Palača Akademije – Grič 2
Poštovani/e
POZIV
na 6. ovogodišnju tribinu
utorak, 30. svibnja 2023. godine u 19:00
tema:
“Politika SADa prema Hrvatskoj“
zbori:
Vjekoslav KRSNIK, novinar i publicist
Molimo svoj dolazak potvrditi:
ili mob 0915644403
Poštovani Ivan Valek i svi ostali kojima će biti prilika biti nazočni na toj šestogodišnjoj tribini u utorak 30 svibnja 2023., što je dan manje od Hapšenja mojeg dragog Octa od petanestero (15) djece Petra Boban u srijedu 31 svibnja 1950. On je polivao lozu, ja sam mu pomagao, te oko 6 sati poslije podne preko njiva posađenog hercegovačkog duhana ubrzanim korakom dođoše k nama tri milicionera imenom: komandir Đuro, Srbin, Milan Šorman, Srbin i hrvatski musliman Hasan od Livna. Brzim postupkom: jeste li vi drug petar Boban, Gabrić, našto moj otac odgovori: jest, to sam ja. Skošiće na njega kao lavovi, iz pojasa izvukoše žicu – jer nisu imali lisičine – skinuše mašinu za polivanje lozu s njegovih leđa, zavezaše mu ruke na leđima i odveli su ga bez da su mu dozvoli otići kući prisvući se. Osudili su ga na 4 godine zatvora zato što je bio “državni neprijatelj” i kao takav govorio protiv narodne vlasi. Branio ga je neki odvjetnik iz Imotskog, kojeg sam ime zaboravio i uspio ga je osloboditi zatvora, tako da je pušten na uvijetnu slobodu. Prilažem par slika.
Slika prva je iz Serainga, Belgija 1932. Prvi s desna je hrvatski general NDH Ranko Boban drži svoju desnu ruku na ramenu mojeg oca Petra Boban koji sjedi i ima cvijeće u desnoj ruci. Drugi mi nisu poznati.
Druga slika, s lijeva stoji je moj otac Petar Boban u domobtanskoj odori, na Romaniji, veljača 1942. Drugi mi nisu poznati.
Treća slika je knjiga na engleskom jeziku “ZBIRKA ŽIVOTNIH PRIČA” koje je pisao Milan Boban. Tiskana pred Božić 2022. Na sliki s lijeva je: moja sestra Mila (1938-2018), moja Majka Iva (1914-1998), moj Otac Petar (1907-1981), moja sestra Jakica (1934. još fala Bogu živa, ja, Mila, Milan, čuče s lijeva moj brat Rafo (1944-2004), moja sestra Matija (1941., fala Bogu još živa. Slikano pred našom kućom na Božić 1957.
Četvrta slika moji roditelj pred kućom, srpanj 1967. Pozadi njih se vidi naša kuća, odrna i duhan kako se suši.
Peta i zadnja slika je moj oca Petra pred našom crkvom u Gorici blizu Imotskog. Slikano na dan sv. Stjepana 3 kolovoza 1981. Moj otac je umro na radnoj njivi berući kukuruz od kljenuti srca 23 rujna 1981., što bi se moglo usporediti da je umro kao i vojnik koji je poginuo na bojnom polju vršeći svoju domoljubnu i vojničku dužnost.
Dragi Ivane i svi ostali rado bih želio biti tu s vama, ali mi je zbog velike udaljenosti nemoguće biti nazočan. Zato bih te rado zamolio da u moje ime svim nazočnima izručiš moje isprene pozdrave.
Bog! i Hrvati.
Hrvatska Hrvatu!
Za Dom Spremni!
S velikim poštovanjem svima.
Mile Boban.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.