Bivši zapovjednik vojske bosanskih Srba (78), bez maske na optuženičkoj klupi suda za ratne zločine, iza ploče stakla, rasplakao se u trenutku donošenja konačne presude, iako se nikada nije javno pokajao za zločine zbog kojih će sada do kraja života provesti u ćeliji.

Završena je tako pravna trakavica koja traje od 1995. godine i na neki način je jedno od najmračnijih poglavlja u suvremenoj europskoj povijesti dobilo kakav takav epilog. Naime, Mladić nikada nije odgovarao za zločine koje je počinio na području Republike Hrvatske, iako je u odsutnosti na Županijskom sudu u Zadru osuđen na 20 godina zatvora.

“Ne samo da nije suđeno za zločine u RH, donijeta je i oslobađajuća presuda za pet općina u BiH. Tamo su žrtve bili Hrvati koji su živjeli na prostoru BiH kao i Bošnjaci, a da ne govorim o kaznenom djelu ratnog zločina kojeg  je počinio na području RH. Za to nije bilo dovoljno petlje međunarodne zajednice pa tako i suda u Haagu koji je zapravo bio i produkt međunarodne zajednice pa nije ni optužen za ratne zločine na području RH, što je skandalozno samo po sebi”, ocijenio je bivši glavni državni odvjetnik Željko Olujić u razgovoru za portal Direktno dan uoči presude.

Mladićevo vječno počivalište još se ne zna

Budući da je presuda o krivici potvrđena, Mladić će biti poslan iz pritvorskog centra Ujedinjenih naroda u Haagu u jednu od europskih zemalja koje su potpisale ugovor i pristale primiti haške osuđenike. To odredište nije otkriveno, ali ne očekuje se da će to biti zatvor na otoku Wight, britanskom otoku u blizini južne Engleske, gdje kaznu služi još jedan ratni zločinac Radovan Karadžić.

Države potpisnice koje su pristale iza rešetaka primiti haške osuđenike su: Norveška, Švedska, Finska, Danska, Estonija, Velika Britanija, Belgija, Njemačka, Poljska, Francuska, Austrija, Italija, Španjolska i Portugal. Međutim, budući da u državi koja će ga preuzeti mora postojati mogućnost izricanja doživotne kazne zatvora, Mladić kaznu neće moći odslužiti u Norveškoj, Estoniji, Poljskoj i Portugalu.

Ratko Mladić tako je tražio da svoju kaznu doživotnog zatvora služi u Srbiji. Kada bi Mladiću bila dopuštena ova opcija, vjerojatno bi završio “zatvoren” na Vojno-medicinskoj akademiji u Beogradu. U ožujku 2017. godine Rusija je obavijestila Haški sud da je spremna pružiti mu smještaj i medicinski tretman, ali taj su prijedlog u Haagu odbacili.

Postoji i mogućnost da sud neće odobriti alternativnu lokaciju te da će Mladić ostati u Haagu jer se, prije svega, od suda skrivao više od desetljeća.

Da ćemo se malo načekati do odluke, pokazuje i slučaj Karadžića koji je 20. ožujka 2019. pravomoćno osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid i druge zločine počinjene u BiH između 1992. i 1995. godine, a odluka o njegovom transferu u Britaniju donesena je nakon godine i dva mjeseca. Dodajmo da će Mladić do donošenja odluke ostati tamo gdje je.

Norveški zatvori kao ljetnikovci za odmor bosanskim krvnicima

Radomir Kovač i Sredoje Lukić, oficiri Vojske Republike Srpske, jedni su od rijetkih koji su na izvršenje kazne poslani u Norvešku čiji zatvori prije podsjećaju na odmor u nekom ljetnikovcu nego “robijanje”. U norveškim zatvorima čuvari nisu naoružani, osuđenici su u vlastitoj civilnoj odjeći i sami raspolažu ključevima ćelija, a za poslove koje rade mogu zaraditi i desetak dolara dnevno.

U međuvremenu, osuđeni masovni silovatelj i trgovac zarobljenim bošnjačkim ženama i djevojčicama Kovač, koji je osuđen u Den Haagu zajedno s Dragoljubom Kunarcem, Zoranom Vukovićem, Draganom Zelenovićem, Gojkom Jankovićem, Jankom Janjićem, Radovanom Stankovićem i Draganom Gagovićem, dobio je 20 godina zatvora, a 2013. pušten je na slobodu nakon što je odslužio dvije trećine kazne.

