Poštovani gospodine i dragi prijstelju,
Veoma mi je drago da ste mi se javili, a još više da ste zainteresirani povijesnim pismima Maksa Luburića. Vi ste se meni predstavili te je sada red i mene da Vam se predstavim. Ja sam Mile Boban iz Bobanove Drage, selo i kuća uz kuću legendarnog Zapovjednika Crne Legije, jednog od sastavnih djelova HOS, NDH. Rođen sam kolovoza mjeseca 1939 godine. Napustio sam rodno selo Babanovu Dragu 16 kolovoza 1957. Došao sa u Sloveniju, Mislinja, Slovenj Gradec te Dravograd. Tu sam radio neko vrijeme odakle sam emigrirao preko Italije direktno za Francusku, Pariz.
(1) Odmah, prije nego sam i posao našao, učlanio sam se u HOP, a kasnije u TRUP, Tajni, Revolucionarni, Ustaški, Pokret. Imam e-mail adrseu: trup1959@gmail.com koju koristim uz ovu preko koje Vam pišem ovo pismo.
(2) Bio sam usko povezan sa mnogim istaknutim Hrvatima, Ustašama, u Parizu i drugdje. Sve je išlo kako Bog zapovjeda dok je Poglavnik bio živ. Kasnije, kada su drugi preuzeli kormilo HOP-a u svoje ruke, malo po malo dolazi do nesuglasica, previranja, nepovjerenja itd. Što više novi emigranti dolaze, sve više dolazi do nepovjerenja među Hrvatima. Morali smo izbjegavati se sastati sa “pasošarima”, među kojima je bilo vrlo iskrenih i vrlo dobrih Hrvata. Ako si kupio novine, Vijesniik ili VUS na kiosku u Parizu a poznanik Hrvat te vidio, odmah si optužen da si agent Udbe. Mnoge su mi takove stvari poznate…
(3) Teško se je bilo snalaziti u to doba u hrvatskoj političkoj emigraciji. Pred Hrvatskom katoličkom crkvom u Parizu Hrvati su se najviše okupljali. Najviše ih je bilo da nisu pripadali ni jednoj hrvatskoj političkoj organizaciji. Bilo ih je više a svaka je imala po nekoliko članova. Novine je svaka organizacija imala i svak je svoje gurao i prodavao. Ja sam kupovao sve do čega sam mogao doći, jer sam htio sve znati, čuti i poznavati. U toj sveopće hrvatskoj požudi za znanjem, došao sam u sukob s nekim članovima ogranka Dr. Ivan Šarić, organizacije HOP-a. Zašto? Zato što sam kupovao časopis “Drine” od Žarka Luburića, mojeg prijatelja. To me je razljutilo da sam generalu Drinjaninu napisao jedno pismo žučljive naravi od 53 ili 54 pitanja. Računao sam da će se on raspištoljiti na mene i po meni, a on meni odgovara.
4. Tada, nekako u to vrijeme, ja prelazim u redove Hrvatskog Narodnog Odpora. Dr. Miljenko Dabo Peranić i ja usko surađujemo s generalom.
5. U prosincu 1968. s ženom Francuskinjom, dvije kćerke, Sofija tri godine a Catherina 11 mjeseci, odlazim u nepoznato, u San Francisco s tri kovčega i 80 američkih dolara. To je sve što sam imao.
6. Javio sam se generalu i on meni odgovara da se misionari ne šalju u Rim, nego u Indiju. Ti si tu kao hrvatski Msionar i vrši svoju misionarsku dužnost.
7. General pogiba 20 travnja 1969. Malo po malo dolazi do nesnalaženja unutar organizacije HNO. Mnogi su se povukli. Ostali su oni, opet, najvjerniji i najčvršći, ne kao organizaciji HNO, nego kroz načela iste ostali su vijerni i dosljedni Hrvatskoj.
8. U Chicagu, na Kongresu delegata organiazcije HNO u rujnu 1977., delegati organizacije HNO mene biraju za Kontinentalnog Pročelnika HNO. Ja sam to uzeo vrlo ozbiljno, i rekao bih da smo krenuli s mrtve točke. Počelo se čuti za nas i okupljati oko nas. U to doba bilo je popularno biti član ili simpatizer HNO. Sami pok. Bruno Bušić i oni “Proljećari” su bili uz nas i mi svi uz njih.
