Stari lisac
- Datum registracije
- Jun 2013
- Poruke
- 2,386
(Uistinu se najiskrenije zahvaljujem predsjednici RH KGK na njezinoj Poslanici koju je ona uputila – bez ikakve svrhe i važnost – Hrvatima i hrvatskom narodu polovicom travnja 2016. godine u kojoj je oštro osudila stvaraoce i branitelje NDH, osudivši ih po istom jugoslavenskom i antifašističkom ključu kao jedan zločinački sistem sa zločinačkom svrhom i tome slično. Ona me je sa tom svojom bezrazložnom Poslanicom natjerala da pregledam sve novine OBRANA, glasilo Hrvatskog Narodnog Odpora, koje posjedujem, jer sam znao da je general često pisao neke proglase, pozive, upute, molbe i sl. u obliku letka, na vrlo tankom i finom papiru, i stavljao u novinu OBRANU kako bi čitatelji što lakše mogli to poslati svojim u domovinu ili gdje hoće. Pronašao sam ih desetak ili više i odlučio sam ih staviti na internet na raspolaganje i čitanje hrvatskom općinstvu. To činim iz pet nakana,
RADNICIMA HRVATSKE!
Osnovni temelji društvene strukture Hrvatske leže na radničkoj klasi i zbog toga je Hrvatski Narodni Odpor u svom Programu posvetio prvotnu pažnju hrvatskom radniku i njegovoj obitelji, uvjetima dada, socijalnim beneficijama, samoupravljanju i sindikalnoj slobodi koja je osnovni uvjet za izvojevanje prava koja hrvatskom radniku pripadaju u jednoj socijalističkoj demokraciji.
Govoreći o “socijalističkoj demokraciji”, mi ne mislimo na onaj stereotipni pojam o “demokraciji” i o “socijalizmu” kojim se služi komunistička partija u svojem nametanju diktature i gaženju osnovnih prava radnog čovjeka, nego mislimo na onaj humani socijalizam u kojem se poštuju prava čovjeka, sloboda riječi, sastanaka, tiska i sveg onog što služi kao kao uvjet jačanja radničkog staleža, kako bi društvena skala postala izjednačena, bez privilegija za nekoga.
Govoreći o “socijalističkoj demokraciji”, mi takodjer govorimo o uništenju povlastica i privilegija raznovrsnih rukovodioca, raznovrsnih parazita koji su, pomoću partijske knjižice, zauzeli kardinalne položaje u društvenom životu, u kojem se danas niječu sva ta prava za koja se je komunistčka partija Hrvatske, prema njenoj tvrdnji, “borila u prošlosti”, ali koja nije nikada ostvarila nego zamijenila jedan sistem, kapitalistički, sa drugim, komunističkom diktaturom koja gazi sve ono što je partija tvrdila u prošlosti i svodi radnika na stepen obične poluge u jednom nezasitnom stroju koji “guta energije” za dobrobit nekolicine koji sjede na partijskim “vrhuškama”.
Socijalna politika saveza komunista Hrvatske je frakasirala iz više razloga; prvotno, zbog podlaganja partije beogradskom imperijalizmu i šovinizmu, pretvorivši se iata, tokom dugong niza godina, u običnog egzekutora naloga centralnog komiteta koji je težio i teži privrednom obogaćenju Srbije na račun SR Hrvatske kao i drugih republika koje sačinjavaju Jugoslaviju. U drugom redu, ova je politika frakasirala jer se radnika nije smatralo ni smatra osnovnim motorom društva i zajednice, nego tek jednom bezbojnom, sivom masom čija je svrha i zadaća pojačati produkciju kako bi se došlo do toliko potrebnih deviza koje služe ugnjetavanje tog istog radničkog staleža I’m obogaćivanje klase rukovodioca koji taj, teško stečeni novac, pljačkaju od proizvodjača i ulažu ga na osobne račune u švicarske i druge banke Zapadne Europe.
Svjedoci smo borbe koja se je počela odvijati u samom savezu komunista Hrvatske i koja nam dokazuje da su komunisti postali najobičnija “oligarhija” koja brani svoje osobne pozicije i privilegije, dok, na suprot njima, stoje neo-socijalisti koji, kao članovi tog istog saveza komunista, uvidjaju starost i neaktuelnost partije, nastojeći promijeniti, mako njene strukture, tako i njen program, iako im još uvijek manjka potrebiti kompas koji bi im označio jedan konačni i definitivni pravac u njihovim naporima koji se usredočuje na socijalno izjednačenje i obaranje privilegija.
