Drag mi je Platon,

ali mi je draža istina.

( Aristotel )

Istina je uvijek jedna pa kao fundamentalni pojam spoznajne teorije nikada ne može biti pojam zamišljenog, ona je uvijek zbilja. Zato primjerice, lopov i ubojica nikada nisu jedno te isto, premda su oba kriminalci i oboje imaju za „vrlinu“ kradljivost.

Neke osobine su im iste pa odlučivanje i suđenje u stilu Vesne Pusić koja i dandanas tvrdi da je istina da tko je Hrvat taj onda sigurno laže, krade, ubija i koješta drugo, jest glupost . Ne može se lopov zamijeniti za ubojicu niti žrtva za zločin po zdravom razumu zato fitokomunisti čine sve da vas održavaju u ropstvu laži, predmijevajući da će biti vrlo mali broj onih koji će uopće razmišljati o slobodi izvan okvira partije, stranke ili neke druge kategorije vlasti. Vezivanje istine za osobu, sistem ili bilo što drugo osnovna je metoda njenog pretvaranja u laž.

Da bi ste to shvatili, ovo tim više što su mnogi nositelji ove rabote živi, kao uvodnu napovid navodim ovaj primjer iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća u državi bratstva i jedinstva s radničkom avangardom i drugom Titom na čelu.

Da bi se nastavila vladavina budala kada je već bila poljuljana tvrdnja da SFRJ-u nije moguće srušiti valjalo je djelovati studiozno protiv unutarnjeg i vanjskog neprijatelja. Svakako, uvijek će biti onih koji će povjerovati lažima i takvi će dobro doći kao žrtveni janjci pa će vuk biti sit i janjci na broju. Jedan od takovih zadataka u kući dvostruke linije zapovijedanja, koju zdravodrugovi nazvaše Centralni Komitet bio je i pisanje krilatica oliti popularnih parola kao zrcala „glasa javnosti“.

Izvođači radova izabrani od strane provjerenih partijaša su po cijeloj Jugi, pa tako i glavnom gradu Hrvatske, Zagrebu, kojeg uzimam za primjer istinitog zbivanja, imali zadatak grafitima ukazati na drugi stupanj „opće opasnosti“. Za njihove zaštitare određeni su probrani kadrovi narodne milicije i kroz nekoliko noći cijeli grad je bio išaran. U jutro nakon takvog teškog noćnog rada došli bi meštri u zgradu u Radničkoj Cesti (sada je to zgrada MUP-a, o. a b. ) da podignu svoju zasluženu plaću. Nije se isplaćivala gotovina kao kad se radilo o ubojstvu “dokazanog neprijatelja države i naroda“ u zemlji i dijaspori nego je svaki od njih dobio virman kojim su onda išli po svog stojadina kod ovlaštenog prodavača. Da, automobil tvornice Crvena Zastava, model Zastava 101, bila je njihova plaća.

Za mnoge je to bio početak okrupnjavanja imovinskog stanja, a neki su došli čak i do vlastitog glumišta odnosno kazališta u kojem i danas gledamo razne kulturne predstave i događaje koje financira država novcem otetim od gladnih usta pa napad na razumnog i učenog ministra dr. Zlatka Hasanbegovića nije ni malo slučajan. Po meni on ne treba ništa zboriti već samo objaviti izlaznu stranu računovodstva ministarstva kojem je na čelu.

Neki drugi su zbog iste stvari tj. pisanja grafita skončali u umobolnicama ili Titinim kazamati-ma dočim su rijetki uspjeli posao i kruh naći izvan domovine. Tih krilatica bilo je jako puno, ali navodim ove dvije: „Radnike na Sveučilišta“ i „Ništa nas ne smije iznenaditi“.

Odista, ništa nas ne smije iznenaditi koliko drugovi mogu iznenaditi sebe same, je li tako!?

U neto minulom događaju oko „Splitske nevjeste“ imamo istu stvar i zbilja su „ustaške“ zmije

otrovnije od Zelene mambe. Možemo li tako otvoreno postaviti pitanje i samom Ranku Ostojiću, je li i on krenuo po svog stojadina!? Takvo što sigurno je imalo i svoju logistiku i svoju zaštitu, a ne samo fakine izvršitelje. Duboko sam uvjeren i to indicijama o međusobnim prepucavanjima tko je „odan drug“ da najmanje pet osoba znadu pozadinu cijelog slučaja, na što upućuje i iskaz Zorana Milanovića o odnosu Vlade i SOA-e, Draganu Lozančiću i Kolindi Grabar Kitarović kada u svemu zaobilazi Dinka Cvitana!? Ne sumnjam da će Premijer Orešković supotpisati Lozančićevo razriješenje, premda ima i taštine od naše Predsjednice RH-e, pa se radi samo o natezanju konopca i pružanja mogućnosti prvom špijunu da častno odstupi.

