. 

Nakon dolaska u Toronto postao sam član najuspješnije Snimke: Arhiva Sopta društvene i ekonomske nejednakosti etničkih manjina, pomagati etničke skupine u očuvanju njihova identiteta i educirati javnost u vezi s vrijednostima kulturalnog pluralizma. Hrvati Kanade iskoristili su ovakvu politiku kanadskih vlasti pa su različitim vidovima svojih društvenih djelatnosti i različitim udrugama nastojali očuvati svoj nacionalni i kulturni identitet. Tako se na primjer osnivaju škole hrvatskog jezika koje u početku svog osnivanja uglavnom djeluju u sklopu hrvatskih katoličkih župa, a kasnije uz velikodušnu materijalnu pomoć lo- kalnih i provincijskih vlasti djeluju u sklopu škola. Također se osnivaju mnogobrojna folklorna društva i kulturne ustanove čiji je glavni cilj očuvanje nacionalnog i kulturnog identiteta Hrvata u Kanadi. Po mome mišljenju svakako najveći uspjeh predstavlja osnivanje, a kasnije rad i djelovanje Katedre za hrvatski jezik i kulturu na Sveučilištu u Watterloo, za koju su Hrvati Kanade bili prisiljeni uplatiti milijun dolara. 

Metros Croatia ušla je u kanadsku Kuću slavnih, posvetili ste prethodnu knjigu nogometnim klubovima ‘Croatia’ u dijaspori. Recite nam kako je šport svojim univerzalnim jezikom pridonosio afirmaciji Hrvatske proteklih desetljeća? 

Hrvatski iseljenici puno su učinili na promociji hrvatskog imena u svijetu, pa tako i u Kanadi, svojim nogometnim klubovima koji su u većini slučajeva nosili ime „Croatia“ i koji djeluju na pet kontinenata. Hrvatski nogometni klubovi s imenom „Croatia“ predstavljaju fenomen u svijetu športa, o čemu sam napisao i knjigu. Hrvatski klubovi osvajali su titule prvaka ne samo Kanade nego i Australije, SAD-a i drugih država. 

https://otporas.com/sveto-ime-croatia-je-knjiga-koju-je-u-zagrebu-2008-tiskao-dr-marin-sopta-i-posvetio-hrvatskoj-nogomen

Sjećate li se prvih kontakata hrvatske zajednice u Kanadi s dr. Tuđmanom? 

Kako ne. Prilikom prvog dolaska u Toronto 1987. godine dr. Tuđman je pristao na moj prijedlog održati predavanje na Sveučilištu u Torontu. Zahvaljujući mom prijateljstvu s prof. Hectorom Masseyem uspio sam organizirati prvo predavanje dr. Tuđmanu na York sveučilištu na kojem sam študirao. Drugo predavanje, također u mojoj organizaciji, dr. Tuđman održao je na University of Toronto, a poslije toga je otišao u Sudbury i Ottawu gdje su mu Ante Beljo i Gojko Šušak uspjeli organizirati predavanja na tamošnjim sveučilištima. https://otporas.com/nek-se-javno-oglase-kome-smeta-ova-slika-prvog-predsjednika-rh-dra-franje-tudmana-sa-pocetnim-bijel

Kada ste došli u domovinu i koji su razlozi za dolazak? Na kojim ste poslovima radili? 

Ne želim da moj odgovor zvuči demagoški, ali istina je da se moj san ostvario uspostavom suverene i demokratske Republike Hrvatske. (Prilažem sliku i molim dra. Marin Soptu da, kada vidi ovu sliku da stavi imena nazočnih na ovoj sliki, mo. Otporaš.) 

Na osobni poziv predsjednika dr. Tuđmana, što smatram najvećim priznanjem za moj rad na hrvatskom polju, s članovima svoje obitelji vratio sam se u domovinu. Između ostalih funkcija koje sam obavljao u domovini spomenut ću neke poput direktora Hrvatskog centra strategijskih istraživanja, tajnika HDZ-a za iseljeništvo, te državnog tajnika u Ministarstvu obnove, razvoja i iseljeništva. 

