PRIGODOM SMRTI VLADKA MAČEKA, piše general Drinjanina, OBRANA br. 20 1965. (4)

PRIGODOM SMRTI VLADKA MAČEKA, piše general Drinjanin OBRANA br. 20 1965. (4)

HRVATSKA I USTAŠTVO (26)

Janka Pusta-Morali smo zaboraviti prijatelje, odakle smo došli, zaboraviti sve. Morali smo postati novi ljudi. Jure je postao Laslo a ja Maks., piše Maks Luburić.

Piše: general DRINJANIN

“OBRANA” br. 20 – 1965.

ŽIVIO HRVATSKI KRALJ STIPICA l.

Dolazak Stjepana Radića u Ljubuški bio je prava narodna mobilizacija. Valjda je samo kod kuće ostala po koja baba, a sve što se je moglo micati – hrlilo je na cestu i na mjesto gdje se očekivalo našega Stipicu. Sin Matiše Mlinarevića, narodnog zastupnika H.S.S. iz Bekije, bio je s nama u Napredkovom konviktu u Mostaru. On je po Ljubuškom skupljao “školarce”, a to su bili djaci mostarske gimnazije, trgovačke škole i preparandije. On se , kao sin narodbog zastupnika, brzo pretvorio u omladinskog vodju, iako skoro nitko od “školaraca” nije bio hssovac. Ne znam, da li se je to dogadjalo i drugdje, ali u Hercegovini je to bilo tako. Nešto slično se je dogodilo i sa tadanjim katoličkim omladinskim organizacijama. Kada bi netko došao iz Zagreba, onda bi saznali, da se Domagojci i Orlaši ne slažu, ali u Mostaru i svugdje u Hercegovini, svi su omladinci, posebno Napredkovci, bili podjednako članovi Orla i Domagoja. I ne sam to, nego smo na proslavama Orla uvijek i bez izuzetka, vidjeli jednu grupu muslimanskih “školaraca”, a imali smo čak i u orlaškom tamburaškom zboru dvojicu muslimana. Tako smo iz Ljubuškog, sa Humca, iz Radišića i drugih mjesta svi najprije išli u Klobuk, a onda iz Klobuka skupa sa drugima, pod zastavama, i u vojničkim redovima u Veliku Goricu. (General ovdje piše “Velika Gorica” što bi moglo zbuniti čitatelje misleći da se radi o “Velikoj Gorici” kod Zagreba. Ne. Ovdje se radi o Gorici (ne Velikoj) koja je udaljena 6.km do Imotskog, na samoj granici između Hrvatske i BiH. Mo. Otporaš.)

U svima nama je bilo nešto – militarističkoga, kako bi se to reklo danas. Većinom članovi Orla i Hrvatskog Sokola, odmah smo se svrstali u četveroredove, a uz nas je išlo i nešto druge mladjarije sa sela, u krasnim narodnim nošnjama i s nožem za pojasom. (to je bio tada hajdučki običaj u Hercegovini, moja opaska.) Išli smo pjevajući i kličući Radiću i hrvatskoj državi što nas je grlo nosilo, a ljudi i žene po selima izlazili bi i domahivali, nudeći nam varenike i kukuruznoga kruha, a to je u ono vrijeme u Hercegovini značilo pravi-banket. Idući kroz gradić Vitinu cijela se čaršija bila slegla, a mi smo promarširali kao da idemo na frontu. Žandari su nas začudjeno gledali, ali nisu u nas dirali. Sva bi Hercegovina bila planula, da se je ikome išta dogodilo. Kamenjem bi bila Hercegovina dotukla ono žandara. Dolazak S. Radića bio je naelektrizirao sve duhove.

Selo Klobuk bilo je borbena kula Matiše Mlinarevića. Klobuk je dao kasnije hrvatskoj Državi ministara, zapovjednika i čitave bojne hrvatskim oružanim snagama. Sve je vrvilo kao u mravinjaku. Tu je već bilo toliko naroda, da se na nas nitko nije ni osvrćao. Nekoliko “školaraca” ostade u selu, a oni iz velike Gorice (mjesto poznatog hrvatskog zrakoplovca HOS Cvitana Galić i Zvonka Bušić, moja opaska.) i Posušja žurili su, da krenemo u Veliku Goricu. Polovica nas je ostala bez kundura, koje i tako nisu bile previše čvrste, pa su se istrošle u našem maršu, te nas je nekoliko manjih i siromašnijih umarširalo bosonogo u Veliku Goricu. Nu to nije ništa značilo, jer, konačno, tu je bio Stipica Radić.

