POTRAŽNJA ZNAČKE: “SVE ZA HRVATSKU” GOTEBORG 15-9 – MADRID 16-9 – 1972.

“Poštovana veseli me da ste se javili i tražite informacije glede ove značke. Reći ću vam što ja znam, a to je da sam mnogo puta čuo o ovoj znački i vidio ju kao sliku u nekim hrvatskim iseljeničkim novinama, ali ju nikada osobno nisam imao priliku vidjeti. Ne sjećam se više gdje sam ju i kada vidio. Značka u pitanju pojeteče između godine 1973 – 1974., pa čak možda iz godine 1975., kada su pušteni iz Madridskog zatvora na slobodu i došli u Paragvaj. Za bolje i potpunije razumijevanje oko ove, ja ću vam reći što ja znam i čega se još sjećam, što nužno ne treba biti potpuna istina, jer ima i drugih koji znadu možda i više. Naša hrvatska poslovica kaže: Svi ljudi sve znaju, pa držmo se te izreke.

Pred sobom imam hrpu hrvatskih iseljeničkih novina tog vremena, te ću vam ukratko i sažeto opisati tok dogodovštine poradi koje je ova priložena značka napravljena na uspomenu ovih hrvatskih revolucionaraca.

Tomislav Rebrina je bio vođa te operaci. Rodio u selu Brdima kod Kupresa 1936. godine. Za vrijeme Jugoslavije zloglasna UDBA ga je zatvarala i proganjala. Zbog toga je bio prisiljen napustiti Hrvatsku. Došao je koncem kolovoza 1963. godine u Švedsku. Tu se je povezao s Pročelnikom HNO Stipom Mikulićem i drugim članovima organizacije HNO. u Švedskoj.

Radi sprječavanja izručenja Jugoslaviji hrvatskih emigranata (Miro Barešić, Anđelko Brajković, Ante Stojanov, 4.Blago Mikulić, Marinko Lemo, 6.Stanislav Miličević) koji su bili zatvoreni u Švedskoj, jer ih je u Jugoslaviji sigurno čekala smrtna kazna, odlučio se na tu akciju, jer su sva nastojanja diplomatske aktivnosti hrvatskih iseljenika prošle bezuspješno. Želeći pomoći svojim prijateljima da ih švedske vlasti ne izruče Jugoslaviji na sigurnu smrt, Tomislav Rebrina, Rudolf Prskalo i Nikola Lisac su sve  stavili na kocku. Odlučili su se na ovaj očajnički potez, iako su znali i bili svijestni da je to jedno krivično i kažnjeno djelo.

Dana 15. rujna 1972. godine Tomislav Rebrina zajedno s Rudolfom Prskalom i Nikolom Liscem u Göteborgu su prisilili švedski zrakoplov. Skoro sva hrvatska društva i udruženja u Švedskoj su mnogo puta pokušavali razgovarati s visokim švedskim državnim dužnosnicima, poimenice s ondašnjim premijerom Olofom Palmeom, kraljem Gustavom, no sve je bilo bezuspješno. Kad se nije moglo na taj način, kada su isrcpili sve druge mogućnosti, Hrvati hrvatskih državotvornih osjećaja su se odlučili prisiliti švedski zrakoplov iz Geteborg-a za Madrid i tim činom spriječiti švedske vlasti za izručiti spomenute Hrvate Jugoslaviji. Svakak da je ta akcija Tomislava Rebrine uspijela spasiti od sigurnog isručenja iz Švedske u Jugoslaviju, i tako spasila njihove živote.

 Ova prisila zrakoplova je bila rezultat nepodnošljiva šikaniranja Hrvatske u kojoj je tad na djelu bilo nasilno gušenje baštine hrvatskog proljeća. Nakon godinu dana, 15. rujna 1972., grupa hrvatskih emigranata na čelu sa Stipom Mikulićem, Pročelnikom HNO za Skandinaviju (Tomislav Rebrina, Nikola Lisac, Rudolf Prskalo) otela je zrakoplov koji je letio u pravcu Göteborg – Stockholm. Tražili su od švedske vlade oslobađanje sedam hrvatskih zatvorenika u Švedskoj iz zatvora i da ih pošalju zrakoplovom u Španjolsku. Blefirali su prijetnjom da će eksplozivom raznijeti zrakoplov u kojem je tada bilo 86 putnika i 4 člana posade. Prijetnja je bila lažna, jer ni Rebrina ni Prskalo nisu imali nikakvi eksploziv, nego su u torbi bile smotane stare hlače koje su stavili da bi zavarali policiju da pomisli kako je u torbi zbilja eksploziv.

Akcija je uspješno izvedena. Isposlovali su željeno i stigli u Madrid.

Poslije oslobođenja iz madridskog zatvora šestorica zatvorenika otišla su dalje u Paragvaj, a u Španjolskoj su ostali Tomislav Rebrina, Prskalo i Lisac. Tomislav Rebrina se je vratio u Domovinu. Umro je prije par godina, i koliko znam da je zakopan u rodnom Kupresu.

Čitao sam negdje da je Julienne Bušić negdje rekla da je akcija Tomislava Rebrine, Rudolfa Prskala i Nikole Lisca bila inspiracija za Zvonka Bušiću za posudbu aviona koju je izveo pet godina poslije.

Kad je proglašena neovisna i samostalna Hrvatska, stvorili su se uvjeti za povratak u domovinu, Kad su velikosrpske snage napale Hrvatsku, Rebrina je među prvima dragovoljno se javio u hrvatsku vojsku. Nije se dvojio vratiti u zaraćenu domovinu, premda je tad bio u kasnim pedesetima, s uhodanim poslom u Španjolskoj. Bio je dvaput ranjen, a nakon toga vratio se časnoj obrani hrvatske Domovine sve do umirovljenja.

Primite moje iskrene poZDrave, s našim ZDS”!

Otporaš.

VIDEO: HNO-Operacija sloboda

https://vimeo.com/84114824