Bivši Premijer Milanović veli: “Naše vrijednosti su naš program i naš smjer. Društvo slobode, poštena plaća za pošten rad i niz drugih stvari o kojima smo razgovarali danas na Korčuli, Blatu i Veloj Luci. Jako me veseli što nas je ovako danas bilo puno. U svakom trenutku moramo biti spremni za izbore jer ovo što se događa u Hrvatskoj nije dobro i protiv toga se moramo boriti“.

On odista tim pozivom zaziva „moral“ koljača Milovana Đilasa iz njegove knjige „STRIJELJANJE“ u kojoj je on dao argumente i obrazloženja, kako to najbolji sinovi partije znadu, sav partizanski humanizam u odnosu na ratne zarobljenike počev od „prenoćišta“ Bleiburga do Strumice.

Oni koji malo poznaju taj humanizam mogli su pročitati i da je sam Đilas javno objavio da je i on osobno svojim golim rukama, gle junaka, zaklao dva zarobljena njemačka mlada vojnika nakon čega da mu se ukazao Isus Krist (!?) i gledao ga oštrim pogledom tako da je Đilas sam sebe počeo prati od nevine krvi, a Isusa optužuje da je eto on mogao, a nije, njega spriječiti u tom zločinu!?

Milanović ne shvaća da je nakon 1945. nastao Democid i Genocid, ispada da mu ni Ranković nije ravan.

Aleksandar Ranković je kao ministar unutarnjih poslova, šef vojne i tajne policije početkom 1951 godine, čini mise u beogradskoj skupštini podnio izvješće u kojem decidirano stoji da je kroz kazamate države koju zaziva prošlo između 1945. i 1951. godine, 3,777,776 zatvorenika od čega je likvidirano 586.000 narodnih neprijatelja (!?).

Svoj teror oni su nazvali eufemističkim izričajem, oslobođenje, a koliko me pamet služi otvorili su i devetnaest koncentracijskih logora pa tako logor Knićanin, Valpovo, Josipovac, Goli otok, Gradiška, Jasenovac itd.

Naučili smo u teoriji da je fašizam stremljenje da jedna država upravlja svime, a da je nacizam isto to samo što je vlast predodređena jednom narodu koji mora upravljati sa svime, no što bi bila onda ideologija koja tvrdi da vrijedi samo ono što jedna partija, stranka ili kako god to umiljato nazvali, odredi?!. Nije li to onda spoj nacizma i fašizma i antifašistički fašinacizam pod maskom nekih novih osloboditelja!? Odnos prema neprikosnovenom antitotalitaristu Antunu Brkan to najbolje oslikava. Mazohizam za trenutnu oporbu u našoj političkoj teoriji i praksi glavna je odrednica ukupnosti zabluda Komunističkog manifesta, na koje je Ante Pavelić s pravom ukazao ne samo radi toga što mitisekunemi ne priznaju postojanje ljudske savjesti već ni prava naroda na samoodređenje povijesnih nacija u koje svakako spadaju Hrvati. Silejdžijska ideja jugoslavizma preko Strossmayera nije spasila Jugoslaviju ni „Sovjetsku Hrvatsku u Konfederativnoj Jugoslaviji“, bilo kome krivo ili pravo po Tuđmanovoj ideji, već se Hrvatska opredijelila za vlastitu nezavisnost. Slijedi joj samo raščišćavanje na efektivnim punktovima vlasti čiji se udbaški kadrovi ubacuju i spontano priječe započeti projekt Europske Hrvatske i Bosne. Da, svidjelo se to komu ili ne Hrvatske i Bosne.

Zato jača taj njihov antifašizam te traže podršku Židova da bi zastrašivanje i fanatiziranje bilo potpuno.

Neka bude svima jasno Hrvatska ne može izbjeći Lustraciju jer je to određeno pristupnim ugovorom s EU-om, a koliko se sjećam potpisali su ga Jadranka Kosor i Ivo Josipović, pitanje je samo linije dosega i tkz. sitne ribe tajnih službi koje će ostati neko vrijeme na manje izvršnim položajima, ali će se nacija naći u jedinstvu djela na novom „hrvatskom gradilištu“ kako bi se konačno smanjio intenzitet animoziteta djece totalitarnih kadrova i djece njihovih žrtava te njihovih sljednika.

