PRODUCT ACADEMY IVECO – PJESMA U DESETARCU O MILI BOBANU,
spjevao ili napisao Dalibor Šimunović, Kaštel Štafilić 01.05.2007
Izravno se nismo dugo čuli pa te želim lijepo pozdraviti i usput te zamoliti za jednu stvar. Prilažem ti kopiju originala što sam malo prije našao u jednoj od mojih kutija ili Fascikl, kako god hoćeš.
Radi se o sljedećem. Moj sin Stjepan se je ženio u Bobanovoj Dragi, nedjelja 20 svibnja 2007. Moja sestra Jakica je tada živjela u Kaštel Štafilić kod Splita. Supruga Annie i ja smo došli skoro puni mjesec dana ranije kako bi pripremili sve potrebno za svatove. Bili smo kod sestre Jakice u Kaštel Štafilić. Ona je živjela na drugom katu, imala je prijatelja i susjeda na prvom katu imenom Dalibor Šimunović. Ne znam da li ga poznaješ ili da li ste slušajno svojta. To bih želio znati.
Moja sestra Jakica ga je pozvala u goste kao susjeda i prijatelja, i on je došao. Prije i za vrijeme i poslije večere smo imali vrlo ugodni razgovor. Tog čovjeka Dalibora je mnogo zanimala hrvatska emigracija i mnoge dogodovštine u njoj, a ja nisam bio škrt pričati i na svako njegovo pitanje adekvatno sam odgovorio. Nakon malo podužeg razgovora Dalibor se je ustao i rekao da će se uskoro opet vratiti. Možda za neki pola sata vratio se je i ovo na dvije stranice meni dao za vječnu uspomenu.
Dragi prijatelju s ovim ne želim te gnjaviti i još manje smetati. Budući da vas dvojica imate isto prezime, moja je želja tebe pitati da li se znate, poznate ili ne.
Sada prepisujem tu pjesmu u desetarcu i za gusle.
“PLAČE KAMEN USRED LJETNIH DANA,
NE ZBOG SUŠE, VEĆ ZBOG SVOJIH RANA…
JA SAM MILE BOBAN, POKOJNIH SINOVA,
NAPUŠTA ME ZEMLJA HERCEGOCA.
ZAŠTO OD NJE BIŽE NJENIH MLADI,
TOČNO NE ZNAM O ČEMU SE RADI.
NEKI IĐU RADI NEKE DIKE
DRUGI TRAŽE KRUHA BEZ MOTIKE.
NEKO HOĆE ŠKOLE DA IZUČI
NEKI KAŽE, NEĆE DA SE MUČI.
I TAKO MILE IZ SVOJIH BOBANA
NAĐE KRUHA PREKO OCEANA.
MILE NAŠ JE UZOR DIČNI
ŠAKA MU JE KAO MALJ ČELIČNI.
LEĐA SU MU ŠIRA OD ORMARA
TEŠKO ONOM KO MU PROBLEM STVARA.
STANO SANJA KRENIČKU DUBINU
HERCEG BOSNU I KRENIČKU BISTRINU.
OJ, KRENICO, MAJKO MOJA MILA
PUNO SI ME PUTA NAPOJILA.
ŽELIO JE POMOĆ RODU SVOME
U VREMENU KOMUNISTIČKOME.
UDBA NJEGA STALNO PRATI.
ŠESTERO JE DICE ODGOJIO
I NA ROBIJU SUĐEN BIO
MILE DRAGI, PLEMENA DIČNOGA
VELIKANE RODA HRVATSKOGA,
NI SAM NIJE MOGA VJEROVATI
PO’ STOLJEĆA HRVATSKU SANJATI.
SLOBODNIM HRVATIMA DOĐOŠE DANI.
DRAGI MILE, PRATILA TE SREĆA
SJEĆAŠ LI SE HRVATSKOG PROLJEĆA?
SAD KAD SI U HRVATSKOJ SINE,
UPOZNAJ SVOJE DUŠMANINE…
HVALA VAMA HRVATI GRUĐANI
HVALA VAMA, OJ SELO BOBANI.
HVALA MILE STARINO PONOSNA
POZDRAVLJA TE HRVATSKA I BOSNA,
ETO, ANE, VJERNA MI DRUŽIĆE
REKAO SAM ŠTO MI ŽELI SECE.
DALIBOR ŠIMUNOVIĆ
01.05.2007. KAŠTEL ŠTAFILIĆ
Bog!, veliki poZDravi i čut ćemo se brzo.
Mile Boban.
——————————
PoZDrav Mile!
Ne poznajem tog Dalibora Simunovica iz Kastela.
Takodjer, mnoge Simunovice u Dubrovniku ne poznajem, jer nismo rodbina.
Na primjer; ne znam se niti sa hrvatskim ambasadorom u Washington D.C.-u – Pjerom Simunovicem.
Ima mnogo Simunovica diljem Hrvatske i u dijaspori po svijetu, ali se medjusobno uglavnom ne znamo. Tko bi znao sve te tisuce i tisuce Simunovica koji su “rasuti” posvuda!
Eto, to je tako.
ZA DOM SPREMNI!
BiH – Bog i Hrvati! 
