PROCES PROTIV POGLAVNIKA DRA. ANTE PAVELIĆA

PROCES PROTIV POGLAVNIKA DRA. ANTE PAVELIĆA

“HRVATSKA I USTAŠTVO” (88)

Ovo je izišlo, kako ćete i po datumima vidjeti, na portalu javno.com.

Zbog nagomilanih dezinformacija i zbog razvikanih počinjenih zločina na našim područjima za vrijeme WW2, pokreće se proces protiv Poglavnika dra. Ante Pavelic.

P O K R E ĆE   S E   P R O C E S   S T O L J E Ć A.

Jedna zainteresirana skupina GRADJANI NOVINARI s portala javno.com već duže vremena vodi “žučljivu” polemiku oko počinjenih zločina na području Hrvatske, još bolje rečeno na području Nezavisne Države Hrvatske, poznate u svojoj skraćenici inicijalama NDH. Kada kažemo NDH tim mislimo reći i uključiti BiH kao sastavni dio Nezavisne Države Hrvatske, NDH, što je uistini bila i povijestna i istinita činjenica.

Zločini su uistinu počinjeni i mnogi nedužni i nevini su stradali zbog sulude i neodgovorne politike, kako Ustaškog Pokreta tako isto partizanskog mokunističkog pokreta pod vodstvom Josipa Broza Tita kao i srpskih četnika koje je vodio general Draža Mihailović u ime jugoslavenske kraljevske vlade sa geslom “Za kralja i otadžninu” a sa sjedištem u to doba u Londonu.

Najviše su polemike dolazile: tko je manje a tko više zločina počinio? Naravno da su jedni GN (Građani Novinari) branili jedne a drugi branili druge bez da se je moglo doći do zaključka: bilo u prilog jednih ili drugih, pa je izgledalo po onoj: Tko je stariji, ili kokoš ili jaje? Komentirajući često puta o toj te istoj temi od 1945. pa sve do danas, utrošilo se je na milijune sati žučljivih debata i polemika a da se nije pomaklo ni za jotu s mrtve točke.Za to se je preko komentara i privatni “sandučića” došlo do ideje da se sastavi odbor zrelih, odgovornih i nadasve poštenih i ne tendeciozno i politički obojenih Hrvata prema jednima ili drugima, s jednom svrhom da se pročešljaju/procesuiraju svi počinjeni zločini, kako bi se moglo, iako više simbolično nego pravno, na tu bolnu našu zajedničku stvar staviti konačnu točku, nazovimo ju: TOČKA HRVATSKOG IZMIRENJA!

U tu svrhu već sam kontaktirao jednog prominantnog odvjetnika koji još nije dao svoj DA ili NE, ali je rekao da je stvar, koliko god da je dobra, još više je poželjna. (To je bio sin mojeg prijatelja iz Francuske kojeg poznajem skoro punih šest desetljeća. Njegov sin je rođen u Francuskoj i savršeno govri hrvatski. On je odvjetnik i srcem i dušom je pristao biti odvjetnik naše hrvatske ISTINE. Ovo nadadajem danas na pedeset sedmu (57) godišnjicu smrti našeg Blaženog Alojzija Stepinca 10 veljače 2017. Mile Boban, Otporaš.)

Za to pozivam sve zainteresirane Hrvate kojima je stalo da do ovog “PROCESA STOLJEĆA” dođe i da se u djelo sprovede, da se preko ovih stranica portala počmu javljati svojim komentarima kako bi se razvila iskrena i poštena suradnja sviju nas za naš zajednički cilj, a taj je: Iznijeti ISTINU, ništa drugo nego NAŠU HRVATSKU ISTINU.

Znam i svjestan sam da sve to neće biti lako. Ali moramo se držati one naše narodne: AKO HOĆU LAKO ĆU, AKO NEĆU KAKO ĆU! Pošto je ovaj proces u našem zajedničkom hrvatskom interesu, onda će ga biti lako i ostvariti.

Ja za sada neću ništa predlagati osim što ću reći da će se morati izabrati: Sud, javni tužitelj, obrana, porota i slično. Uloge sviju njih nama su više manje poznate. Javni tužitelj imperativno mora raditi na tome kako što svrsihodnije sudu podnijeti prijavu težbe s naznačenim krivičnim detaljima svakog optuženika, posebice Poglavnika, jer je on bio Vrhovni Zapovjednik HOS-a NDH i kao takav je najodgovorniji.