Da komunističkim slijepcima ovo nije jasno, najbolje potvrđuje svojim iskazom Potpredsjednica Hrvatskog Državnog Sabora, Vesna Pusić kada kaže da : „NISU SVI NEVINE ŽRTVE, VEĆ NISU SUDSKIM PROCESOM PROGLAŠENI KRIVIM“

Ova NASTAŠA kao još jedna u nizu koja si umišlja da je mjera za vrijednost zaslužuje samo jednu jedinu rečenicu o kojoj bi se dalo napisati nekoliko romana, ona glasi: „Gospođo Vesna (ex Živka) Pusić, niste ni za gramatičara ni za psihijatra“.

Točno je da u Hrvatskoj krajnja ljevica i krajnja desnica jesu još uvijek u sprezi, opet to oslikava slučaj Lozančić, ali mi se moramo očistiti od jednoumlja i to je moguće samo lustracijom da se konačno unište krtice koje nam kopaju tlo pod nogama i svjesni smo da ima još balvana na putu do slobode zdravog razuma i savjesti (kako je to kazao nadahnitelj izvorne hrvatske misli prof. Antun Brkan, op. a. b.) da bi ostvarili efektivnu državnu nezavisnost na načelu jednakopravnosti.

Po meni, gospodin i ministar Hasanbegović je već sada zaslužio povijesni aplauz jer s lažovima ne treba voditi ni pregovor ni razgovor jer smo predugo trpjeli bahatost staljinističkih lažova, nastaša.

Ove nastaše, opet lažući, stalno koriste izraz „velikosrpstvo“ samo zato da sa sebe samih kao dokazanih boljševika, Jugoslavena, nadljudi i nadasve komunista, isključe od svake odgovornosti. Oni nas pedeset godina lažu da je moguća višenacionalna jugoslavenska budućnost premda su tu budućnost sami survali u rat u kojem su Mladić, Martić, Milošević, Novaković i mnogi drugi rabili iste metode svojih bivših komunističkih učitelja.

Neuropsihopatski ispadi nastaša u koje spada i Zuroff aktivirali su svoje grane i grančice te aktivirali sredstva za „javno obavještavanje“ kojekakvim bedastoćama i klevetama da će im biti vraćeno poput bumeranga, intenzivirati će istinu o našoj zemlji četrdesetih godina prošlog stoljeća tako da će se ti glodavci povući u mišje rupe te moliti šefove vampira da ih svijet zaboravi dok su živi. Ostati će prepušteni sami sebi u paklu laži, mržnje, okrutnosti i vječnog prokletstva jer nitko normalan ne može izmisliti muke koje su oni do sada smišljali za normalne ljude. Iako se SSSR raspao ta internacionala propalog režima nastala u čudovišnoj sprezi jahača apokalipse (Marxa, Lenjina, Staljina i Hitlera) broji posljednje dane pokušajem da obezvrijedi Domovinski rat i idealizirajući u cjelini sebe same. Njihov rad dokazuje da ta mitomanija nikad ne može izdržati u nasrtajima na neuništivost ljubavi, roda i doma svog, a to je najbolje posvjedočeno Domovinskim ratom koji jest jedina osnova samostalnosti Hrvatske, bez obzira što u našem Ustavu svašta piše, nadam se, ne za dugo.

Mrzitelji istine, razne nastaše, ne shvaćaju da kad se previše kleveću mrtvi, oni postanu sugovornici živih i javljaju se u duhu povijesne istine i jedankopravnosti. Mrtvi postaju živi u memoriji zbiljskih zbivanja i bivaju nepobjedivi, borci za bitke istine. Mrzitelji istine u sukobu s poviješću mrtvih postaju kao i svaka laž prezreni i od svojih vlastitih potomaka koji odbijaju budućnost bez ponosa i domovine.

Kako je istina nemoguće bez dokaza, jame koje su komunisti napunili svojim žrtvama nakon Drugog sv. Rata i Domovinskog rata, žive su knjige u kojima mrtvi postaju „življi“ od lažova i klevetnika.

Kreativni ljudi odbaciti će mitomanije i strah koje proizvode kaponje udbaških službi i subverzije propalih jugomarksista koji će nužno stradati od istine kao najdjelotvornijeg oružja.