U više nego lijepim uvjetima kaznu služi bivši načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije Nebojša Pavković koji u Finskoj slobodno šeta po zatvorskom krugu, slika, igra nogomet, uči engleski i finski, te svakodnevno s obitelji razgovara preko Skypea i telefona.

Biljana Plavšić kao jedna od arhitektica zločinačkog pothvata velikosrpskog genocida i etničkog čišćenja nesrpskih naroda u BiH u Haagu je osuđena na 11 godina zatvora, nakon što je priznala krivnju za zločine protiv čovječnosti i etničko čišćenje.

Ona je zatvorsku kaznu od 11 godina, minus vrijeme provedeno u kućnom pritvoru, odslužila u Švedskoj u ženskom zatvoru Hinseberg. Slično kao u Norveškoj, uvjeti za život tamošnjim zatvorenicama je daleko od teškog.

Naime, zatvor posjeduje vlastitu saunu, solarij, sobu za masažu i ograđeni dio za jahanje. Zatvorenice naravno mogu šetati po travnjacima zatvora u ležernoj odjeći, a konji, koje zatvorenice mogu jahati ako žele, kao u nekoj engleskoj televizijskoj seriji, slobodno pasu na maloj livadi uz šetalište. Idealno mjesto za opuštanje nakon stravičnih zločina koje je počinila.

Evo tko se nalazi u Velikoj Britaniji

Momčilo Krajišnik, bivši predsjednik Skupštine Republike Srpske, svoju zatvorsku kaznu služio je u Velikoj Britaniji u zatvoru kojeg popularno zovu “Palača čudovišta”. On je u pritvorskoj jedinici Haškog tribunala proveo osam i pol godina – od travnja 2001. kada je uhićenna Palama. Krajišnik je pravomoćno osuđen na 20 godina zatvora zbog zločina nad Bošnjacima i Hrvatima u BiH 1992. godine te osuđen za deportacije, prisilno premještanje i progon nesrpskog stanovništva u BiH.

Zbog toga je zatvorskim čuvarima dan naputak da se pobrinu da Krajišnik ne izazove rasnu mržnju jer je bivši predsjednik parlamenta bosanskih Srba stavljen u ćeliju u krilu zatvora u Sjevernom Yorkshireu u kojem su se nalazili i muslimanski zatvorenici. Krajišnik je iz ćelije izlazio samo po hranu, a ostalo vrijeme provodio je čitajući. Nakon odsluženja kazne odmara se u Republici Srpskoj.

Bivši general Vojske RS-a Radislav Krstić 2001. godine proglašen je krivim za ubojstvo tisuća Bošnjaka u razdoblju između 10. i 19. srpnja 1995. godine. Kriv je za genocid, istrebljenje, ubojstva i progone te osuđen na 46 godina zatvora. To je bila prva presuda Haškog suda za genocid za rat u BiH te do tada najduža izrečena zatvorska kazna. Nakon podignute žalbe 15. kolovoza 2001. godine, kazna mu je smanjena na 35 godina, a presuda je preimenovana u “sudjelovanje i pomaganje u genocidu”.

Krstić prvi Europljanin osuđen za genocid nakon Nürnberga

Krstić je bio i prvi Europljanin osuđen za genocid nekog međunarodnog suda nakon Nürnberga. Na služenje kazne prebačen je u Veliku Britaniju, gdje je pretučen u svibnju 2010. Navodno su ga napala trojica zatvorenika s nožem jer je “bio bahat” i “svima glumio generala” pa su ga ponovno preselili 2014. u Estoniju. Dodajmo da je ovaj zločinac 2013. odbio svjedočiti u obranu Radovana Karadžića, tvrdeći da mu narušeno zdravlje to ne dopušta.

Bivši oficiri Vojske Republike Srpske Vujadin Popović i Ljubiša Beara u siječnju 2015. dočekali su drugostupanjske doživotne zatvorske kazne za genocid u Srebrenici. Popović je poslan na izdržavanje kazne u Njemačku, dok je Beara, početkom 2017. preminuo u zatvoru u Berlinu. Dragi Nikoliću, bivšem časniku za sigurnost Zvorničke brigade VRS-a, potvrđena je kazna od 35 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja genocida, ali i on je preminuo za vrijeme dok je bio pušten na privremenu slobodu u Srbiju zbog zdravstvenih razloga.

U prosincu 2012. Haški sud potvrdio je doživotnu kaznu zatvora bosanskom Srbinu Milanu Lukiću, rođaku Sredoja Lukića, za zločine počinjene na području Višegrada. Lukić je do 2004. bio u Srbiji, a u kolovozu 2005. uhićen je u Buenos Airesu, gdje je živio pod lažnim imenom Goran Dukanović. Godinu kasnije izručen je Međunarodnom sudu za ratne zločine u Haagu. Kaznu izdržava u zatvoru kod Požarevca u Srbiji.