Želio bih da se ova namjera shvati jako ozbiljno, ne toliko poradi nas samih, koliko poradi naših budućih pokoljenja, kako nas ista nebi ismijavali za naše neozbiljne i neodgovorne čine, nego još i gore: Da smo kukavice, jer im nismo ostevili dovoljno povijesnog materijala kako bi oni mogli nastaviti i dovršiti ono što mi iz našeg “kukavičluka” nismo ni započeli, ni dovršili, ni njima skoro ništa ostevili.

U to ime Otporaš vas očekuje za ovaj ozbiljni zajednički podhvat, pozdravlja vas sve s našim iskrenim pozdravom: Bog i Hrvati!

Objavljeno: 04.11.2009. u 14:05h

(Molim sve čitatelje da pomno pročitaju sve komentare koji su nesumnjivo odsijev i ogledalo odraza onih i svih komentatora koji su slobodno i bez straha iznijeli svoja mišljenja. Ja bih to nazvao: BISTRENJE POJMOVA. Danas je petak 10 veljače 2017. Mile Boban, Otporaš.)

DOMOLJUB 4.11.2009 15:32 h

Otporaš. Dobra ideja ali ti moram reći da je neizvediva. Žalosno ali je to tako. Hrvati kako se danas ponašaju radije spavati u mamurluku – ne znanju – u kojem se vrlo dobro sanja, nego prijeći jednoj ozbiljnoj stvari, kao što je to otvoranje procesa SVIM ZLOČINCIMA, a ne sam takozvanim “ustaškim”. Želim ti uspjeh i dobru sreću! Jako intezivno ću taj proces pratiti samo da vidim ozbiljnost Hrvata. Mnogo puta Hrvati su propali na ispitu, kao sada u Švedskoj potpisavši ugovor sa Slovenijom kojim se na pladnju dariva hrvatsko
područje.
Kada je Poglavnik pod ratnim pritiskom potpisao rimske ugovore 18 svibnja 1941., prvom prilikom on je te ugovore poništio i izgubljena hrvatska područja povratio Hrvatskoj. Sada se postavlja ozbiljno pitanje: Hoće li i kada će se Jadranka Kosor ugledati na oštrinu i snagu Poglavnika dra. Ante Pavelića i poništiti taj Stokolnski ugovor sa Slovenijom i povratiti izgubljno hrvatsko područje Hrvatskoj.

colonia.tino 4.11.2009 22:27 h (colonia.tino je Ivanka Josipović koja danas vodi portal “TinolovkaNews”, mo. Otporaš.)

Ideja je dobra, treba iznijeti vjerodostojnu dokumentaciju kako bi mogli baratati sa stvarnim činjenicama. Da bi mogli krenuti.

Domobran 5.11.2009 00:10 h

Domoljub pročitao sam tvoj komentar više puta kako bih ga razumio u onom kontekstu u kojem si ga ti pisao. Došao sam do zaključka da si ti mislio na Hrvatsku Državu koju su Hrvati teškom mukom stekli nakom 839 godina; a koju su odmah u početku neprijatelji napali sa svih strana, tako da, netom stečena Hrvatska Država, nije imala snage se razvijati pa niti održati. Tako je sa svakim idealnim početcima, pa se neću iznenaditi da i ovaj početak nezainteresirani Hrvati – pa i drugi kojih se ovo bude ticalo – počmu omalovažavati kako bi se pažnja
skrenula na nešto sasvim sporedno.

Domobran 5.11.2009 00:22 h

colonia.tino. Jest! Ideja je dobra, ali će biti sasvim i kamokud bolja ako ju svi zajednički uspijemo sprovesti u djelo. Ja ne strepim za dokumentaciju, koliko strepim na bojkotiranje iz straha da je to nemoguća nemogućnost. Za svaki pa i najmanji proces ljudi se spreme; a za ovaj biti će interesa za svakoga i svak na svoj način će tražiti način(e) kako što više prikupiti dokumentacije. Treba se raspitati u Beogradu pa tek onda u Zagrebu za svu povijsnu dokumentaciju vezanu za NDH, Ustaše i Poglavnika. I neka se svak pripremi onako kako mu to
bude njegovo srce dirigiralo! I sljedbenici ISTINE će se sa njihove strane pripremiti. I na tebe, tino, mnogo se računa, tim više da si se već javio da bi želio biti BRANITELJ. Dogovoreno!

