Poštovani svi na ovoj listi +216 želim vam saopćiti da mi se je danas….

Poštovani svi vi na ovoj listi +216 želim vam saopćiti da mi se je danas jedan, bolje rečeno neki Venco Toljušić javio i kaže da su ga zubi zaboljeli glođući sve što dobiva za čitanje.

Žao mi ga je što tako misli a usput rečeno nije on sam koji tako misli; ima nas više koji isto tako mislimo. Meni mnogi šalju, ja mnogima odgovaram, ne da zadovoljim njih, nego da zadovoljim sam sebe i da im kažem da smo mi svi kao jedno ogledalo, samo se radi o tome kako ćemo ogledalo okrenuti da bi se mogli vidjeti.

Ja sebe vidim kroz ogledalo mojih ideja u nadi da tako isto svi drugi vide sebe kroz ogledalo njihovih ideja. Moje su ideje HRVATSKE IDEJE koje nisu obojene ni fašistički ni nacistički, kako nam to još i dan danas prišivaju labavi i maloumni Hrvati jugoslavenskih aspiracija i osjećaja, poput Ive Josipovića, Ive Goldsteina i svim onima koji misle kao ova dva zalutala Hrvata, jedan koji se boji Ustaša, a to su Hrvati, to je Ivo Josipović, a drugi Ivo Goldstein koji se hvali Titom čiju je sliku imao u svom uredu u Parizu kad je bio poslanik RH, tj. Države Hrvatske, protiv koje se je borio njegov Tito sve do svoje smrti 4. svibnja 1980. Ovi zalutali Hrvati vide sami sebe samo i jedino u ogledalu MRŽNJE protiv onih Hrvata koji su se borili i svoje živote dali za Hrvatsku, a ne za za političke i doktrinarne ideje. Neka ih je sram! To govorim u ime mojeg pokojnog oca Petra Boban koji je bio vojnik NDH i u ime svih onih Hrvata koji su se borili za Hrvatsku Državu od 8 slova, a ne za neki fašizam, nacizam ili komunizam.

Kada se je dr. Ante Pavelić prvi digao protiv diktature srpskog kralja Aleksandra Karađorđevića koji je nametnuo Hrvatskom Narodu diktaturu 6. siječnja 1929. godine, osnovao je hrvatsku revolucionarnu Organizaciju Ustaša – što je stvoreno od glagola USTATI – on tada nije ni znao ni za fašizam ni za nacizam, nego je znao samo za NAŠU HRVATSKU. A zalutali Hrvati, poput ovih gore koje sam spomenuo, NEKA IH JE POVIJESNO SRAM!, sve to svode na fašizam i nacizam kako bi zaštitili svojeg MENTORA Tita, Staljinova učenika i đaka koji je titi dao nalog 22. lipnja 1941., ne da se bore protiv fašizma i nacizma, nego da se bore za Staljinov komunizam. To su povijesne činjenice koje mi možemo žaliti i požaliti, ali nikako i prešutjeti.

Ja se grčevito borim da meni moj hrvatski idealizam nitko ne može oduzeti osim Boga. Moj hrvatski idealizam je jedini koji me u mom životu može zadovoljiti, usrećiti i uljepšati moj život. Idealisti su najveći sretnici na svijetu i ja kao hrvatski idealista pripadam tim sretnicima. Kao sretnik ljubim svim srcem našu hrvatsku, zanosim se njenom ljepotom, vjerujem u hrvatsku plemenitost usprkos svim neugodnostima i gorkom iskustvu kroz koje je prošla od početka prvih dana naše hrvatske povijesti pa sve do dans. Ja sam Hrvat ideala, ja sam Hrvat radosti, za mene je hrvatski idealizam najplemenitija sklonost za nasladom, i kao hrvatski idealista živjet ću do kraja mog života pun hrvatskog ideala i nikad se neću osjećati siromašan, jer će me hrvatski ideal uvijek držati bogatim.

            Mile Boban, Otporaš.