Poštovani gospodine Mile, piše ZDS! prijatelj iz Hrvatske

Imam knjigu Sluga Domovine i reći ću vam što mislim o ljudima koje sam upoznao,  – osim Mirona Krešimira Begića – a vi ste daleko od domovine pa je normalno i da na ovdašnje stvari gledate drugačije.

Imam neke naslove koje je napisao MKB. Kod njega ima puno zanimljivih i jako dobrih stvari koje se puno puta i nemaju gdje drugdje sresti no kod njega je veliki problem što ne znate što je činjenična istina, a što je mit, legenda, što je samo prepisano od negdje i nekoga, a uopće ne želim razmišljati ima li (i) kod njega izmišljotina. Nažalost, on se nije osposobio za povjesničara kakvog trebamo i kakav povjesničar treba biti – domoljublje i iskrene i dobre namjere su jedno, a struka, stručnost je drugo. Dakle, Begićeve tekstove moramo koristiti, ali s njima treba biti jako obazriv u korištenju jer, kao mnogi, nije navodio izvore svojih tekstova. Na kraju, on se nije pobrinuo za svoju ostavštinu koju je skupio tijekom svog rada i života i koliko sam do sad saznao u Argentini, ona je propala, odnosno ne zna se što je s njom. NEDOPUSTIVO i NEOZBILJNO.

Upoznao sam akademika Pečarića i imao sam prilike razgovarati s njim nasamo. Ne znam što se s njim dešava. Vidim da se u polemikama s HRVATIMA poziva na svoju akademičku titulu, tri znanstvena časopisa na svjetskoj razini koja je pokrenuo i doktorate na kojima je on bio mentor studentima. To svakako nije malo. To je veliko dostignuće. Međutim, kad to počne biti argument jednak ili čak veći od činjeničnih ili znanstvenih argumentima u polemikama, onda nešto nije u redu. Tako se u vezi ZDS okomio na Marija Jareba. Mario Jareb – vjerujte mi na riječ – je jedan od trenutno najboljih HRVATSKIH povjesničara. Njemu se puno toga može i prigovoriti. Ali svakako ne da ne zna što priča i da priča napamet. Pečarić se uhvatio zastave Hrvatskog domobrana koja i dan danas postoji u prostorijama Hrvatskog domobrana u Buenos Airesu, na kojoj stoji ZA DOM SPREMNI i datum 12. svibnja 1931. i to mu je glavni argument za napad na Jareba da je ZDS domobranski prije nego ustaški pozdrav i da je prema tom datumu ZDS nastao kojih pola godine prije nego to tvrdi Jareb. Pečarić očito ne zna ili je zaboravio ili se pravi da ne zna da je Hrvatski domobran u stvari ustaška organizacija koja ima drugačije ime upravo da bi mogla javno djelovati u Amerikama i kojoj je glavni starješina bio ustaški Poglavnik dr. Ante Pavelić. A tvrditi da je datum na zastavi i datum njezina šivanja glupo je i za neusporedivo manje obrazovanog čovjeka od jednog akademika. Koliko se zna, riječ je o datumu kad je utemeljen Hrvatski domobran u Buenos Aires, a zastava je posvećena nekoliko godina kasnije. Ovo sam napisao da vidite na kakve se gluposti u vlastitim redovima treba trošiti energija i vrijeme, a to znači gubiti ih i trošiti od vremena i energije za borbu s pravim neprijateljima. Vi poštovani Mile iznosite i izvore i vjerodostojne slike o svemu što pišete, i po tome ste poznati.

A evo još jednog primjera gluposti tolike da boli. Vjerujem da Vi ne poznajete stanovitog bivšeg emigranta Josipa Horvata, ali ste čuli za njega i njegovu knjigu, odnosno dvije knjige o hrvatskom grbu, o kojima se piše po internetu. Pregledao sam njegovu knjižicu slika o hrvatskom grbu i kako sam vidio da u njoj iznosi i neke mašte i neistine o hrvatskom grbu (ono što bismo mi htjeli je jedno, a ono što kazuju povijesni izvori je drugo), dogovorio sam susret s njim jer sam htio vidjeti kako takvi ljudi funkcioniraju u živo, s obzirom da znam – jer sam tu materiju i sam osobno proučio u arhivu – da tvrdi netočnosti. Pustio sam ga da priča, ali kad sam ga pitao od kud mu to što tvrdi o hrvatskom grbu, rekao je da je to našao na internetu, ali da više ne zna gdje je to pronašao! Pokušao sam mu objasniti da sam osobno u dokumentima proučio to o čemu govori i da to nije istina što govori, a on je pribjegao klasičnom argumentu za kojem posegnu svi takvi na kraju: da on nije povjesničar i da nije krtica koja će istraživati. I kaže da nije lud, da zna što je pročitao na internetu!

Nedavno je u Hrvatskom tjedniku s tim svojim argumentima napao Jareba kako njegova knjiga o hrvatskim nacionalnim simbolima ne donosi svu istinu o hrvatskom grbu koju, eto, on zna. S interneta. Taj je gospon inače član Počasnog bleiburškog voda i više se uopće ne čudim što se sve dešava oko komemoracije na Bleiburgu iz godine u godinu, ako su tamo i drugi slični njemu i kad su dopustili da Vod preuzmu oni koji su ga preuzeli.

Na kraju; Vlado Vladić se u knjizi o generalu Maksu Luburiću obrušio na Igora Vukića u vezi jednog dokumenta o strijeljanju ustaša u Jasenovcu koji su pljačkali zatočenike, koji on u arhivu nije pronašao, a Vukić je o tome pisao u Hrvatskom tjedniku pa ga je Vladić napao da on do dokumenata valjda dolazi preko veze i kojekakvim kanalima, a da ovaj legalnim putem to nije mogao. O tome možete pročitati u Vladićevoj knjizi. To sigurno nije točno jer sam osobno ja isti dokument imao u rukama i do njega došao redovnim putom prije koju godinu. Isti se Vladić i s nekim drugim osobama obračunava u knjizi na sličan način. No dvaput sam mu ponudio pomoć u tim slučajevima na koje se žali, ali se nikad nije javio iako je rekao da hoće.

Mile, ovo sam vam imao potrebu napisati, da malo steknete uvid o situaciji i s čime se sve treba nositi i na što trošiti vrijeme i energiju!

ZDS!

prijatelj iz Hrvatske.

————————————–