colonia.tino 5.11.2009 09:34 h

Put od ideje do realizacije je trnoviti put i uglavnom nedostižan; da biste nešto ostvarili prije svega morate imati ljudi koji će bez fige u džepu, i bez “maskirnih uniformi” raditi. Drugim
riječima, treba ići sa konkretnim programom, konkretnim stvarima ili sve će ovo biti tek ” lajanje na mjesec “.
Naime, da biste imali ” Sabirni centar “, ukoliko se radi po principu na Memorijalni centar iz Domovinskog rata, vi onda prije svega morate imati prostorije, morate imati nešto poput muzeja, (to ne mora biti ništa megalomansko, ništa glamurozno, tek dostupno javnosti) odnosno arhiva, gdje bi se građa prikupljala, arhivirala, strukturirala, te pohranjivala. Ukoliko se radi o originalnoj dokumentaciji, vi morate tu dokumentaciju pravovaljano zaštititi od propadanja, treba je uvezati , treba je obložiti i spremiti za postav, odnosno izložiti da bi je i
drugi posjetitelji mogli vidjeti. Uzmimo primjer, ako se radi o originalnim pismima UDBE ili hrvatskih emigranata, vjerodostojnim svjedočanstvima vi to morate pregledati, izložiti i učiniti dostupnim javnosti, radi se o prevrijednoj građi da bi se s njom budzašto razbacivalo. Da biste vi to mogli morate imati sve ono s početka priče ili tu nema vjerodostojnosti ili tu nema budućnosti a time ni razloga raditi nešto što je osuđeno na propast.

Da biste sve to imali, morate imati čovjeka, puno je ljudi, ali čovjeka treba tražiti. I kod braće, nesloga se javlja, a prevare nisu rijetke. Naravno i prikupljanje same dokumentacije je zahtjevan posao, međutim, kada imate ono prvo i to drugo ide lakše, jer ako nešto institucionalizirate, onda imate i veći legitimitet. Sa institucijom i druge institucije lakše i brže surađuju te im ustupaju lakše i brže dokumentaciju koja se traži, treba raditi, ali ponavljam, ukliko se to misli raditi ozbiljno.

To vam je isto kao i kod novinara, kvazi profesionalci ili marginalci, koji nisu Sljemena ni vidjeli, ali su dva dana kasnije napisali izvještaj sa Sljemena, vrlo loše i kranje nepismeno, su
ispred Vas koji ste to isto napisali ranije od svih ostalih u HRVATSKOJ, jer su institucionalizirani, jer imaju zaleđe, odnosno pozadinu koja ih zbog tko zna kakvih interesa gura naprijed gdje im ni u kom slučaju mjesto nije. Imate moju podršku. pozdrav.

Otporaš 5.11.2009 13:14 h

colonia.tino. Vrlo lijepo obrazloženo kroz sve koje poteškoće i probleme se prolazi za ostvariti jednu zamišljenu i plemenitu zamisao, ideju. Čitao sam negdje kako se je više vremena potrošilo u planiranju gradnje “Notre Dame de Paris”, nego sami početak i cijelo vrijeme gradnje. General Drinjanin u ” PISMO HRVATSKIM ELITAMA” godine 1968 kaže: “…Sve ono što se gogadja oko nas bi trebali donekle smatrati “nemogućim”, pa ipak se dogadja i moglo bi se dogoditi mnogo toga, što na oko, izgleda “nemoguće”, a to nije, a nama ostaje uvijek da postfactum komentiramo: “izgledalo je nemoguće” i “tko bi to mogao reći”. Nakon svega što se nama Hrvatima dogodilo, morali bi ne samo naučiti na pogreškama vlastitim i tudjim, nego i promijeniti dio samog našeg mentaliteta, kako bi pojmovi “moguće” i “nemoguće” dobili i za nas konkretno značenje…”.