Jugonostalgičari i fanatizirani neprijatelji ideje Hrvatske kao nezavisne države, dakle nastaše, znadu da nije bilo međunarodnog sudišta za vodeće ljude NDH-e čiji su se pripadnici istakli i u Istočnom frontu protiv staljinizma kojeg su „antifašisti“ uočili tek pet godina kasnije i da je Pavelić rekao Staljinu NE vojnoj suradnji s Crvenom armijom pa zazivaju novi „Marš na Drinu“ te su se raspisali o austrougarskim konjušarima, ustašama, kompleksašima, bolesnoj naciji, pokatoličenim Srbima da bi UDB-a mogla sagraditi novu busiju, stvoriti olakotne okolnosti i onemogućiti lustraciju. Ne dragi, ne će ići, vama Đoković, meni Šimunić i nema više „sadnje“ 88 ruža za druga Titu u Vukovaru. Za one koji ne znadu Vukovar je pao točno osamdesetosmog dana od dana početka oružanog napada.

Nastaše se vole hvaliti kako su oni zaslužni za ulazak Hrvatske u NATO savez, što je opet laž.

Naime, istina je da je za to najzaslužniji Ustaša dr. Zvonimir Maras. On je osoba koja je djelovala razumno i savjesno, uostalom i na sazivu u Bonnu 1980 jasno je naša dijaspora kazala da je cilj Hrvatska u NATO Savezu i to se obistinilo. Možete zamisliti što su tada razmišljali zdravodrugovi koje je sada izdala njihova „nacionalna svijest“ posebice oni koji sebe zovu socijaldemokrati. Ovaj svjetski poznati hrvatski vojnik bio je član Ustaškog pokreta. Negdje u jesen 1943. godine dospio je u južni dio Francuske i pripremao se sa saveznim snagama za odlazak na Istočno bojište.Došlo je do neslaganja vojske i zapovjednika pa je kontingent hrvatske vojske, u kojem su bili kršćani i muslimani, prebačen je u Njemačku. Zvonimir Maras, lički korjenik i ustanik, sačekao je dolazak Amerikanaca te se javio kao dragovoljac pod američku zastavu s uvjerenjem da će s njima ići na Crvenu armiju. S pravom je bio uvjeren zajedno s prvacima HNV-a da Hrvatska jedino tako u NATO Savezu može opstati bez straha da će je ikakva vanjska sila opet razoriti. Nakon pada Trećeg Reicha, prebačen je na bojište u Koreji, gdje se opet istakao nevjerojatnom hrabrošću. To mu je donijelo promocije i čin pukovnika US Army. Završio je i studij medicine te je poznat i kao svjetski rendgentolog i osteopat, a ako je živ (ovo nisam provjerio, ali hoću preko moje kanadske veze ubrzo, o. a.b) ima danas 94 godine.

On je osoba koja je djelovala i stolovala u središtu NATO Saveza u Belgiji i svakako najzaslužniji za ovu sponu.

Ne treba Ustaše gledati samo kroz zločin na način da se vlastiti taje, primjerice matematičkom točnošću je utvrđeno da komunistički zločini u Slunjskom kraju iznose točno 2.203 žrtve!? Je li samo zbog ovog utvrđenja Komisije za utvrđenje žrtava ukinuta ili je Titin put izgubio cestu prosudite sami !?. Ovo posebice ima težinu kada se uzme u obzir ono što istražuje kriptograf i nekadašnji kontraobavještajac bivše nam države Roman Leljak po Sloveniji kojemu velika hvala na hrabrosti, znaju i važnosti utvrđenja povijesne istine koja će mnoge nastaše prometnuti u putujuće prokletnike.

Dijeli nas još jako malo dana prije postave kišobrana NATO Saveza nad Bosnom (isto će biti i sa Srbijom o. a.b.) ne ponosnom kako je to V. V. napisao u posljednjem intervjuom s Jovanom Raškovićem već krvavom još od Tvrtka Prvog. Propasti će udbaški plan o njenoj podjeli i dokazati će se da je naša Bosna izvor zapadne civilizacije, kako bi naši prednici rekli, bit će mirna Bosna tako da hrvatski narod ne će biti više negacija njegove savjesti.

Nastaše, htjeli ili ne htjeli-vlast moraju prepustiti narodu i dobro je da svijet vidi tko je tko kada je riječ o ministru Hasanbegoviću koji postaje novi Matija Ivanić ili Stjepan Radić.

Dakle, nastaše, fatamorgana u pustinji iluzija, utrnula se.

Ante Baraba Miš / Kamenjar.com

U Pagliuchu, 22. veljače 2016. godine

——————-

Vidite 4 komentara