POZIV HRVATSKOG NARODNOG ODPORA KOMUNISTIMA HRVATSKE, piše Maks Luburić 1966, povodom svrguća Aleksandra Rankovića sa svih političkih dužnosti SFRJ-a
POZIV HRVATSKOG NARODNOG OTPORA KOMUNISTIMA HRVATSKE
Komunisti Hrvatske!
Mnogi ste od vas kroz četiri godine prolijevali krv, boreći se za ideale marksizma i lenjinizma; bolju budućnost i sreću vaše domovine. Mnogi od vas, smatrali ste, da tim činom i djelovanjem ispunjavate dužnost i da će pravda i jednakost zavladati ne samo na teritoriji Hrvatske, već i u čitavoj Istočnoj Europi kao početnoj faze uvađanju komunizma u svijet i u toj borbi niste se prevarili niti vas je zaustavljao osjećaj bratske povezanosti sa onim Hrvatima koji nisu bili komunisti i kao takovi i borili se protiv vas. Prošlo je već preko dvadeset godina od kako je završio rat i potrebno je pogledati unazad da bi se vidjele “dobrobiti” koje je isti donio Hrvatskom Narodu i Hrvatskoj.
Tek nakon završetka rata, u svibnju 1945., srpski su komunisti pod komandom Koče Popovića a po nalogu maršala Josipa Broza Tita, na zločinački način pobili u Bleiburgu, Mariboru, St. Vidu, Kočevju kao i diljem cijele Jugoslavije u poznatim “marševima smrti”, preko 200.000 razoružanih Hrvata, ispunjajući time parole Milovana Đilasa čiji je danas sljedbenik Mihailo Mihailov, (Rus, ortodoksne jugoslavenske orijentacije, profesor ili tome sl., živio u Zadru, zagovarao “demokratskiju” Jugoslaviju, pomutio mozgove nekim labavim Hrvatima, poput Mirka Vidovića i drugih, koji su u njemu vidjeli “spasitelja” bolje Jugoslavije, itd. O tom Mihajlu Maks govori, mo. Mile Boban, Otporaš.) da “HRVATSKA VOJSKA MORA UMRIJETI, DA BI JUGOSLAVIJA MOGLA ŽIVJETI”.
Išlo se je, međutim, za drugim. Srbi su htjeli definitivno zarobiti Hrvatsku i stoga je bilo potrebno pobiti cvijet hrvatske omladine kako bi Hrvatski Narod ostao obezglavljen i nemoćan. Ubijalo se je, nevine mladiće, žene i djevojke, ubijalo ih se zato što su bili i osjećali se Hrvatima. Vi ste bili svjedoci ovog zločina, ali nijeste podigli svoj glas!
Nakon toga, uslijedile su druge represivne mjere, vodjene po OZNI, kasnije prozvanoj UDBA, koja je, vršeći naloge centralnog komiteta, uništila bilo kakvu manifestaciju individualne i kolektivne slobode.
Pristupilo se sistematskoj ekonomskoj eksploataciji Hrvatske i za hrvatske žuljeve i novac, dizalo se Srbiju i Crnu Goru. Bosnu, Hercegovinu i Sandžak, izdvojene su iz okvira Hrvatske, isto kao i Srijem, kako bi se ovu što više smanjilo. Poznati hrvatski komunista i predvodnik hrvatskog proletarijata ANDRIJA HEBRANG na zločinački je način ubijen zbog toga, što je branio teritorijalni integritet Hrvatske a njegovim su stopama slijedili brojni njegovi istomišljenici, stari i prokušani komunistički idealisti i borci.
Pravda, sreća i blagostanje za koje ste se borili kroz četiri godine, ne postaje. Preko 200.000 hrvatskih radnika, (kao i danas što Hrvati bježe i napuštaju svoja djedovska ognjišta, a povijest će za to okriviti današnje hrvatske antifašiste na čelu vlade Druge Hrvatske Države u prošlom stoljeću sa dva inicijala RH, kao što su za bježanje Hrvata u prošlosti bili krivi Titovci i njegov antifašizam, mo. Mile Boban, Otporaš.) sa legalnim jugoslavenskim pasošima, nalaze se danas na radu u Saveznoj republici Njemačkoj, Austriji i Švedskoj. Razne devize i ekonomske reforme koje je Beograd da sada proveo i provodi, svršile su sramotno i porazno po životni standard radnih kolektiva Hrvatske.
