Hazud.hr
News portal domovine i dijaspore
OVČARA JE MAGLA ZA ZLOČINE U VELEPROMETU
„ Križ će pobijediti crvenu zvijezdu petokraku“
Dr. Ante Kunek
U narodu je poznata izreka da svaki dobar konj ima stotinu mana, a da loš ima samo jednu, on ne valja. Odista je tako i s udrugama civilnog društva pa tako i s braniteljskim udrugama, a postojanje iznimki samo potvrđuje pravilo. Zdravu razumu je neshvatljivo da u državi ima na tisuće kojekakvih udruga, a posebice da u Vukovaru, simbolu Domovinskog rata djeluju 24 braniteljske udruge. Ovaj osvrt nije lektira pjesme Jove Jovanovića Zmaja „Ciganin hvali svoga konja“ već potvrda da je iznimka, kao i u pravnoj znanosti, jača od pravila. Vjerojatno da se ovakvim podjelama i neselektivnom financiranju novcem otetog od sirotinje, sustavom podijeli pa vladaj, poltroni ne održavaju na vlasti, ne bi ih opstalo niti dva promila. No, unatoč svemu udruga hrvatskih branitelja „Sajmište“ Vukovar zaslužuje epitet dobrog konja.
Tek nešto više od dvije godine je prošlo od njenog osnutka i vidan je napredak kao kod niti jedne braniteljske udruge. Ne bih nabrajao sve učinjeno za kratko vrijeme, a upit za minuli rad, namjere i planove možete uvijek postaviti na adresu: uhbsajmistevukovar@gmail.com te tako dobiti sadržajni opus njenog djelovanja.
Program kojeg je ova udruga hrvatskih branitelja organizirala u povodu dana udruge može biti na ponos svima. Četiri dana bogatog sadržaja koje su osigurali vrijedni ljudi udruge uz pomoć i razumijevanje Ministarstva branitelja, Ministarstva vanjskih i europskih poslova, Vukovarsko-
Srijemske županije, Grada Vukovar te desetak sponzora, spada u najbolje organizirane događaje u Vukovaru uobće.
Obilježavanje je započelo nogometnom utakmicom dana 7. listopada 2016. na gradskom stadionu Vukovar između veterana HNK „Hajduk Split“ i Humanitarnih zvijezda Hrvatske, a prije početka utakmice te nakon otvaranja obilježavanja Dana hrvatskih branitelja Sajmišta, aeroklub „Borovo“ izveo je padobranske skokove i tom prigodom padobranci su sletjeli sa zastavama Republike Hrvatske, Županije Vukovarsko-Srijemske te grada Vukovar.
Humanitarne zvijezde dobro su isprašile tur veteranima „Bilih“ za koje je nastupio i osamdesetogodišnji Ivo Bego, kako to i priliči, kao kapetan. Među inim za „Bile“ nastupili su Đoni Vilson, Darko Jozinović, Igor Musa, Mario Carević, Ante Šećer, Mario Meštrović, a za Humanitarne zvijezde Hrvatske, bivši poznati nogometaši kako se uobičajeno veli, osobe s potpisom, Miroslav Žitnjak, Goran Vlaović (kapetan), Darko Čordaš, Alen Petrović, Dražen Ladić, Mario Jurić. Dario Šimić, Robert Špehar itd. Na utakmici se s tri zgoditka proslavio Miroslav Bičanić, a rezultat od 2:5 bio bi i porazniji da sudac utakmice ( autor ovog teksta, o. a. b.) nije zamolio Daria Šimića da neka malo ode sjediti na klupu jer da do Božića „Majstori s mora“ ne će do gola. Nije ta zamolnica bila baš ni po duhu pravila nogometne igre, a kamo li po njima, ali jest u skladu sa štihom i misijom ovog susreta na što im valja usrdno još jednom zahvaliti.
Drugog dana, subota 8. listopada 2016. svečano su se položili vijenci za sve poginule branitelje uz spomenik petorici zapovjednika Sajmišta s bolnim sjećanjem da su svi poginuli na tom malom prostoru koja četvrt je bila, može se slobodno kazati, stratište i klaonica nevinih ljudi s preko tisuću poginulih i stradalih.
