POVIJESTNI KUTAK: PRIEPIS PISMA G. VJEKOSLAVA VRANČIĆA, Buenos Aires, veljače 1956.

PRIEPIS PISMA G. VJEKOSLAVA VRANČIĆA, Buenos Aires, veljače 1956.

(Prepisujem ovo pismo dra. Vjekoslava Vrančića iz vrlo nečitljive kopije kojeg su prepisali iz originala Predsjednik – nečitljivo, mislim da piše – Australskih Društava – nečitljivo – HOP-a, s velikim slovima i podcrtano: DA JE OVAJ PRIEVOD IDENTIČAN SA ORIGINALOM U SVEMU JAMČE: Božo – potpis nečitljiv – i Dužnostnik Tadija Jelčić. Ovo pismo je vrlo važno za opisati povijest razlaza POGLAVNIK/LUBURIĆ koncem 1955 i početkom 1956. godine. Poslije ovoga ću iznijeti “Okružnicu Hrvatskog Narodnog Odpora” koja pozivlje sve Hrvate da pomognu Poglavniku dru. Anti Paveliću, koji je u toj argentinskoj revoluciji protiv Perona i njegove vlasti preuzeo novi vođa revolucije general Leonardo. Prilažem link te Okružnice HNO koja nosi naslov: HAJKA NA POGLAVNIKA U BUENOS AIRESU 1955/1956.    https://otporas.com/hajka-poglavnika-buenos-airesu-1955-56/ Svakako treba sadržaj ovog pisma dra. Vjekoslava Vrančića treba usporediti sa sadržajem gore spomenute “Okružnice HNO”. Mile Boban, Otporaš.)

P R I E P I S

– PISMA G. VJEKOSLAVA VRANČIĆA –

Odluka Poglavnika dra. Ante Pavelića o razrješenju od svih dužnosti u Ustaškom Pokretu Vjekoslava Luburića i Srećaka Rovera, akoprem podpuno unutrašnja stvar Ustaškog Pokreta, postala je predmetom  takove javne i razgranate promidžbe i druge djelatnosti da sam ovlašćen, da prije uredovne obaviesti rukovodstva Ustaškog Pokreta dam neka obavještenja radi pravilnog obavještavanja hrvatske i svjetske javnosti.

Odluka Poglavnika dra. Ante pavelića, koja se odnosi na Vjekoslava Luburića i Srećka Rovera, temelji se na sliedećim razlozima:

  1. Vjekoslav Luburić i Srećko Rover pokušali su izkoristiti privremene teškoće, u kojima se našao osobno Poglavnik i dužnostnici Ustaškog Pokreta u Republici Argentini i koje su bile posliedicom neiztinitih i zlonamjernih obtužbi, za svoje osobne ciljeve i probitke. Uvjereni da rečene teškoće predstavljau kraj Ustaškog Pokreta u Južnoj Americi i nestanak Poglavnika sa pozornice političkih dogadjaja, Vjekoslav Luburić i Srećko Rover, podstreknuti od odpadnika iz Europe, samovlastno su se prikazali kao rukovodioci Ustaškog Pokreta i njegovi najviši predstavnici prema drugim spoljnim krugovima.
  2. Raspolažemo dokazima da su Vjekoslav Luburić i njegovi sljedbenici u Republici Argentini spremali i tjelesno uništenje pojedinih dužnostnika iz najbliže Poglavnikove okolice. (Bila bi velika vjerodostojnost ovoga pisma dr. V. Vrančić da je on iznio iznio vjerodostojne dokaze kojima raspolaže “…da su Vjekoslav Luburić i njegovi sljedbenici u Republici Argentini spremali i tjelesno uništenje dužnostnika iz najbliže Poglavnikove okolice…” Velika je i povijestna je šteta da dr. V. Vrančić ne iznosi ama baš niti jedan jedini vjerodostojni dokaz svijim tvrdnjama u ovom pismo. Mo. Otporaš.)
  3. Vjekoslav Luburić je prisvojio i trošio bez ičijeg ovlašćenja znatne svote novca, koje su pojedina hrvatska društva i organizacije u izbjegličtvu preko njega poslale Poglavniku i Hrvatskoj državnoj Vladi. (Opet, fale dokazi, mo. Otporaš.)
  4. Vjekoslav Luburić i Srećko Rover odbili su poziv Hrvatskog Domobrana, da organiziraju u svojim zemljama medju Hrvatima i prijateljima i strancima slanje prosvjednih brzojava i pisama novim oblastima Republike Argentine protiv iztrage proganjanja Poglavnika i Hrvata u Buenos Airesu. Rukovodjeni napried rečenim namjerama, Vjekoslav Luburić u Španiji i Srećko Rover u Australiji i New Zelandu djelovali su u suprotnom pravcu, sabotirajući svaki pokušaj odazivanja pozivu Hrvatskog Domobrana.
  5. Vjekoslav Luvurić i Srećko Rover započeli su bez ičijeg ovlašćenja pozivati se kao tobožnje rukovodstvo Ustaškog Pokreta sa izvjestnim krugovima inostranaca, preuzimajući šta više i izvjestne obaveze i sa nakanom izkorišćavanja preimućstva, koja takve obaveze donose u materijalnom stanju.
  6. Opomenuti osobno od Poglavnika i pozvati, da dadu objašnjenje za izvjestne postupke, Vjekoslav Luburić i Srećko Rover ponašali su se drzko i odnosili se prema Poglavniku na način, koji je nedopustiv u odnosu podčinjenih dužnostnika Ustaškog Pokreta prema Poglavniku, šta više obtužujući Poglavnika da je Ustaški Pokret u Južnoj Americi i hrvatski tisak u Argentini pretvorio u privjesak i oružje peronističke komunističke i protukatoličke promidžbe i djelatnosti. (U knjigi “Pisma Vjekoslava Maksa Luburića” ima mnogo pisama i Okružnica HNO u kojima se piše suprotno sadržaja ovog pisma V. Vrančića. Mo. Otporaš.)
  7. U nemogućnosti da pobiju snagu Poglavnikove odluke bilo kakovim činbenicima, Vjekoslav Luburić i Srećko Rover, podstreknuti od odpadnika hrvatskog naroda podstrekavali su pojedince i što više čitava društva na neposlušnost Poglavniku i organizirali pisanje pisama, okrućnica pa i anonimnih letaka, u kojima se sumnjiči i vrijedja Poglavnika osobno i pojedine najviše dužnostnike Ustaškog Pokreta.