Dragi tino, tako kaže general Drinjanin, da treba “promijeniti i dio samog našeg (hrvatskog) mentaliteta, a vi kažete da treba stviriti zgradu (biblioteku, knjižnicu), ljude od povjerenja, tim za sroktiranje papira, uvezivanje dokumentacije, prilagođenost publiki itd. To stoji! Kinenska poslovica kaže: “Ako hoćete napraviti deset tisuća koraka hoda, šta najprije morate učiniti”? Odgovor je: Njaprije učiniti prvi korak. Slično i sa ovim, našim, hrvatskim i zajedničkim potezom; moramo početi s prvim korakom: PLANIRANJE.
Ja sam o tome, o mojim nagomilanim knjigama, papirima i sl., pričao s jednom nada sve povjerljivom osobom u Zagrebu, koja poznaje moje selo i moju rodnu kuću, te mi je rekla da mi je kuća velika i da bi najbolje bilo sve “dopeljati” u kontenjeru, police ili stalaže napraviti i sve poredati po redosljedu…Čak je ta osoba od povjerenja dala ideju kako bi se ta “Knjžnica” trebala zavati: “KNJIŽNICA FRA. SILVIJE GRUBIŠIĆ”.

Tino, ako želite nešto više znati o ovom fra. Silvije Grubišić, obratite se na Saborskog zastupnika Boro Grubišić. On će vam moći dalje reći tko je bio fra, S. Grubišić. To je što se
tiče tih poteškoća: “moguće” “nemoguće”. Što se tiče PROCESA PROTIV POGLAVNIKA, mišljenja sam da je to naša hrvatska dužnost da mi te ZLOČINE PROČEŠLJAMO, ili ćemo mi to ostaviti našim neprijateljima da to čine za nas, mimo nas i protiv nas. Ugledajmo se u Srbe. Oni bez srama i stida, naprotiv s velikim PONOSOM, sada rade na tome kako Rehabilitirati Dražu Mihailovića, a ne kako dokazati kako je on bio najveći ratni zločinac. Svakome bih preporučio knjigu: ISTINA O DRAŽI MIHAILOVIĆU koju je napisao dr. Ivo Omrčanin prije pola stoljeća i koju je potkrijepio sa svim mogućim dokumentim i u ta vremena živim svjedocima. Tino, vi ste mlad i nada sve prirodnom nadarenošću uporan, pa ćete možda doživjeti vrijeme kada će se velikom žestinom, u sred našeg glavnog grada svih Hrvata Zagreba, raspravljati o PROCESU PROTIV POGLAVNIKA i svega onoga što je bilo vezano za NDH. Jedino tada, poslije svih “ZA” i “PROTIV” dokaza moći će se staviti konačna TOČKA, kako za Poglavnika dra. Antu Pavelića, tako i za sve ostale, i iz dna naših srca i sa velikim usklikom reći im: SLAVA VAM I POČIVALI U MIRU BOŽIJEM!!!

colonia.tino 5.11.2009 17:50 h

Treba konkretno odrediti ciljeve, po točkama, što i kako to postići. Da se zna, kako raditi.

Otporaš 5.11.2009 18:44 h

colonia.tino. Vrlo rado ću iznijeti moj cilj(eve) po točkama kako to početi (ili kako vi kažete postići), tako da se zna kako raditi…Samo moram nadodati i to da će to biti jedan “kostur plana” kojeg mogu svi zainteresirani nadopunjati, popunjati, dodavati i oduzimati sve do one točke ili stupnja kada bi svi zaintereserani potvrdili i rekli da se slažu. Tek onda se prelazi na izvodbu tog “kostur plana”.
Ja ću taj, nazovimo ga, “moj cilj” iznijetu na mojoj naslovnoj stranici tako da bude pristupačan svim onima koji, za dobru stvar, žele sudjelovati na ovoj drugoj sudskoj parnici u odsustvu optuženika. Prva se je vodila preko slobodnog hrvatskog tiska 1956. godine, kada se je sada pok. Srećka Rovera okrivilo i čak neslužbeno optužilo da je bio agent Ozne i kao vodić predvodio skupinu Božidara Kavrana ravno u ruke Ozne 1947. godine. Prvi koji se je digao u obranu Srećka Rovera, bio je general Drinjanin. Na njegovu upornost da je dotični nevin i da bi se to moglo dokazati, sastavili su “ČASNI SUD” od neutralnih osoba Hrvata, koji su preko službenih izjava, pisama, telefonskih razgovora, gdje su i jedna i druga strana imali priliku, u ta vremena, bez današnjih kompjutora i e-maila, ustanoviti što je istina a što nije. Dakle, Tino i svi drugi koji budu ovo čitali i pratili, potrudite se u vašem krugu i medju vašim prijateljima i pronadjite istomišljenike i zainteresitane Hrvate, pa čak i Jugoslavene ako ih još ima i Srbe, da iskreno priskoče u pomoć, sa željom i voljom, ne da ruše, nego da priskoče u pomoć za sprovesti u djelo ovu dobru i nadasve plemenitu stvar. Svi oni koji kažu odmah u početku da je to “NEMOGUCE” su za STATUS QUO, to jest da mi Hrvati i dalje patimo od hipoteke grijeha prošlosti, umjesto da kao kulturni ljudi znadnemo se postaviti tako da prave stvari pohvatamo i pohvalimo a krive osudimo za vjeke vjekova, tako da poslije ovoga PROCESA UZDIGNUTE GLAVE idemo dočekati novog, demokratskim putem izabranog, slijedećeg Predsjednika RH. Pozdrav,
Otporas.

