POZIV HRVATIMA MARICE LEVIĆ “NA UROTU PROTIV H.N. OTPORA”, Los Angeles, rujan 1979.

Kao dio Urote protiv HNO donosim jedan letak kojeg je Marica Lević-Korenić dijelila pred hrvatskom crkvom sv. Ante u Los Angelesu. Ona je ovaj letak poslala na uredništvo novine Nova Hrvatska u London. Nemam te novine da bih mogao dati originalni izvor, ali to nije toliko ni važno, jer ovaj letak je original i dovoljno govori sam za sebe. Ispod slike doslovno ću prepisati

ovaj letak, koji je napisan velikim slovima i ja ću ga tako prepisati, a zatim dati i još neke druge ozbiljne detalje glede zbivanja Urote Protiv HNO. 

    “P O Z I V   H R V A T I M A   J U Ž N E   K A L I F O R N I J E, rujan, 1979.

JAVNO POZIVAMO ČLANSTVO HRVATSKOG NARODNOG OTPORA, U ČIJIM REDOVIMA SE NALAZI I VELIKI BROJ NAJBOLJIH SINOVA NAŠEG NARODA, DA OTKAŽE POSLUŠNOST SVOME DANAŠNJEM VODSTVU, OČISTI SVOJE REDOVE I IZABERE NOVO VODSTVO ODGOVORNIH, PROKUŠANIH I ČESTITIH LJUDI KOJI JOŠ UVIJEK RAZLIKUJU ISTINSKE CILJEVE HRVATSKE BORBE OD UDBAŠKIH SMICALICA I PRIVIDJENJA. U KRAJNJEM SLUČAJU POZIVAMO DA UZ NAŠU SVEOPĆU POTPORU JAVNO ISTUPE PROTIV DANAŠNJEG VODSTVA.” (Sama rečenica “U krajnjem slučaju pozivamo…” govori dosta o tome šta će se u nedogledno vrijeme dogoditi organizaciji HN Otpor i njezinu vodstvu i nekim članovima. Za bolje razumijevanje priložit ću neke poveznice kojih će sadržaj mnogo toga otkriti. 

PISMO JEDNOG HRVATA KOJI JE RADIO ZA MOSTARSKU UDBU

“Zdravo prijatelji, Los Angeles, 26.9.78.

(Pismo je pisano velikim slovima od početka do završetka. Ja ću ga iz kopije donijeti bez ikaovih ispravaka i malim slovima. Kasnije ću ga donijeti na engleskom jeziku kao dio povijesti sa suda u New York-u desetorici Hrvata 1982. godine, mo, Otporaš.)

Da se javim dragi moj prijatelju sa nekoliko riječi dasam dobro kao što i vama želim sve najbolje.

Mislio sam se prije javiti, ali znaš kako je malo nezgodno to znaš sam zbog čega. Mogu ti reći da sam se počeo uklapati u ovu sredinu. Misliš da znaš kakva je ona. Upoznao sam dosta ljudi i sanjima sam dobar jer moram sve da neću. Kupujem novine i pratim šta se zbiva i tako. Ima dosta novosti koje ne mogu još da pišem, pa ću drugi put. Dosta sam čuo od povjereni ljudi što ima i što se radi i što se sprema ali ne ubrzo, pa što bude ja jaću javiti na vrime. Prijatelju po svoj prilici negdje oko 3 hiljade je spremno da pođu kućama, mislim da me razumiješ (kada!) Ja sam bio sa jednim od njih, ali nastojim da se približim glavnini. Ja mislim da ću uspjeti, čim dođem jaću ti moj prijatelji javiti.
Prijatelji dragi, njegov rođak obeđaje dosta toga. Ne bi pisao sad o tome (amožda znate i zašto.) Ja ću vam pomoći što mogu jer vidim da mogu samo ako mognem ostati ovdje, jer žena nešto sumnja, i kaže da me more povratiti kući kad ona zaželi, kažem ako ostanem. Ja vam želim puno pomoći, pa štogod bilo samnom jer osjećam da moram i hoću. Puno pozdrava svima vaš prijatelj Petar.”

“U NAŠIM LOKALNIM OKVIRIMA TO KONKRETNO ZNAČI DA SE OTKAŽE POSLUŠNOST I DA SE JAVNO ISTUPI PROTIV ZAKULISNOG MANIPULATORA OVDAŠNJEG OTPRA I NJEGOVA STVARNOG ŠEFA RANKA PRIMORCA KAO I PROTIV NOMINALNOG PREDSJEDNIKA NIKOLE BUBALA. DOK SE OVAJ POTONJI NE JEDNOM POKAZAO NESPOSOBNIM DA UPRAVLJA SA SAMIM SOBOM, RANKO PRIMORAC JE DIJETE KRVAVE OZNAŠKOUDBAŠKE OBITELJI, ČIJA ZLODJELA SE JOŠ UVIJEK PAMTE ŠIROM BIOČKOG KRAJA.” (Prilažem sliku Ranka Primorca da se vidi i da se zna kako je Ranko Primorac živio, radio i robijao za Hrvatsku, a da nije iz “oznaškoudbaške obitelji”, mo. Mile Boban.) 

“MADA JE HRVATSKA PORATNA POVIJEST IZBRISALA RAZLIKE I ISURPTNOSTI PROIZAŠLE IZ NAŠE RATNE TRAGEDIJKE, RANKO PRIMORAC NIJE DIJETE PARTIZANA ILI USTAŠA, NEGO OZNAŠKOUDBAŠKIH KRVNIKA, PA TU NE MOŽE BITI RIJEČI O RATNIM PREVIRANJIMA I IDEOLOŠKIM RAZLIKAMA, NEGO ISKLJUČIVO O ZLOČINAČKOM, UPRAVO LOMBOROSOVSKOM TIPU KOJI, (talijanski liječnik Lomboroso Cesare je to znači kao rođeni zločinac, mo. Mile Boban.) MA KAKO DJELOVAO, DJELUJE ZLOČINAČKI.

A ZLOČINCIMA NEMA I NE MOŽE BITI MJESTA MEDJU NAMA.”

                                                                                        Potpis: Marica Lević.

Tako piše i tako javno pozivlje Marica Lević Hrvate južne Kalifornije na UROTU PROTIV HRVATSKOG NARODNOG OTPORA, HNO što je nesumnjivo uveliko pomoglo doprinosu hapšenja Hrvata i njujorških procesa.

Ovu gore prikazanu knjigu  “Moj brat RANKO” je napisala njegova sestra Smilja udata Družijanić 2011. Prilažem sliku posjete Rankove sestre i zeta u zatvor kao jedan očiti dokaz da u američim zatvorima nikada nije bilo jugoslavenskih oznaša i udbaša, nego samo i jedino, kao i u Jugoslaviju hrvatskih rodoljuba.

Poznavao sam Maricu Lević. Bila je vrlo kontroverzna. Godinama je bila glavna govornica i urednica hrvatskog Radio Sata za Los Angeles. Sve što mogu, ukratko o njoj reći je to DA JE IMALA DUGAČAK JEZIK. Prilažem poveznicu sadržaja koji je izišao u Hrvatskom Tjednik, br. 192, 7 srpnja 1981. a pisan samo 12 dana poslije hepšenje Hrvatske Desetorke 25 lipnja 1981.

Mile Boban, Otporaš,

Austin, Texas

9 veljače 2021.