Ovakova djelatnost ne samo što odkriva pravo lice rečene gospode, nego nedvojbeno svjedoči, da je i ovoga puta i uviek odkad Poglavnikova odluka o razrješavanju od svih dužnosti i udaljavanju iz redova ustaškog Pokreta Vjekoslava Maksa Luburića i Srećka Rovera bila su nuždna, koristna i dalekosežna i u pravo vrieme. To posebice potvrdjuje dalja djelatnost rečene gospode, o čemu ću navesti nekoliko od mnogo brojnih primjera.

Malobrojni sljedbenici Vjekoslava Luburića u Argentini ponašaju se drsko i izazivački, nastojeći svojim ispadima u Hrvatskom Domu izazivati tuču i na taj način skrenuti pažnju argentinskim oblastima, da bi naše družtvene prostorije kao ognjište nereda zatvorili, a hrvatskim družtvima zabranili rad.

Ovih dana pojavio se je jedan letak, podpisan od tobožnjih Hrvata Montevidea, u kojem se “zvani na uzbunu”, jer Poglavnikove odluke o Luburiću i Roveru predstavljaju početak obračuna sa Hercegovcima, sladko sam se nasmijao toj najnovijoj “mudroj i političkoj krilatici” (Da bi se potpunije moglo razumijeti ovo pismo dra. V. Vrančića, potrebno bi bilo pročitati 86 stranica sadržaj DRINE br. 1-3 Europa, travanj 1956., “OVA JE DRINA POSVEĆENA USTAŠKOJ PRAVDI”. Prilažem link iz kojeg sadržaja se mogu neke nejasnoće saznati glede ove zavrzlame razlaza Poglavnik/Luburić. https://otporas.com/odrazu-vremena-castni-sud-hrvatskog-narodnog-odpora/ Mo. Otporaš.) Nemam namjeru odgovoarati na uvriede i klevete na račun moje osobe u tom pismu, jer nisu ni nove ni izvorne, nego vieran priepis ranijem izvorniku. Ipak sam posebno počašćen što su me kao Hercegovca izdvojili iz svojih redova i proglasili me protivnikom.

Izvjestna gospoda u Australiji i Novom Zelandu, ne znajući kako utrošiti vrieme i stare tiskanice družtva, “uvriedjena” Poglavnikovom odlukom, raspisaše se po cielom svietu o vrlinama “brata Rovera”, i o njegovoj djelatnosti i zalaganju u njihovim družtvima. ne bih u načelu osporavao “bratu Roveru” te vrline, ali bih preporučio rečenoj gospodi, da se sa malo više poštenja treba odnositi prema Vodji hrvatskog naroda, a nad djelatnošću raznih Rovera malo se zamisliti i ispitati u kojem se pravcu odvijalo. Što se nas ovdje tiče, nama je jasno. (Sadržaj ove zadnje rečenice se odnosi na “njih” Vrančić i “okolina” u Domu Hrvatskog Domobrana u Buenos Airesu. Mo. Otporaš.)

Napried rečena djelatnost ravna je odmetništvu od Ustaškog Pokreta, u kojem će kao i uviek do sada, rieči i odluke Poglavnika biti svetinja i zapovied. Rečena gospoda su se razkomotila i zaboravila primjer raznih Lorkovića i Vokića i njima sličnih, koje je poviest pregazila, a Ustaški Pokret i hrvatski narod osudio i prozre. Prilažem link https://otporas.com/puc-vokic-lorkovic-pise-general-drinjanin-drina-br-1-2-1965-st-152-153/ Rečena gospoda zaboravljaju, da su postali ono što jesu – danas možemo kazati: Ono što su bili – zahvaljujući samo Ustaškom Pokretu i u prvom redu Poglavniku i jednodušnom odlukom svih hrvatskih društava i organizacija diljem svieta, ovogodišnja obljetnica 10 Travnja biti će velebno proslavljena u znaku Ž.A.P. (Inicijali “Ž”. “A”. “P”. znače “Živio Ante Pavelić”, mo. Otporaš.) i na taj način biti dokazom vjernosti, odanosti i priznanja hrvatskog naroda i njegovih sinova u izbjegličtvu svom Velikom živom Antunu i jednom narodnom Vodji dru. Anti Paveliću, Poglavniku Nezavisne Države Hrvatske. Zar je potreban bolji ili očevidniji dokaz, da se je samim tim hrvatski narod i Ustaški Pokret, već samim tim nedvojbeno izjasnio o rečenim Poglavnikovim odlukama.

Za Poglavnika i za Dom – Spremni!

Buenos Aires, veljače 1956. godine.

Dr. Vjekoslav Vrančić v.r. Dostariešina Hrvatskog Domobrana.

DA JE OVAJ PRIEPIS IDENTIČAN SA ORIGINALOM U SVEMU JAMČE:

Predsjednik Boži (potpis nečitljiv) i Dužnostnik (Tadija Jelčić)

Prepisao Mile Boban, Otporaš dana 5 svibnja 2019.