“MOŽE LI SE VJEROVATI UDBAŠKOM ZAPISNIKU SASLUŠANJA PUKOVNIKA HOS-a IVANA PERČEVIĆA”?
Pred sobom imam Zapisnik o saslušanju pukovnika HOS-a Ivana Perčevića od 3.1.1947. godine. Zapisnik je pripremio dr. Željko Karaula a materijale je prikupio iz HDA u Zagrebu. Sami Zapisnik je pisan tipično “srpsko/hrvatskim” jezikom, tj. službenim jezikom tadašnje Jugoslavije. Opravdano sumnjam da se je puk. Perčević za vrijeme saslušavanja služio “srpsko/hrvatskim jezikom, tim više da je puk. Perčević bio visokičastnik HOS-a, pa kao takav koristio bi se više hrvatskim nego srpskim riječima. Ja ću ovdje iznijeti samo jedan mali dio tih saslušanja, jer ih ima više, a odnosi se na hrvatskog i ustaškog Krilnika Stevo Dujića.
Ova dolje priložena slika je iz DRINE, br. 1/2 1967, st. 129. Na sliki se nalaze prvoborci Ustaškog Pokreta u Italiji. Po redu stoje s lijeva na desno: Satnik Bego (general Vjekoslav Servatzi), Doglavnik Mile Budak, minister Andrija Artuković, zastavnik Šarlija, Poglavnik Dr. Ante Pavelić, nedavno preminuli Joža Miljković, povjerenik Glavnog Ustaškog Stana (GUS-a) za Vanjske veze, pukovnik Hrvatskog
Domobranstva i novopostavljeni prvi Krilnik Ustaške Vojnice STEVO DUJIĆ, te bojnik Jasinski, zapovjednik logora. Mile Boban, Otporaš.
Z A P I S N I K
sastavljen dana 3.1.1947. godine u prostorijama UDB-e u Zagrebu (1. Hrvatski državni arhiv (HDA, SDS, RSUP SHR, dossier Ante Pavelić, zapisnik o saslušanju Ivana Perčevića od 3 siječnja 1947. Ovo je samo jedan od zapisnika Perčevića, postoji ih još nekoliko u istom fondu. Zapisnik uredio Željko Karaula.), sin pok. Franje i majke Adolfine, rođene Skolić, rođenog 21.V.1881. godine u Beču..
– Da li ste vi nakon sloma austrougarske monarhije izvjesno vrijeme bili na dužnosti u tadašnjoj srpsko-hrvatsko-slovenskoj vojsci, te radio čega ste istu napistili i odbjegli u inostranstvo?
Sam slom austrijske monarhije zatekao me u Beču poslije čega sam počeo samoincijativno, kao član tadašnjeg generalštaba austrougarske vojkske, sakupljati sav arhivni material koji se odnosi na djelove hrvatskih jedinica na službi u austrougarskoj vojsci.
– U vašim biografskim podatcima, odnosno u Matičnom listu za vrijeme NDHJ ste navel da ste bili krilnik u ustaškoj vojsci od 18.V.1933. godine. Što imate na to reći?
Godine 1933. bili smo ja i pukovnik Dujić pozvani od strane Pavelića da dođemo u Italiju, jer da će biti izvršena jedna vojnička vježba ustašaizobraženih u logoru južno od grada Piscenza. Kada smo ja i Dujić došli tamo dočekao nas je sam Pavelić, dao nam uniform i rekao nam da smo mi ustaški krilnici, jer da u ustaškoj vojsci nema pukovnika. Ja, Dujić i Pavelić bili smo promatrači gore spomenute vojničke vježbe ustaša kojih je bilo oko 300 do 400 ljudi. Tom prilikom nas je Pavelić pred ostalim ustašama nazvao krilnicima. Nakon završene dvodnevne vježbe ustaša, ja i Dujić smo dali ocijenu uspjeha naglasivši ustašku požrtvovanost, ali da svejedno imaju nedostataka, koje trebaju ispraviti, dok smo samom Paveliću rekli da je još uvijek sve slabo, da trebaju posvetiti više pažnju modernom vojničkom izgrađivanju u ratovanju..
– Na koji način je pukovnik Dujić bio umoren u Karlovim Varima?
Koncem srpnja ili početkom kolovoza 1934. godine izišao je u listu ustaškog oslobodilačkog pokreta u Italiji “Ustaša” članak, u koje su bilinapadnuti časnici koji raznim vladarima služe, koji ne znaju duh vremena i potrebe naroda itd. Čitajući ovaj članak pukovnik Dujić, videći da se tu radio o napadu na grupu Sarkotića, napšisao je jedno pismo Paveliću, u koje je tačno tražio da se razjasni što se misli pod tim člankom. Prije nego je Dujić pismo otposlao, poslao ga je nama da ga potpišemo da smo suglasni. Nakon što smo ja i Sarkotić pismo potpisali, poslalismo ga poštom Paveliću, a poslije izvjesnog vremena dobili smo odgovor. U pismo je Pavelić naveo da članak uopšte nije čitao, ali da će tu stvar istražiti i postupiti po tome.
Nakon ovoga, pukovnik Gujić se spremao na putovanje u Čehoslovačku na liječenje. Na proputovanju kroz Beč sastao se s nama i predložio da mi, nakon što se on povrati s bolovanja potpuno prekinemo veze s Pavelićem u koliko ne dobijemo zadovoljštinu po pitanju onog članka. S tim smo se bili složili i nakon toga je Dujić otputovao u karlove Vari. Nakon što je tri nedjelje proboravio na bolovanju jednog jutra je nađen obješen u sjedećem stave o kvaku na vratima. Za njegovu smrt govorilo se je, da je umoren po svojim istomišljenicima., da je počinio samoubojstvo itd. (Kao i Udba. Ubiju hrvatskog rodoljuba u Njemačkoj ili drugdje, te se odmah požure da je to samoobračunavanje između “ustaša i ustaškog podzemlja”, mo. Otporaš.) Međutim, naknadno je u Grazu ustanovljeno, da je on po drugom lice ugušen, pošto mu je dušnik bio slomljen stiskanjem prstiju..Od ustaša iz Italije nije nitko bio prisutan, (talijanske vlasti za sigurno u ta vremena nisu dopuštala Ustašama slobodan put izlaza i ulaza u Italiju, mo.) ali je Pavelić naknadno, mako sam saznao, poslao vjenac sa hrvatskom trobojnicom. To je bilo 4.X.1934. godine, a 6 dana poslije sprovoda Dujića izvršen je atentat na bivšeg kralja Jugoslavije u Marselju..
Evo šta časopis DRINA br. 1-2 1967., st. 341 o tome donosi:
To je bio povod da je Beograd poslao svoje krvnike da ubiju novog ustaškog prvog Vojskovodju, koji je uživao veliki ogled medju hrvatskim vojnicima onoga doba i isto tako medju pravoslavnim Hrvatima. (Ovdje se radi o gore priloženoj sliki na kojoj se jasno vidi prvi hrvatski Krilnik Stevo Dujić. To je što je Beogradu smetalo, davno prije Desetog Travnja, davno prije Sabirnog Logora Jasenovac, davno prije poklča: ZA DOM SPREMNI! Mo. Otporaš.) Njega su nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja na kraju ubili u Karlovim Varima u Čehoslovačkoj, gdje je bio na liječenju. To je bilo 28. rujna 1934. godine. Slava Mu!
Prepisao Mile Boban, Otporaš
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.