Po riječima moje majke,
tukli su je i doslovno lomili kosti,
ali nisu mogli slomiti hercegovački inat!!!

DOBRO I SUZE

“Ničija nije do zore sjala,
neće ni vaša,jer niste ljudi,
a ova suza što niz lice je pala,
jednog dana vama će da sudi”

Ničija nije do zore sjala,
izusti žena krvavog lica,
prkosno pred krvnike je stala,
dok u kolo se hvatala vijavica!

Nije htjela izdati svoga,
a OZNA tukla je još jače,
snagu joj dade vjera u Boga
dok oko krvavim suzama plače!

Dok snijeg nevinu krv pije
i tijelo se sa hladnoćom bori,
baka djeda izdala nije
jer Bog je od ljubavi stvori!

Tukli su je i lomili kosti,
slomiše tijelo,al ljubav bi jača,
neka Bog grijehe im prosti
i svaku suzu njezinog plača!

Prošla je patnje i muke
ponosno i uzdignute glave,
često je znala sklopiti ruke
dok molitvom usne Gospoda slave!

Sad je na nekom ljepšem mjestu,
nebo je k sebi u zagrljaj uze,
prošla je s djedom životnu cestu,
dijeleći s njim i dobro i suze!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com