PRESUDA – optuženima Lisak Erihu, Stepinac dr. Alojziju, Šalić Ivanu i družini, Zagreb 1946., st, 450,451,452,453

                                                P R E S U D A 

      optuženima Lisak Erihu, Stepinac dr. Alojziju, Šalić Ivanu i družini.

Iako je s velikim pravom Vrhovni Sud RH Rehabilitirao Nadbiskupa Stepinca, tj. da nije uvažio odluku i odlke tužiteljstva vlade NRH koja je bila u sastavu Jugoslavije, koja je donijela presude hrvatskim vjerskim i političkim dostojanstvenicima, još uvijek ostaje za rehabilitirati i sve ostale koji su bili na tom sudu vlade NRH u Zagrebu u listopadu 1946. godine. Dok se god svi politički krivooptuženi Hrvati u jugoslavenskim sudovima ne Rehabilitiraju, postoji među Hrvatima s jedne strane sumnja da su svi ostali krivi i tako daju vjerodostojnost jugoslavenskom komunističkom sudu, a s druge strani da se vjeruje Ozni/Ubdi koji su te optužnice pokrenuli protiv optuženih Hrvata.

    Ja ću ovdje iznijeti presudu samo o Erihu Lisaku. Za pojašnjenje prilažem link o presudi nadbiskupa Stepinca.http://otporas.com/u-ime-naroda-sudi-se-nadbiskup-alojzije-stepinac/

Također prilažem link u kojem se mogu druge zanimljivosti naći. https://www.scribd.com/document/381812320/Su%C4%91enje-Lisaku-Stepincu-%C5%A0ali%C4%87u-i-Dru%C5%BEini-Bilje%C5%A1ke

Suđenje Lisaku, Stepincu, Šaliću i Družini – Bilješke Trials www.scribd.com

Svakako, svaki čitatelj bi se trebao zapitati za svaku krivičnu točku optuženima da li je uistinu ta točka krivičnog karaktera ili ne. Tek tada će se svaki čitatelj uvjeriti i osvjedočiti da su sve te “krivične točke” bile nacionalnog hrvatskog karaktera koji je uveliko smetao jugo-komunističkom režimu i njegovim slugama u Zagrebu. ZATO TRAŽIMO I ZAHTIJEVAJMO OD VLADE RH REHABILITACIJU SVIH HRVATSKIH POLITIČKIH OPTUŽENIKA I ZATVORENIKA.

Mile Boban, Otporaš.

                                             P R E S U D A

     Vrhovni sud Narodne Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Vimpulšek Žarka kao predsjednika vijeća, sudaca Vrhovnog suda N.R. Hrvatske Poldrugač Ivana i dr. Cerineo Antu kao članova vijeća, te tajnika Vrhovnog suda N. R. Hrvatske dr. Perović Antu kao zapisničara, u kriv. predmetu protiv optuženih: Lisak Eriha, dr. Stepinac Alojzija, Šalić Ivana i družine radih krivičnih djela iz Zakona o kriv. djelima protiv naroda i države, nakon glavne rasprave provedene uz sudjelovanje javnog tužioca N. R. hrvatske Jakova Blaževića, svih optuženih i njihovih branitelja dana 11. listopada 1946. donio je i proglasio ovu

                                               P R E S U D U:

1. optuženom Lisak Erihu, rođen 29 siječnja 1912. g. u Zagrebu, od oca Franje i majke Marije rođene Habijančić, Hrvat, državljanin FNRJ, neoženjen, nesvršeni student medicine, sada u zatvoru. (Prilažem link saslušanja Erik Lisaka dok je bio u zatvoru. Ako dobro pogledate u gore priloženu sliku vidjet ćete da Erik Lisak svoju desnu ruku drži u njedrima sakrinenu kaputom. Pričalo se je a slika to potvrđuje da su Oznši u zatvoru fizički mučili kako bi od njega iznudili što više podataka što su oni htjeli čuti i znati. I po rječniku saslušanja može se primjetiti da mnoge riječi nisu Erika Lisaka. Mile Boban, Otporaš.) 

https://www.academia.edu/7232870/Zapisnik_saslu%C5%A1anja_kod_OZNE_24._sije%C4%8Dnja_1946._ravnatelja_GRAVSIGUR-a_Eriha_Lisaka

Prvo (1) – k r i v   j e:

1. ) što je od svibnja do kolovoza 1941. god. kao povjerenik za javni red i sigurnost Ministarstva unutrašnjih poslova t. av. NDH organizirao prve policije u kotaru Karlovac i drugdje, koje su odmah otpočele progonom građana, a napose Srba i Židova;
   (Bez ikakovih predloženih vjerodostojnih dokaza. Sve čula, vidila, kazala… mo, Otporaš.
2. ) što je u periodu (hrvatski razdoblju, mo, Otporaš.) od kolovoza 1941. god. do kolovoza 1942. god. kao osobni pobočnik zločinca Pavelića bio njegov najuži i najintimniji pomagač i jedan od organizatora progona tisuća naših građana Hrvata, Srba i Židova, seljaka, radnika i narodne inteligencije;
3. ) što je kao glavar nadzornog odjela ustaške vojnice, odnosno kao ll. zamjenik vrhovnog nadzornika oružanih snaga t. zv. NDH generala Sabljaka u vremenu od kolovoza 1942. do listopada 1943. god. organizirao ustašku vojnicu i vršio nadzor nad njom, a koja je vršila masovna ubistva, (hrvatski ubojstva, mo.) odvođenja u logore te palježe i pljačke;
4. ) što je u vremenu od listopada 1943. god. do rujna 1944. god. kao “veliki župan” “velike župe” Prigorije i kao naredbodavac župskog redarstva iz te žup rukovodio svim hapšenjima koje je to redarstvo provodilo, stavljao bojne prijedloge za upućivanje u koncentracione logore i streljanje građana, te        upravljao cjelokupnom obavještajnom službom na području te župe, te je tako primjerice dana 23. l. 1944. pomogao ustaškom bojniku Ivanoviću da za odmazdu vješa 60 civilnih lica u selu gornja stubica;
5. ) što je u vremenu od rujna 1944. god. pa do oslobođenja zemlje kao glavni ravnatelj Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost t. zv. NDH, a od              studenog 1944. god. do oslobođenja kao državni tajnik Ministarstva unutrašnjih poslova nizirao (po svoj prilici nadzirao, mo.) i naređivao pojedinačna i masovna hapšenja, odvođenja u logore i ubijanje naših građana, te je vršio nadzor i upravu nad svim koncentracionim logorima u t. zv. NDH, (dakle, po optužbi javnog tužitelja Jakova Blaževića Erik Lisak je bio odgovoran za sve logore a ne Maks Luburić. Postavlja se sada pitanje: da je Maks Luburić bio na optuženičkoj klupi sa Erik Lisakom, na koga bi Jakov Blažević prstom upro: TKO JE BIO ZAPOVJEDNIK SABIRNIH I RADNIH LOGORA, Erik Lisak ili Maks    Luburić. Otporaš.) u kojima je ogroman broj Hrvata, Srba i Židova i ostalih građana naše zemlje bio na zvjerski način mučen i ubijan, te kao takav među ostalim primjerice odgovoran i za sljedeće zločine:

           a) što je 28. Xll. 1944. god. uputio svim župnim redarstvenim oblastima i drugim političkim nadleštvima t. zv. NDH okružnicu broj 58699-B-l/1944. kojom naređuje svim policijskim organima (hrvatski se kaže vlastima. Riječ “organ” je dio ljudskog tijela. Mo. Otporaš.) pod njegovom upravom da se striktno pridržavaju ranije izdatih upustava u pogledu izvršavanja odmazdi nad grašanima i suradnje s vojnim i drugim naoružanim formacijama po          pitanju vršenja odmazdi nad civilinim pučanstvom na temelju kojih uputstva su izvršena kroz navedeno vrijeme mnogobrojna ubistva za odmazdu              na čitavom teritoriji t. zv. NDH;