Prigodni recital pod motom „Moj grad“ izvela su djeca Dječjeg vrtića Vukovar, a kulturno umjetnički program obilježili su: Dječji zbor „Vukovarski golubići“, HKC „Bunjevačko kolo“ Subotica, HKUD „Poculica“ Letovanić, KUU „Milan Begović“ Vrlika te KUD „Sloga“ Đakovačka Satnica.
Trećeg dana programa organiziran je obilazak grada za sve sudionike s naglasnom na Vukovarsku bolnicu, Velepromet, Memorijalni centar, Memorijalno groblje i Ovčaru. Znanstveni kolokvij s osvrtom na život Hrvata u okolnim državama u povodu obilježavanja 25. godišnjice rada Instituta društvenih znanosti „Ivo Pilar“ i Dana hrvatskih branitelja Sajmišta, u Vukovaru je u organizaciji Područnog centra Instituta Pilar i Udruge hrvatskih branitelja Sajmište, održan znanstveni kolokvij. O povijesti Hrvata, njihovom društvenom i političkom, ali i geostrateškom položaju te izazovima i budućnosti svoje viđenje dalo je dvanaest uglednih znanstvenika iz Mađarske, Hrvatske i Srbije. Pokroviteljstvo za ovo predavanje dalo je Ministarstvo branitelja, Ministarstvo kulture te Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske.
Protokolarno nazočnima su se obratili Zdravka Bušić, zamjenica ministra vanjskih i europskih poslova RH-e, zamjenik župana Vukovarsko-Srijemske županije Željko Cirba, pročelnica Ureda za društvene djelatnosti grada Vukovar Ana Živanović, prof. dr. sc. Nenad Pokos predsjednik Znanstvenog vijeća Instituta „ Ivo Pilar“, prof. dr. sc. Dražen Živić, voditelj Područnog centra u Vukovaru instituta Pilar te predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Sajmište, Nikola Tarle.
Generalni konzul Republike Srbije pozorno je pratio svako izlaganje i obraćanje sudionika skupa, a žiža kolokvija bila je izlaganje Tomislava Žigmanova, ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata koji je ujedno i predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini i poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Ovaj skup u Gradskom muzeju u Vukovaru dao je još jedan eklatantan dokaz da su Hrvati u okolnim zemljama istoka, doslovno, samo sjena te u odnosu na druge narode i narodnosti u Republici Hrvatskoj totalno u podčinjenom položaju po svim životnim pravima.
Iskreno to ma i ne čudi, kada je dokazano da mi uobće nemamo državnu politiku, a politika za mene jest predviđanje problema i adekvatna promtna mjera za isto, a ne stvaranja problema i mijenjanje razvojne strategije svakom promjenom vlasti. Ona se u Hrvatskoj doslovno svela na zamjenu stolica i položaja te uhljebljavanje karakterno i moralno živih nula prema stranačkoj i interesnoj pripadnosti. Za sada ja ne vidjeh ni razuma ni savjesti, a što isto vrijedi i za BRITO ekipu (kratica za izraz Briselski tovljenici, o. a. b.) kada i tkz. oporbenjaci govore da je njima cilj uvesti što više asistenata u Bruxelles!?
Vodstvo i članovi Udruge hrvatskih branitelja, a posebice, Zlatko Menges, Zvonka Barta, Ružica Zahora, Adam Bajac, Andrija Biro i Nikola Tarle uglas ističu da jesu i da će i u grobu voljeti našu jedinu domovinu Hrvatsku, ali da to nije ni u snu ono za što su hrvatski branitelji ratovali i ginuli s vjerom da će živima biti bolje. U ratu koji je znakovit po tri stvari, neshvatljivoj bjesomučnosti JNA i njima podčinjenih paravojnih formacija uglavnom iz Republike Srbije, nezamislivom zvjerstvu prema civilima i želji za istrebljenjem te inovativnosti, odlučnosti i hrabrosti nenaoružanog i vojno neškolovanog puka s unaprijed svjesnom odlukom na mogućnost smrtnog stradanja, što se posebice očitovalo u Vukovaru. Kažu, ponosni jesmo to bi učinili i danas, ali da suverena država ne smije padati ničice pred njenim agresorom kojeg su porazili, pogotovo ne zbog svojih žrtava.