Stanislav Galić bio je vojni zapovjednik Sarajevsko-romanijskog korpusa u sklopu Vojske Republike Srpske za vrijeme opsade Sarajeva. Nadređeni su mu bili su Ratko Mladić i Radovan Karadžić.

Proglašen je krivim 2003. godine za zločine protiv čovječnosti i širenje terora među civilima u Sarajevu. Prvostupanjskom presudom osuđen je na 20 godina zatvora, no nakon žalbe tužitelja drugostupanjskom presudom 2006. godine kazna mu je preinačena u doživotni zatvor. Time je postao prva osoba koju je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju osudio na najtežu kaznu koju sada služi u Njemačkoj.

Zapovjedniku Zvorničke brigade VRS Vinku Pandureviću, koji se Haškom tribunalu dobrovoljno predao u ožujku 2005. godine, odslužio je dvije trećine kazne i pušten je iz zatvora u Austriji 2015. godine. Pandurević je optužen za zločine na području Srebrenice i Zvornika u srpnju 1995. godine i osuđen je na 13 godina zatvora za pomaganje ubojstava i progon muslimana s područja Srebrenice.

Miletiću odbijen zahtjev za prijevremenim puštanjem na slobodu

Radivoj Miletić, načelnik za operativno-nastavne poslove Glavnog štaba, kazna za zločine počinjene nad Bošnjacima u Srebrenici je smanjena tek neznatno – s 19 godina zatvora na 18. Kaznu izdržava u jednom od finskih zatvora, a podsjetimo, krajem 2020. Miletić je imao pravo da traži puštanje nakon izdržavanja dvije trećine kazne, što je i on i tražio, ali su suci Mehanizma za međunarodne kaznene sudove iskazali neslaganje da mu se odobri prijevremeno puštanje na slobodu s obzirom na težinu kaznenih djela za koja je osuđen.

Nekadašnji general Vojske Republike Srpske i pomoćnik Ratka Mladića za obavještajno-sigurnosne poslove Zdravko Tolimir umro je u haškoj ćeliji u veljači 2016. godine.

Pred ICTY-jem je proglašen krivim za genocid, zavjeru zbog počinjenja genocida, ubojstva, istrebljenja, progone i prisilno premještanje civila. Sudsko vijeće je utvrdilo i da je sudjelovao u dva zajednička zločinačka pothvata, ubijanju muškaraca iz Srebrenice te prisilnoj deportaciji Bošnjaka iz Srebrenice i Žepe. Osobno je bio nazočan u Srebrenici i Žepi u srpnju 1995. Sud je utvrdio i da je osobno predlagao ubojstva civila, a zatim pomagao u prikrivanju zločina. U travnju 2015. godine za navedene zločine osuđen je na doživotnu zatvorsku kaznu.

Odgovornost za raketiranje Zagreba 1995.

Milanu Martiću, jednom od vođa kninskih Srba, u studenom 2008. godine drugostupanjskom presudom u cijelosti je potvrđena prvostupanjska presuda od 35 godina zatvora za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj.

Optužnica ga je teretila za ratne zločine u Škabrnji, kao i izdavanje zapovijedi o raketiranju Zagreba u svibnju 1995. godine kada je stradalo sedmero civila, a 214 ih je ranjeno. Tada je ubijeno sedam civila, a ranjeno ih je 214. Određeno je da služi kaznu u Estoniji i u estonskom je zatvoru od lipnja 2009. godine

Haški osuđenik i časnik bivše JNA Mile Mrkšić preminuo je 2015. u zatvoru u Portugalu gdje je izdržavao zatvorsku kaznu zbog ratnih zločina na Ovčari  1991. godine.

Slobodanu Miloševiću se pred ICTY-jem sudilo zbog ratnih zločina na Kosovu i u Hrvatskoj te genocida u BiH. Suđenje je počelo u veljači 2002. godine u Haagu, no on nije priznao formalnu jurisdikciju Haškog suda. Ipak, vodio je vlastitu obranu, ali zbog njegova zdravstvenog stanja suđenje je prekidano 15 puta. U ožujku 2006. zatvorski čuvar pronašao ga je mrtvog u krevetu u pritvorskoj jedinici UN-a. Pokrenuta je i istraga o njegovoj smrti. Nije uzimao propisanu terapiju, što je dovelo do srčanog udara kao uzroka smrti.