Jugoslavenski proizvodi koji se izvoze na strana tržišta i ukoliko su elaborirani u Hrvatskoj, nikada ne nose oznaku da su iz Hrvatske, (ovo je točno, jer je partija koju su hrvatski komunisti vjerno služili i kojoj su bili pokorni, svako isticanje imena Hrvat i Hrvatska je smatrano kao šovinizam, od koje riječi hrvatski komunisti su strepili, drhtali kao i danas kada spomeneš riječ “Ustaša”. Mo. Otporaš.)dok se to isto ne dogadja kada su u pitanju artikli izvezeni iz Srbije.
Beograd je sistematski, godinama, nastojao je u stranom svijetu prikazati Hrvate kao ratne zločince, fašiste i naciste, kako bi Hrvatski Narod izgubio bilo kakvu mogućnost moralne podrške u slučaju potrebe. Ova sistematska kampanja pogadja i vas, komunisti Hrvatske, jer vas Srbi upotrebljavaju kao oružje u zasužnjavanju vlastitog naroda, kojemu propagirate i vi i kao pripadnici istoga, i vi slovite u stranom svijetu, zahvaljujući kolektivnoj kampanji Srba, kao fašisti i nacisti.
Komunisti Hrvatske!
Ako razgledamo današnje prilike u svijetu, doći ćemo do zaključka, da nacionalizam nije bio nikada toliko jak i aktualan kao što je to danas. Ovu je činjenicu uočio i najpoznatiji historičar današnjice ARNOLD TOYNBEE, (engleski povjesničar (1889-1975) koji je napisao tezu ili teoriju o civilizacijama, mo. Mile Boban, Otporaš.) koji je nedavno upozorio “DA JE TAJ NACIONALIZAM JAČI NA KOMUNISTIČKOM ISTOKU NEGO LI NA KAPITALISTIČKOM ZAPADU”. Sovjetski Savez, narodna Republika Kina, Poljska, Mađarska, Rumunjska, itd., svaka od ovih zemalja void svoju, nacionalnu politiku, isto to čini i De Gaulleova Francuska, isto i Slovenija, isto i Srbija, pa zašto onda ne bi Hrvatska?
Komunisti Hrvatske!
Nitko od vas ne traži da se odreknete svoje političke ideologije, ali kao komunisti budite, u prvom redu, Hrvati; mislite i radite za dobrobit svog naroda; budite oni, koji će u Hrvatu koji nije komunista, a ti su većina, vidjeti u prvom redu Hrvata i kao takvog ga i tretirati.
kroz stoljeća, Hrvatski Narod je rušio mostove koje su idealisti uporno podizali, želeći ga ojačati i ujediniti. kroz stoljeća borili smo se jedni protiv drugih: Jednom iz vjerskih, drugih put iz ideoloških razloga i uvijek, tuđin nam je gospodario i još uvijek gospodari. Vi ste svojom četverogodišnjom borbom bili nesvjesni kvislinzi stranih imperijalističkih okupatora koji su upotrijebili marksizam i lenjinizam kao masku da vas privuku u svoje redove. Vi ste bili u svojim osjećajima iskreni i ova vam je iskrenost uzvraćena cincarskom podlošću.
Komunisti Hrvatske!
Pred vama leže danas ozbiljni i historijski zadatci; zadatci svijesti i odlučnosti. (Ovaj “POZIV HRVATSKOG NARODNOG ODPORA KOMUNISTIMA HRVATSKE” je napisan neposredno poslije pada Aleksandra Rankovića početkom srpnja 1966. godine. Mo. Mile Boban, Otporaš.) Vi ste danas djelomični nosioci vlasti u Hrvatskoj i kao takovi, nalazite se u prilici da, poput mađarskih komunističkih revolucionaraca koji su željeli osloboditi svoju zemlju od Sovjeta, (ovdje general misli na mađarsku revoluciju koncem listopada i početkom studenoga 1956. god. mo.) pridruživši se narodu, pružite ruku svom. HRVATSKOM NARODU u časovima koji će biti odlučni za njegovu budućnost.