          b)   što je u vremenu od 7. Vlll. 1944. do oslobođenja izdao naređenje da se za odmazdu vješa ili strelja 413 građana i to 7 Vlll. 1944. god. između sela Prečec i Ostrne obješeno je 10 građana, 26. Vlll. 1944. obješeno je u mjestu Jablanac kod zaprešića 36 građana, 23. lX. 1944. naredbom broj          28942-B-1/-44. naređeno je izvršenje odmazde nad 4 građana u Novoj Gradiški, 30. lX. 1944. između stanice Pušića Bistra i Luka uz željezničku        prugu obješeno je 10 građana, 4.X.1944. u Sv. Ivanu Zelini obješeno je 29 građana, 5.X.1944. kod Zaprešića obješeno je 10 građana, 6.X.1944. u          Maksimiru u Zagrebu obješeno je 5 građana, istog dana t.j. 6.X.1944. obješeno je u Čučerju 20 građana, 9.X.1944. obješeno je kod Velike Gorice  13 građana , 28.X.1944. obješeno je u Čulincu 20 građana, istog dana t. j. 28.X.1944. obješeno je u Sv. Nedjelju kod Samobora 18 građana,                    24.Xl.1944. obješeno je 20 grašana, 1.Xll.1944. obješeno je u selu Brezovici na nadbiskupskom imanje 10 građana, (Zbilja vlada RH bi za našu hrvatsku povijesnu ISTINU trebala ustavnim putem ispitati sve ove državnog tužitelje Jakova Blaževića krivična djela – za moj pojam i moje osobno prosuđivanje – u velikom postotku izmišljene brojke, poput izmišljenih osam stotina tisuća Žrtava Sabirnog Radnog Logora Jasenovac. Ako to vlada RH ne učini da zadovolji ISTINU, POVIJEST I PRAVDU, onda usuđujem se reći da vlada i vlade RH namjerno ne žele istražiti istinu i da namjerno šute, što znači da se u potpunosti slažu sa državnim tužiteljem Jakovom Blaževićem koji je sudio i osudio Njegovu Uzoritost kardinala Alojzija Stepinca, Mo. Otporaš.) 20.Xll.1944. obješeno je u Odri 13 građana, 28.Xll.1944. obješeno je u            Krušljevom selu 50 građana, 4.l.1945. obješeno je u Žitnjaku 25 građana, 25.l.1944. obješeno je kod Konjščine 40 građana, 3.ll.1945. obješeno je

u Žitnjaku kraj Zagreba 10 građana, 10.ll.1945. obješeno je u selu Remetincu kod Zagreba 30 građana, 13.ll.1945. obješeno je u Vrapču kraj Zagreba 20       građana, 22.ll.1945. obješeno je u Vrapču kraj Zagreba ponovo 20 građana;

          c)  što je u razdoblju od kolovoza 1944. god. do siječnja 1945. god. naredio svojim podređenim službenicima da upute u koncentracione logore Horvat Stjepana koji je upućen u logor 19.l.1945., Šunje Aliju, koji je upućen u logor 8.Xll. 1944., Jakopović Marka, koji je upućen u logor 1945. god., Šafran  Ervina, koji je upuće u logor 19.l.1945. te Marvić Rudolfa, koji je neutvrđenog dana 1945. god. upućen u logor Lepoglava, a od kojih se do danas nije            nijedan povratio, svog podređenog Paver Stjepana ovlastio da uputi u logor Švaco Josipa, koji je u logor otpremljen 31.X.1944., a 5.lV.1945. je                  spomenuti Paver Stjepan izdao po odobrenju optuženog (Lisaka, mo.) rješenje da se u logor upute Vanjak Franjo i Zadravec Stanko, koje je      narađenje i izvršeno. Nadalje u istom tom razdoblju su u logoru Jasenovac, Gradiška, Lepoglava i drugima kojima je optuženi kao glavni ravnatelj za         javni red i sigurnost, odnosno državni tajnik u Ministarstvu unutrašnjih poslova t. zv. NDH rukovodio i upravljao, pobijeno je po njegovu nalogu i        ovlaštenju bezbroj nevinih žrtava kao primjerice: neustanovljenog dana (ima ih 365 u godini i ima 12 mjeseci u godini te sami pronađite koji bi to dan          i mjesec mogao biti, m.) i mjeseca 1944. god. pobijeno je 700 do 800 Srba kod Mlake i Jablanca, obješen dr. Mile Bošković i drugovi, obješen                  Branko Vojnović i drugovi, ubijen liječnik logorske bolinice logora jasenovac dr. Klein i veći broj logoraša, koji su se kao bolesnici nalazili u toj bolinici;