9. Kao Pročelnik HNO htio sam izdati jednu malu knjižicu ili knjigu o generalu Luburiću prigodom 10 godišnjice njegove pogibije. Kako nisam imao mnogo materijala, obratio sam se mnogima za koje sam znao da bi mogli imati pisanog materijala o generalu. Bio sam jako zadovoljan ishodom. Ljudi su se odazvali, slali mi kopije pisama, originale pisama, kopije od kopija, tako da se je toga nakupilo priličito mnogo. Jedan od njih je bio Dr. Jere Jareb koji mi je poslao dobra materijala, a usput i popratno pismo u kojem me pita: kako to gospdine Boban da ste vi kao jedan ugledni hrvatski javni radnik pristupili Luburićevoj organizaciji, kad se zna da je on izvršavao Pavelićeve poslove kao Himler Hitlerove i Ranković Titine, između ostaloga. To me je malo razjarilo, te sam napisao za Hrvatski Tjednik u Australiju članak: ZAŠTO SAM ČLAN HRVATSKOG NARODNOG OTPORA, koji je izišao u Hrvatskom Tjedniku 10 lipnja 1980. Prilažem poveznicu. https://otporas.com/zasto-sam-clan-hrvatskog-narodnog-otpora-pise-mile-boban-otporas/
10. Kada je 25 lipnja 1981. FBI izvršio raciju na organizaciju HNO, bio sam uhapšen s ostalom devetoricom Hrvata. Deseti Hrvat je bio Drago Sudar iz Toronta. Sud u New Yorku je trajao od 16 veljače 1982. pa do 15 svibnja iste godine. Ja i još trojica smo bili oslobođeni, dok šestorica su proglašena krivima. Godinu i pol dana nisam radio. Sve me je to sprijčilo da nastavim s knjigom ili knjigama o generalu Luburiću. Tu, nazovimo ju “šutnja” od tri deseljeća sam iskoristio da se pripremim što bolje i potpunije da izdam knjigu ili knjige PISMA MAKSA LUBURIĆA. Sada sam u mirovini. Imam dovoljno vremena, dovoljno materijala za napisati desetke knjiga. Želja je ČELIČNA,11. Mogao sam ja Vama, poštovani gospodine, ukratko reći što ću na kraju krajeva i reći. Ali ja sam Vama htio malo više reći, tako da Vi znate tko sam i kroz sve što sam prošao, te i to da sam potpuno odlučan izdati knjigu ili knjige Pisma Maksa Luburića, za naša hrvatska buduća pokoljenja, tako da oni imaju iz prve ruke, a to je iz ruke generala Luburića materijal pisati o njemu. Sve što se je do sada pisalo o njemu je iz neprijateljske ruke, a što je najžalostnije je to da još i dan dans mnogi se služe izvorima nešeg nacionalnog naprijatelja. Sjetimo se Dra. Andrije Hebranga, mlađega, kada je u svojoj predizbornoj kampanji 2009. godine rekao “…da se je Maks Luburić bori za hrvatske interese…” kako je dobio po trtici.
12. Dragi prijatelju mogu vas informirati da se već netko bavi za izdati knjigu o Maksu Luburiću. Nas smo trojica koji mu materijal dajemo. To je što se tiče knjige. A što se tiče knjiga PISMA MAKSA LUBURIĆA, ja sam jedini koji se tim bavim i koji sa svim odlučijem. Ja sam taj koji posjedujem skoro tisuće pisama Maksa Luburića. Neki su mi se već do sada javili, ali po njihovom javljanju sam primjetio, da ih više zanima nešto drugo nego da ova povijesna pisma ugledaju svijetlo dana u obliku knjiga. Kroz izmjenu par e-mail-a sve zastane, jer sam zahtjievao VJERNOST ZA VJERNOST, što ih je – možda – uplašilo.
13. Ja imam u planu:
a. Staviti na prvu stranicu, tj. korice, sliku generalovu u generalskoj odori HOS, NDH s njegova vjenčanja s Izabelom Hernaiz 19 studenoga 1953. (Knjiga je tiskana u rujnu 2014. Tiskao ju je u Zagrebu Despot Infinitus, d.o.o. Prilažem sliku korice knjige. Danas je srijeda 12 veljače 2020. Otporaš.)
b. Ta slika bi trebala biti u svakoj nadolazećoj knjigi a unutar knjige staviti prikladne i odgovarajuće slike uz odgovarajuće štivo.
c. Svakau knjigu staviti pod redni broj, kao što je to general činio s “DRINAMA”.
d. Staviti kazalo, index
dž. Staviti uvod, koji bi ja želio napisati.
e. Napisati predgovor kojeg svakako bi trebao napisati jedan vrlo dobat državotvorni Hrvat.
f. Najprikladnije bi bilo da te knjige upravo izda Udruga Hrvatskog Domobrana, jer je general Drinjanin general Hrvatskog Domobrana, a pukovnik Ustaške Vojnice.
g. Stvoriti jedan TIM koji će ozbiljno ovo shvatiti i raditi na tome kako pronaći stručne osobe za svaku ulogu. Moja uloga bi bila broj jedan (1) iznositi pisma kojih još imade na stotine i stotine. Vaša uloga bi bila broj dva (2) Koordinator svega. Ostalo se mora pronaći.
14. Ja sam iznio za sada kako bi to trebalo izgledati. Ništa nije konačno. Konačno će biti tek onda kada se dva Hrvata sporazume i slože o istoj stvari. U ovoj stvari se radi izdati – ne jednu nego – više knjiga Pisma Maksa Luburića.
15. Budući da sa nikim nisam zaključio sporazum o ovoj temi, slobodan sam s Vama stupiti u ozbiljnu suradnju, uz onu, koju sam i drugima stavljao: Vjernost za Vjernost.
16. Ako Vam se izloženo dopada i nemate ništa protiv, onda se možemo uzajmno smatrati poslovni partneri. Sve ostalo će dolaziti postepeno i po potrebi.
Uz iskrene pozdrave i s velikim poštovanjem i sa našim hrvatskim pozdravom:
http://www.safaric-safaric.si/hup_otporas_bd/301_Slo.htm
Kliknite na priloženu poveznicu, zatim kliknite na one naslove koji vas budu najviše zanimati. Ima mnogo povijestnih zanimljivosti za koje možda nikada prije niste znali.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.