Tadašnji župnik u Velikoj Gorici, fra Blaž Jerković, koji je bio – kako su rekli župljani – metar širok i dva metra visok, stajao je ispred Bušićevih i Kordićevih kuća sa golemom hrvatskom zastavom u rukama. Kod njega smo kasnije i ručali u župi. On je bio veliki “Radićevac i velika Hrvatina”, kako ga je narod opisivao.

Svi smo mi “školarci” htjeli vidjeti Radića i pitati ga kako on misli povesti borbu protiv Beograda?

Neumorno se je klicalo hrvatskoj Republici i predsjedniku Stjepanu Radiću. Narod je u Hercegovini znao razlikovati stvari. Bio je politički zreo.Tamo su bili ne samo Radićevci, koji su bili ogromna većina, nego su bili i t.zv. “klerikalci”, pristaše fra Dominika Mandića. “Školarci” su gotovo svi bili za fra Dominika, iako se je znalo, kako su rekli narodni filozofi, do on “mudruje” sa Srbima i Slovencima zato, da se Hercegovini bolje plati duhan i “da ne krepamo od gladi”, kako su stariji ljudi znali reći. Ni fratri nisu bili svi za fra Dominika, nego su znali reći: “Radić, pa Bog”. To nije značilo, da je Stipica prije Svevišnjega, nego: najprije Radić, pa onda nitko do – Boga. To se pomalo mislilo i na Beograd i na Srbe, a pomalo i na t. zv. “klerikalce” i na “pokvarenu gospodu”. Nama se “školarcima” ta definicija nije svidjala, ali eto i mi smo prihvaćali demokratsku većinu i s narodom i s fratrima klicali: Radić, pa Bog!

(Moja opaska. Sve više i više počimam razumijevati uzroke “uzroka”. Sada mi tek počima biti jasnije da i Bog ne sudi čovjeka dok ne umre. Mnogi su osudili Hrvate bez da su znali pravu istinu. Otporaš.)

Nastavlja se.

Objavljeno: 14.05.2009. u 13:47h
Broj otvaranja uratka – Prvih 24h: 1311

matrixdc 14.05.2009 14:04 h

Kad završiš, da ja nastavim s kontrargumentima. Čudi me da te Broken, colonijatino i Smolković nisu kontaktirali????? :–))))))

Domobran 14.05.2009 16:19 h
Kolega matrixdc. Cijenim vašu odluku da ćete po završetku mojih opisa dati svoj “proargument”, iako bih mi bilo kamokud draže da, kako čitate da i komentirate. Kada bi vi to komentirali sada, imali bismo uzajmnu priliku razglabati o mnogim nejasnoćama i nepoznanicama, koje su naše i koje mi, mladji naraštaji, nismo ni planirali, niti u njima sudjelovali niti bili izvršioci dobrih ni loših dogodovština.
Kolega Matrix, tražeći zapisane podatke o mojim opisima, pronadjoh ” REVIEW ” jugoslav monthly Magazine br. lll. 1978. u kojem na engleskom jeziku ovaj časopos piše za one koji govore i služe se engleskim jezikom, drugim riječima “jugoslavenska” propaganda, piše neki Vojin Santić, kako su grad Mostar naselili neki slaveni još u desetom (10) stoljeću. Ovo je vrlo uočljivo za svakoga, pa se nadam kolega matrix da će biti uočljivo i za vas, da je ovo namjerno pisano strancima samo i jedino da ih se upozna da u Mostaru nema “nekih” Hrvata i da se prešuti naše hrvatsko ime gdje dog se to može. To je kada drugi pišu o nama. Nadam se da je konačno došlo naše hrvatsko vrijeme da mi pišemo o NAMA HRVATIMA. PoZDrav.

matrixdc 14.05.2009 22:20 h
Pročitao sam to i moram ti odmah reći da je to jedna od velikih gluposti. Što se o Hrvata tiče uvijek sam za, dobro i loše, zašto ne.

Domobran 14.05.2009 23:16 h
Bravo matrixdc! Vi govorite mojim jezikom kada kažete: “Što se Hrvata tiče uvijek sam za, dobro i loše, zašto ne”. Nemam šta nadodati, osim kada se vidimo, popiti zajednički po koju. Bog i iskreni poZDrav! Otporaš.Gracena13 15.05.2009 10:01 h
“Što se Hrvata tiče uvijek sam za, dobro i loše, zašto ne”.
Dobro i hvale vrijedno u Hrvata istaći, lošem i nepriličnom ne priklanjati se i ne podržavati pod svaku cijenu.