colonia.tino 6.11.2009 11:45 h

Dragi kolega Otporaš da li bi se tu radilo o institucionalnom obliku arhiviranja dokumentacije, odnosno o nekoj vrsti Sabirnog ili Memorijalnog centra koji bi onda bio smješten u nekom gradu u RH ili van nje? Ili virtualnom, odnosno iznošenju određenih povijesnih činjenica na webu?

Otporaš 6.11.2009 12:44 h

colonia.tino. Može i jedno i drugo. Istini za volju, Tino, uvjerenja sam da i sada neki koji prate webs i pronađu nešto za njih zanimljivo, to kopiraju i zadrže za nekada buduću potrebu. Uzmimo, na primjer, knjigu Ivana Prcele “HRVATSKI HOLOKAUST II” i početak ili početke kako je došlo do te knjige. Najprije je došla ideja da se počmu sakupljati dokazi od živih svjedoka. Mnogo ih je bilo zainteresiranih dati svoja svjedočanstva, uspomene, sjećanja i zapise partizanskih zločina, ali gdje ih poslati i kako će to sve skupa izići u javnost. Ivan Prcela sa nekim svojim istomišljenicima (vidite, Tino, kažem ovdje “svojim istomišljenicima” je počeo prikupljati sve do čega je mogao doći glede tih dokaza…) je osnovao odbor za istraživanje “BLEJBURŠKE TRAGEDIJE “. Znam da vam je poznato iz ove spomenute knjige kroz sve i kakve poteškoće i teške muke je ovaj ODBOR prošao dok knjiga konačno 1970. godine nije ugledala svijetlo DANA. I mi, Tino, imamo naših istomišljenika za ovu stvar, a ako ih nemama, naša je dužnost ih pronaći. Ideja je tu. Želje nam ne manjkaju, za rad i trud se kolektivno žrtvujmo, i sve će biti, s pomoću Božijom, dobro. Pozdrav, Otporaš.

Domobran 7.11.2009 00:07 h

Prijatelju Otporaš pojedini komentatori ti indirektno daju naslutiti da ih ne zanima tvoja prošlost. Kakvi su razlogi da ti to tako uporno iznosiš? Meni su tvoji opisi zanimljivi kao kada čovjek čita pisma razni ljudi kroz koja vidi ogledalo ljudi. Što druge zanima? Njih zanima kao u očenašu: Daj nam ga danas, i to je sve. Ti forsiraš idealizam; ma kakav idealizma? Vidiš da su ljudi ogorčeni, jedvo kraj s krajom vežu. Sada jadnu raju nagone da glasaju za budućeg predsjednika. Nije to loše da svak kroz tajnu kutiju kaže stisnutih očiju za koga je glasao. Svaki kandidat ima neku stranku kojoj se je priključio kako bi ga stranka podržavala i snosila. Ni to nije loše. Ali šta je loše da naš dragi Milan Bandić nema stranke koja bi ga podržavala. Ona stranka kojoj je on bio član br. 2 ga je izbacila. Sada luta kao janje izgubljene matere. Koja god mu dadne podojiti, on je prisvojen, njezin. Možda to nije loše. Zašto? Neki dan je rekao da su mu uzor njegova Majka i Bog. Pa, dragi moji Hrvati, šta drugo i šta još mi hoćemo. Čovjek nam je rekao sve. Da voli sviju Majku i da voli Boga! Hajdete junaci i na demkratski način dignite svoje ruke, i to uvisoko, tko je protiv svoje Majke i protiv nšega Boga? Nadam se da nije nitko. E, onda nam ostaje samo jedna stvar, a ta je: SVI NA IZBORE 27 PROSINCA I GLASUJMO ZA MILANA BANDIĆA A PROTIV SINA PARTIZANA IVE JOSIPOVIĆA.