Kako gledate na razvitak demokratskog društva u RH i može li akademska zajednica snažnije poduprijeti prijeko potrebne društvene reforme RH? 

Ovo je veoma složeno pitanje koje zahtijeva dug i opširan odgovor, ali pretpostavljam da za to nema dosta prostora pa ću biti sažet. Demokracija u Hrvatskoj u odnosu na zemlje s dugom demokratskom tradicijom je mlada i krha. Za njezin razvitak trebat će dosta vremena, znanja, a iznad svega strpljenja. Ako govorimo o njezinim manama, u ovom trenutku po mome skromnome mišljenju na prvome mjestu je kriza političke i ekonomske elite u vođenju države. Ovome treba dodati pomanjkanje kvalitetnog rada raznih nevladinih udruga, koje u većini slučajeva ovise o donacijama iz zapadnodemokratskih zemalja, što je osobito dolazilo do izražaja u vrijeme vladavine predsjednika Tuđmana. Mnoge nevladine udruge također ovise o volji političkih stranaka na vlasti u Hrvatskoj, što na dulji rok ugrožava njihovu kredibilnost. Ove dvije stvari predstavljaju velike kočnice u razvitku demokratskog društva u Hrvatskoj i zato su nam potrebne radikalne promjene u svim segmentima hrvatskog društva. Tu u prvom redu mislim na potrebu veće demokra- tizacije političkih stranaka. Znam da je najlakše kritizirati i davati prijedloge, ali smatram da akademska zajednica, posebice HAZU i Matica hrvatska, trebaju biti aktivnije i prisutnije u društvenopolitičkom i kulturnom životu zemlje. Mišljenja sam da pomanjkanje novca na koji se mnogi žale nije najveći problem u radu ovih institucija, nego su veći problem stare navike i ponašanje stečeno u vrijeme komunizma. 

Što bi trebalo promijeniti da bi Hrvatska bila prosperitetnija zemlja? Hoće li EU donijeti željeni optimizam RH? 

Treba nastojati odbaciti stari način razmišljanja i djelovanja. Da bi se to ostvarilo potrebno je promijeniti svijest svakog pojedinca, u prvom redu treba promijeniti odnose prema radnom kolektivu, kao i prema državi. U državi je zavladala kriza morala i zato je korupcija uzela velikog maha. Mišljenja sam da treba što prije dati mogućnost i priliku pripadnicima novog i mlađeg naraštaja koji nisu opterećeni temama iz prošlosti, koji nemaju komplekse manje vrijednosti u odnosu na centre moći, posebice na Bruxelles i Den Haag. (Čitajući ovaj intervju dra. Marina Sopte, nesumnjivo da će čitatelji shvatiti da dr. Sopta govori rječnikom Maksa Luburić, što je rječnik PORUKA HRVATSKOG IZMIRENJA, https://otporas.com/tudman-koristio-poruka-izmirenja-ustasa-i-hrvatskih-partizana-u-obnovi-hrvatske-drzave/ mo. Otporaš.) Treba potaknuti mlade koji su školova- ni, koji imaju znanje, a iznad svega nove ideje da preuzmu vodeće pozicije u upravljanju našom državom. Po pitanju NATO saveza i EU-a, podržavam ideju ulaska i članstva Hrvatske u euroatlantskim integracijama i EU. Jedan od glavnih razloga za to je činje- nica da će pristupanjem u ove zajednice Hrvatska odnosno njezine političke i ekonomske elite napraviti pozitivne promjene u društvu. Žalosno je da nas stranci prisiljavaju da napravimo promjene i donosimo zakone umjesto da mi to učinimo radi sebe i budućih naraštaja. 

Njega nogometnog kluba u povijesti hrvatskog iseljeništva. 