Hrvatska nije bila sretna niti imala osiguranu svoju budućnost za vrijeme Banovine kada je Vladko Maček uspio dobiti neke povlastice od tadašnje kraljevske jugoslavenske vlade. Tim je povlasticama slijedio “martovski puč” i rat. Bakarić čini danas slično što i Maček; zadovoljava se nekim “martovskim pučem” ovog puta u obilju đilasovštine i mihajlovštine. Pad Rankovića ne znači ništa i još se unutrašnja situacija u Savezu Komunista nije sredila a niti će se srediti.
Komunisti Hrvatske! Na Vama je sada red!
Događaji se približuju većom brzinom nego li što to mnogi od vas primjećuju. Budite spremni, (Maks nije rekao “Za Dom”, ali je rekao da budu SPREMNI”. MO.)ne odričite se svoje političke ideologije, ali budite Hrvati, surađujte na spašavanju svog naroda.
ŽIVJELA HRVATSKA!
Zapovjednik Odpora:
General Drinjanin.
Za hrvatski Narodni Odpor:
Pročelnik Glavnog Stana
Enver Mehmedagić.
(Koliko je meni poznato je to da je general Drinjanin bio jedini od svih hrvatskih nacionalističkih skupina, pokreta, organizacija u hrvatskoj političkoj emigraciji koji je, poslije pada Rankovića, uputio Hrvatskim Komunistima i Hrvatskom NaroduPOZIV NA OKUP I POZIV NA OPREZ. I ne sam to, general Maks Luburić je često puta na tankom papiru pisao razne POSLANICE i stavljao ih u novinu OBRANA kako bi se te POSLANICE ili LETCI mogili što lakše poslati u domoninu, a najviše se je to činilo poslije PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH KOMUNISTA koja je tiskana i Istarskoj Drini br. 3/4 1964., st. 18-21. I još danas ima nekih usijanih glava koji tu PORUKU IZMIRENJA… prišivaju Franji Tuđmanu i drugima, sam kako bi zatajili ime pisaca te PORUKE IZMIRENJA… a to su bili Miljenko Dabo Peranić i Maks Luburić. i prešutili istinu. Prilažem prvu sliku sastanka obitelji Maksa Luburića i obitelji Miljenka Dabe Paranića u lipnju 1963., što bi se moglo usporediti da je već tada počeo početak ideje PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA. Mo. Mile Bobanb, Otporaš.)
Prva slika dra. Miljenka Dabe Peranića i Maksa Luburića lipnja mjeseca 1963.
S Lijeva mali Domagoj rođen 1954., mala Drina rođena 1956., Vjekoslav junior rođen 1957., Miroslava rođena 1958.
S desna gospođa Marija Peranić, muž joj Miljenko Dabo drži malu kćerku Anahitu rođena lipnja 1962. i zatim Hrvatski Vitez Vjekoslav Maks Luburić, general Drinjanin.
La primera foto del dr. Miljenko Dabo Peranić y el general Vjekoslav Maks Luburić, junio de 1963 con Max en Valencia o Barcelona; podría estar en otro lugar.
De Lijeva, el pequeño Domagoj nacido en 1954, el pequeño Drina nacido en 1956, el joven Vjekoslav nacido en 1957, Miroslava nacida en 1958.
A la derecha, la Sra. Marija Peranić, su esposo Miljenko Dabo, sostiene a una hija pequeña, Anahita, nacida en junio de 1962, y luego al caballero croata Vjekoslav Maks Luburić, general Drinjanin.
Feliz Navidad, Feliz Navidad 2022 Año para mi amigo Vjekoslav Luburići junior, su hermano Domagoj y su hermana Miroslava de Mile Boban y su familia.
Saludos sinceros.
¡Dios! Milla.
Prepisao Mile Boban, Otpraš, 14. svibnja 2016.