         d)  što je u razdoblju od listopada 1944. do siječnja 1945. god. ubijen i velik broj zatočenika logora Jasenovac na način što su potpuno goli dovedeni na Savu i tamo ubijeni bilo nožem bilo udarcem čekića ili malja po glavi,(danas se zna i na tome rade dr. Stjepan Razum, Roman Ljeljak, Igor Vukić,    Blanka Matković i drugi hrvatski Pravednici da te žrtve na Savi nisu bile žrtve Ustaša nego su bile žrtve titove antifašističke mržnje protiv Hrvatske Države.  Ponavljam da je to dužnost vlade RH da ustavno to dokaže i to zakonom potvrdi, jer u protivnom će ispasti: Vreću držao ili u nju sipao, podjednako si kriv. Drugim riječima ako vlada RH ne poduzme pravne korake protiv antifašističko/partizanskih zločina počinjeni nad hrvatskim narodom, ispast      će da su podjednako krivi, jer štite, sakrivaju i ne žele zakonski istraživati antifašističke laži i njihove zločine. Mo. Otporaš.) u listopadu 1944.god. je ubijeno 25 zatočenika logora Jasenovac zaposlenih u kožari toga logora, 30. i 31. lll. 1945. god. Zrinušić Ante s nekoliko ustaša pobio je 30 zatočenika logora Jasenovac, neustanovljenog dana u travnju 1945. t.j. prije povlačenja ustaša ubijeni su gotovo svi zatočenici logora Lepoglava, a jednako je nekako u isto vrijeme zločinac Luburić pobio gotovo sve sve preostale zatočenike logora Jasenovac; (Po antifašistički i po jugoslavenski Laž do Laži. Poznato je da general Luburića u to vrijeme uopće nije bio u Jasenovcu. On je tada bio u Sarajevu i njegova hrvatska vojnička dužnost je bila pripremanje hrvatske vojske za povlačenje prema sjeveru. Ovaj lažov Jakov Blažević laže i ne govori istinu; ali su tada njegove laži prolazile, jer se nitko u ime partije nije smio njemu i njegovim lažima suprostaviti. Danas je na novim snagama političke elite Druge Hrvatske Države da te laži ustavno opovrgnu. Mo. Otporaš.) 

         2)  što je u vremenu od početka svibnja do polovice kolovoza 1945. god. nakon bijega iz zemlje radio u Austriji sa zločincem Pavelićem, Moškovom i    drugima na organiziranju terorističke djelatnosti uperene protiv lične sigurnosti i imovine građana naše zemlje, te u tu svrhu po prethodno utanačenim sporazumom  s pavelićem i ostalim ustaškim vođama pristupio provođenju u život njihova zločinačkog plana, te je u toku mjeseca kolovoza 1945. god. u logoru Sent Getraut kao i drugim logorima u Austriji u kojima su se nalazili ustaše koji su pobjegli iz naše zemlje nakon oslobođenja zemlje, organizirao oružane ustaške terorističke grupice s namjerom da se iste prebace na teretorij FNRJ gdje bi pod nazivom “križari” ometali obnovu zemlje, te nastavili vršiti ubijstva, (hrvatski ubojstva, mo. Otporaš.) pljačku i ostala nasilja, te je u izvršenju tog plana neutvrđenog dana i mjeseca 1845. god. po naređenju zločinca Pavelića, po prethodnom dogovoru s Moškovom, bivšim komadantom (hrvatski zapovjednikom, mo.) PTS, prebacio se u zemlju, u cilju preuzimanja rukovodstva nad tim terorističkim grupicama i stvaranja jedinstvene terorističke organizacije, ugovorivši istovremeno, da će se po dolasku u zemlju međusobno povezati s Moškovom preko nadbiskupskog dvora u Zagrebu, a oko 15.lX. 1945. snabdijeven lažnim ispravama prebacio se ilegalnim putem preko granice FNRJ, te 17. lX. 1945. došao u Zagreb kao centar svog namjeravanog zločinačkog djelovanja, te je drugom polovicom mjeseca rujna 1945. god. došavši u Zagreb, uspostavio vezu s nadbiskupom Stepincem, posredstvom Pavelićeve rođakinje Porges Anči i Mačekovih povjerljivih ljudi Ostojčić marijana i dr. Franolić Vladimira, te je sastavši se s optuženim dr. Stepincem Alojzijem i optuženim Šalić Ivanom, njegovim tajnikom, iste upoznao s namjerama ustačkih zločina izvan zemlje, a od istih primio podatke o stanju u zemlji, a sve u svrhu ojačanja terorističke djelatnosti i čvrstog povezivanja te djelatnosti s inozemstvom, interesirajući se ujedno o  mogućnosti uspostavljanja veze s Moškovom, koji se već također nalazio u zemlji, te je isti dan u večer posredstvom optuženog Šalića sastao se s            Giuseppe Massuci-em, tajnikom papinskog legata pri episkopatu Hrvatske Marcone-a i u dugom razgovoru s njim primio podatke o situaciji u zemlji,        kojom bi se mogao koristiti u provođenju namjeravanih zločina; (prilažem link iz kojeg sadržaja će se mnogo saznati, mo. Otporaš.)