Bio je to HNK Toronto Croatia, više puta apsolutni prvak Nacionalne nogometne lige provincije Ontario i Kanade. Klub je kao Metros Croatia 1976. godine osvojio titulu prvaka profesionalne NASl lige u čijim klubovima su igrale svjetske nogometne zvijezde poput Pelea, Eusebija, Besta, Marsha i drugih. U klubu sam igrao u juniorskoj momčadi uz nekoliko nastupa u prvoj momčadi. Također sam nekoliko puta igrao za juniorsku reprezentaciju Ontarija. Uz nogomet sam ipak većinu svoga slobodnog vremena i emocija posvetio radu na političkom polju. Puno više nego nogometu. Između različitih političkih dužnosti koje sam obavljao spomenut ću samo neke. Bio sam dugo godina predsjednik Međudruštvenog odbora Hrvata u Torontu u kojem su bili predstavnici više od dvadeset društava na području grada Toronta. U Hrvatskome narodnom vijeću, koje je osnovano 1974. godine u Torontu, obnašao sam dužnost predsjednika Mjesnog odbora grada Toronta i glavnog tajnika područnog odbora HNV-a južnog Ontarija. Na kraju s ponosom ističem kako sam bio zadnji pročelnik Hrvatskoga Narodnog Otpora za svijet prve hrvatske emigrantske političke grupacije koja je službeno prestala djelovati nakon proglašenja slobodne i demokratske Republike Hrvatske. O odluci koju smo jednoglasno izglasovali na saboru naše organizacije obavijestili smo Vladu RH i Sabor. 

Na koje načine je kanadska politika multikulturalizma podupirala očuvanje i razvitak hrvatske zajednice u Kanadi? 

Dopustite mi da prvo objasnim politiku multikulturalizma u Kanadi, odnosno principe i vrijednosti koje ona propagira. Prihvaćenjem multikulturalnog zakona kanadska vlada postavila je sebi cilj da će tim zakonom osigurati mirne odnose između različitih etničkih zajednica i omogućiti interkulturalne razmjene, eliminirati diskriminaciju i promovirati nacionalno jedinstvo, smanjiti Promocija Soptine knjige u HMI-a Knjiga Marina Sopte „Hrvati u Kanadi“ je skraćena verzija autorove doktorske disertacije, istraživački je upotpunjeno i sistematizirano znanje o skupu društvenih transformacija koje su oblikovale hrvatsku zajednicu u Kanadi u razdoblju od 1945. godine do 1995. godine. „Hrvati u Kanadi“ je knjiga koja, uz iscrpni znanstveni aparat, ostvaruje dva posebna cilja. Prvi je opisati specifično formiranje zajednice kanadskih Hrvata uz pomoć političkih udruga i organizacija. Drugi je opisati je uz pomoć kulturnih i religijskih udruga i organizacija. 

Dr. Marin Sopta rođen je 1950. u Širokome Brijegu, BiH, a nakon povratka iz Kanade živi i radi u Zagrebu. Ove godine obranio je doktorsku disertaciju na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Autor je do sada objavio: 2008. Sveto ime Croatia – Hrvatski nogometni klubovi „Croatia“ u iseljeništvu, Marin Sopta, Nakladnik Udruga „Hrvatska dijaspora“ i Institut društvenih znano- sti Ivo Pilar, Zagreb; 2005. Iseljena Hrvatska, Ivan Čizmić, Marin Sopta i Vlado Šakić; 1994. Unknown Journey – A History of Croats in Canada, Marin Sopta i Gabriele Scardellato (ur.), University of Toronto. Uz izdane knjige, uključujući najnoviju, dr. Marin Sopta autor je mnogobrojnih tekstova u zbornicima i časo- pisima. Treba dati mogućnost i priliku mladima koji nisu opterećeni prošlošću 12 CroExpress listopad 2012. listopa

http://www.safaric-safaric.si/Poveznice.htm

http://www.safaric-safaric.si/hop_vukina/2020-09_Knjiga_Nase_Hrvatske_Povijesti.htm

http://www.safaric-safaric.si/katas_SFSN.htm