PRIJEPIS PISMA OBJAŠNJENJA LIČKE GRANIČARSKE NOŠNJE, KREMENJAČE, OGNJILA, KRESIVA I TRUDA

—

od

Otporaš
u

PRIJEPIS PISMA OBJAŠNJENJA LIČKE GRANIČARSKE NOŠNJE, KREMENJAČE, OGNJILA, KRESIVA I TRUDA

 Dragi Monsieur Mile,

Oakland 25. travnja 1979.
(Na dan Svetog marka)
                          ako bi ikada do potrebe došlo, la description de LIČKA GRANIČARSKA NOŠNJA JE KAKO SLIJEDI:
image.png
1. Ako započmemo od glave, onda je to crljena lička kapa s dugim ili kratkim kitama, dakle crljena a ne crvena.
2. košulja, punjkana ili prosta od konoplja.
3. Ječerma s pucama i tokama, ili obični prsluk.
4. Potkošulja i gaće mogu biti od bilo čega.
5. Beneverci, ili duge gaće s turom, od platna zvanog žutik.
6. Bile vunene čarape, na koje se navlače natikači, koji imaju kljucke i sponge (spone) i kopčaju se na unutarnjoj strani gležnja. Oko pasa dolazi Ćemer, ili pašnjača, ako nemamo ćemera. Neki su ćemeri građeni tako, da služe za nošenje novca, lule, zvane Perušićkinja, ili koje druge slične perućiškinji. Za lulu i za loženje vatre, treba biti i Kresivo, ognjilo, zatim gljiva ili trud (francuski i engsleki se kaže “amadou”) koji se zapaljuje čim ih žiška ili varnica dotakne. (Ipak ostoji pašalica koja veli: Kres, pa ni varnice.) Za duvan, (duhan) je kesa duvankesa, sa resama, a načinjena je od ovnovske mišine (mješine) onoga dijela koji se ovnu nalazi između zadnjih nogu. U ćemeru su obično, britva (vrsta krivog noža) s koricama od ovnovskog ili kozijeg roga. Kubura kremenjača ili kapseljnjača se zadije za ćeper, (pojas, mo.) a svilaja za punjenje kubura je obično isto u ćemeru.
                Preskočio sam pa nadodajem sada. Jedna vrsta natikača vrlo slična gore spomenutima zove se sinjavci, a opanci su obično oputari, a ponekad i kapičari, to jest od debele kože kao i cipele.
Mislim da je to uglavnom, opis Ličke Graničarske Nošnje.
Ali preko Save pivajući: Ako srce ne kuca u Baće, ne pomažu ni vežene gaće.
                                                                  Pozdrav, potpis Marko.
Marko Miletić je rodom od Senja (1923…?), bio vojnik, dobrovoljac PRVI HRVATSKE DRŽAVE od 1941 do svibnja 1945. 
Poslije Bleiburga Marko se je vratio u Hrvatsku, borio se s drugim hrvatskim postrojbama protiv nametnute YU vlasti sve do nove godine 1948. Taj dan je prešao granicu, došao u Austriju odakle je emigrirao, mislim 1949. došao u San Francisco. Tu sam ga upoznao i bili smo dobri prijatelji. Često mi je pričao i o svojim ratnim zgodama/nezgodama i dogodovštinama. Bio je vojnik Elitne Hrvatske Ligije, najprije  kod pukovnika Jure Francetića zatim kog generala Ranka Bobana. Iz njegovih priča sam za mnoge stvari saznao, što bi se moglo reći: prijenos prošlosti od starijih na mlađe.
Kako sam se zanimao za dolje priloženu nošnju koja je bila njegova, on mi je poslao pismo 25 travnja 1975. s pojašnjenjem te LIČKE NOŠNJE. Pismo je prepisano i možete ga pročitati gore naviše priloženo.
Gabro.
 Slika je uzeta pred zgradom HRVATSKI DOM na 19 ulici i Mission Street  7 travnja 1979. u San Franciscu, pripremajući se taj dan za Folklorni nastup MATIJA GUBEC iz San Jose ići u svatove Patricia Hearst na Treasure Island, otok nedaleko San Francisca, putujući prema Oakland-u za Sacramento. Ja sam se Marku Miletić javio da mi pojasni značenje dolje priložene slike i ličke nošnje. Ispod ove slike prilažem Marka Miletića pismo koje objašnjava u detalje. Ta lička folklorna nošnja je bila Marka Miletića.
image.png
Hvala.
Gabro.

Komentari

Odgovori