Neshvatljivo je ističu oni da za zločine počinje u Veleprometu gdje je torture prošlo oko devet tisuća ljudi i gdje je na najokrutnije načine život izgubilo preko osam stotina osoba od čega su većinu bili civili još nema niti jedne optužnice, a kamo li pravomoćne presude za ratni zločin.
Odista, za teška kršenja međunarodnog ratnog ili humanitarnog prava, nije važno da li ih je počinio pojedinac prosto rečeno u osobno ime ili kao dužnosnik svoje države. Kako sam upoznat, u Veleprometu su se desila namjerna ubojstva, mučenja, razni biološki pokusi, zvjerska iživljavanja i selektivno sječa udova i drugih tijela, povrede integriteta posebice u seksualnim prisilnim radnjama, pljačkanje svega što bi se zateklo kod zarobljenika posebice predmeta afektivne vrijednosti i koješta drugog, a sve nad civilima i ratnim zarobljenicima. Dakle, neprijeporno se radi o ratnom zločinu.
Nikola Tarle se posebno pita, kao se ovaj predmet dao na rad čovjeku za kojeg se znalo što je i gdje radio za trajanja para tijela SAO Krajine i osobi koja je čekala samo dan kada će otići u mirovinu tj. sucu Milanu Koić, koji je dakle imao i preduvjete da ništa ne čini i odista ništa nije učinio.
Slušajući godinama junake i heroje naše branitelje, valja s pravom zapitati, kako obraniti našu domovinu od njenog pravosuđa, da upravo tako.
To potvrđuje i činjenica da se vođama i proglašenim srbijanskim narodnim junacima usred grada heroja ( ali i u drugim naseljima i gradovima gdje su poginuli zlikovci, o. a. b) podižu mauzoleji, a da se na zapisima kao sponzori takovih čina nalaze pravni subjekti RH-e pa i grada Vukovara!?
Da vam pamet stane. Kad bi imali samo mikrogram sive tvari takvu spodobu ozbiljna vlast si ne smije dopustiti.
Ni mutivode ni mutikaše tkz. antifa fronte o ovome ni ne zbore, uostalom, ja im vjerujem kada kažu da Hrvatima u drugim zemljama ni u snu ne žele život kakav imaju oni u Hrvatskoj. Zašto? Govore istinu, oni Hrvate uobće ne žele niti u Hrvatskoj niti na kugli zemaljskoj pa kako bi onda išta za njih dali, učinili ili propustili.
Iskreno, kad obnove spomenik partizanima u Titinim Užicama, srcu tkz. Užičke republike, promijeniti ću mišljenje, a sve se mijenja samo su budale iste, zar ne. Valja kazati i Josipu Klemmu i sličnima da se genocid i democid ne će zaustaviti bivcima, čobancem, paprikašem, pečenkom i šlivovicom već pravnim djelovanjem države.
Svakako, ako Premijer, Predsjednica i ostala vlast R. Hrvatske to ne vide kao uvredu i napad na njenu suverenost, znači da ne osjećaju potrebu stati u obranu vlastitog naroda. Što tada preostaje nego da narod sam, kako umije i zna, stane u obranu ponosa, dostojanstva, časti i žrtve na takvu bljuvotinu zasnovanu na mitomaniji, mitologiji i pohlepi za tuđim koje čine otvoreno brane pravni subjekti naše države, posebice lažni antifašisti i kupidne kukavice, koristeći novčana sredstva iz državne riznice koju pune najčešće prodajom prirodnih resursa i potencijala te visokim PDV-om, doprinosima i prirezima tako da maznu više od polovine zarađene plaće bez obzira što joj je četvrtina stanovništva na izdisaju, što je na koljenima gospodarski, pravno i moralno. Dakle, kako reče Ernest Hemingway, ne pitajte komu zvono zvoni, vama zvoni.
Ante Baraba Miš
Pagliuch, 26. listopada 2016. godine
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.