                 https://otporas.com/misija-u-hrvatskoj-i-pro-domo-sua/

MISIJA U HRVATSKOJ I “PRO DOMO SUA” | Otporaš Dr. GIUSEPPE MASSUCCI, O.S.B., bivši tajnik izaslanstva Svete Stolice kod hrvatskog Episkopata. MISIJA U HRVATSKOJ D N E V N I K OCA MASSUCCI od 1. kolovoza 1941. do 28 ožujka 1946. otporas.com

            a)  što je po djelima pod 1) u vrijeme rata i neprijateljske okupacije, radeći kao pokretač , organizator, naredbodavac i pomagaš u izvršavanju ubistava, osuđivanja na smrtne kazne i njihova izvršavanja, hapšenja, mučenja, odvađanja u konc. logore, prinuđene mobilizacija, naredio paljevine, uništavanje i pljačke javne i privatne imovine, postao funcionerem terorističkog aparata i policijskih formacija neprijatelja, nečovječno postupao s jugoslavenskim državljanima, počinio kriv. djelo iz člana 3. točka 3. Zakona o kriv. djelima protiv naroda i države,

            b)  što je nadalje u vrijeme rata organizirao i sam stupio u naoružane vojničke i policijske formacije sastavljene od jugoslavenskih državljana u cilju  pomaganja neprijatelja i zajedničke borbe s njim protiv svoje domovine, pa je počinio krivično djelo iz čl. 3. točka 4. citiranog Zakona.

            c)  što je nadalje u vrijeme rata i neprijateljske okupacije stupio u političku saradnju (hrvatski suradnju, mo.) s neprijateljem i stavio se u njegovu službu, u provođenju prisilnih mjera prema stanovništvu jugoslavije, te je počinio kriv. djelo iz člana 3. toč. 6. citiranog Zakona;

            d)  što je djelima pod 2. organizirao i pomagao da se organiziraju oružane bande u zemlji i van zemlje i njihovo ubacivanje na teritorij države, u cilju da se nasilnim putem obori i ugrozi postojeće državno uređenje FNRJ., te ugrozi njena vanjska sigurnost, čime je počinio kriv. djelo iz čl. 3. toč. 7 i 8    citiranog Zakona.

(S tvrdnjom bih mogao reći da mnogi Hrvati znaju za ovaj inscenirani proces protiv nadbiskupa Stepinca, Eriha Lisaka, Ivana Šalića i drugih, ali sa istom tvrdnjom mogu reći danas da ima velik i veliki postotak Hrvata koji ne znaju mnoge detalje sa ovog insceniranog procesa, osobito završni govor javnog tužitelja Jakova Blaževića protiv Eriha Lisaka. Taj govor javnog tužitelja je pun gorčine, pun mržnje, pun pravničkog neznanja, pun laži i izmišljotina, pun klevetanja i osobnog izživljavanja; jednom riječu pun ideološke i hrvatske nacionalne mržnje na osobu pukovnika NDH gosp. Erika ili Eriha Lisaka. Temeljito pročitati i još temeljitije proštudirati sve ove točke krivnje za koje ga je javni tužitelj okrivio i na smrt osudio, bez dvojbe i ikakove sumnje trebalo bi se pokrenuti novi proces protiv Eriha Lisaka, te uz sve točnosti, svi vjerodostojni prikazi bi oslobodili Eriha Lisaka svih krivnjih i za hrvatsku i povijestnu istinu bi bio REHABILITIRAN borac za Hrvatsku Državu Erik Lisak.

Izvor: “SUĐENJE LISAKU, STEPINCU, ŠALIĆU I DRUŽINI, USTAŠKO-KRIŽARSKIM ZLOČINCIMA I NJIHOVOM POMAGAČIMA”. Zagreb 1946., ts. 450, 451, 452, 543.

Prepisao iz spomenute knjige,

subota, 20 srpnja 2019.,Austin, Texas

Mile Boban, Otporaš.)