Hrvatski Narodni Odpor, u svom Programu koji je objavljen i predan hrvatskoj javnosti 1967., zabavio se je svim tim problemima, študirao situaciju, kako kod nas u domovini, tako i onu vanjsku, nastojeći dati hrvatskom radniku a isto tako i Hrvatskoj, ono dostojno mjesto koje mu pripada u ovoj novoj transformaciji svijeta čiji smo i mi sudionici.
Nasuprot sadašnjem, lažnom “samoupravljanju”, mi smo zastupali i zastupamo tezu stvarnog samoupravljanja predajom u ruke radnika svih poduzeća i tvornice na području Hrvatske. Narodi svijeta, onog svijeta koji uživa slobodu, pravili su tokom stoljeća, brojne eksperimente i tražili mogućnosti kako bi radnik uistinu našao svoje mjesto u društvu i zajednici koje mu pripada.
Hrvatski Narodni Odpor študirao je sve eksperimente, njihove pozitivne i negativne strane i došao do zaključka, da je najsretnije rješenje ovog problema u stvaranju dioničkih poduzeća i davanjem udjela u tim dioničkim poduzećima svim onima koji u njima rade. Na taj način, radništvo efektivno ulazi u posjedovanje privrednih i indujstrijakih objekata svojim dioničkim udjelom u istima, tj. ubiranjem godišnjeg procentualnog dohodka od cijelokupne zarade, dok, u isto vrijeme prima i stalni mjesečni dohodak za svoj dnevni rad. Odnosno, poduzeća, tvornice i kombinati, putem svog “vijeća dioničara”, a ovi su radnici i namještenici dioničari istih, biraju i kontaktiraju tehničko i ino osoblje koje je dužno polagati račune “vijeću dioničara” koje u isto vrijeme planificira produkciju kao i cijenu kako bi se proizvodnja plastrala na tržištu.
Ovo samoupravljanje mora se vršiti u apsolutnoj slobodi; nitko; niti osoba niti bilo kakova partija ne može i ne smije imati nikakovu ingerneciju (latinska riječ: nametanje, uplitanje, mo.) u razvitku privrede koja se mora samo utoliko planificirati, (planirati; razrađivati, mo) kako nevi došlo do nepotrebne konkurencije između pojedinih poduzeća u plasiranju njihovih artikala. Zadaća ove opće, nacionalne “planifikacije proizvodnje”, treba ležati na ministarstvu Privrede koje je, opet sa svoje strane, dužno polagati račune jednom slobodnom Hrvatskom Državnom saboru u koji ne smiju niti mogu biti birani samo kandidati jedne partije kao što je to slučaj danas, nego isti moraju sačinjavati predstavnici svih snaga hrvatskog naroda izabrani voljom naroda na slobodnim izboraima koji će, ujedno, biti garancija uništenja bilo kakove forme diktature ili samovolje, bilo pojedinaca, bilo stranaka, bilo jednog ideološkog pravca koji strijemi, kao što to čini danas savez komunista, podlaganju svih narodnih komponenata jednoj jedinoj liniji i političkom pravcu.
Uvjet sretnom provadjanju ove nove politike koja u suštini odbija povratak na ono “staro”, tj. na bilo koju vrstu bilo kapitalističkog bilo sadašnjeg izrabljivanja radničkog staleža, jest, svakako, odcjepljenje Hrvatske od Jugoslavije i onemogućivanje, tim odcjepljenjem, daljnje ekonomske eksploatacije kako naše domovine, tako i samog radničkog staleža tog osnovnog motora narodne proizvodnje.
Planifikacije jedne hrvatske socijalne politike koja se mora temeljiti na humanizmu, ne može i ne smije ovisiti o nikakovim centralizmima koji su dokazali nizom ovih godina, a isto tako i u prošlosti, u vrijeme kapitalističke Jugoslavije (što se nesumnjivo misli na kraljevsku jugoslavije, mo.) da ni Hrvatska ni hrvatski radnik ne mogu naći svoju sreću ni svoje blagostanje u bilo kakovoj supernacionalnoj formi koja negira Hrvatsku kao naciju, podredjujući istu jednom širem pojmu koji, zbog raznovrsnosti mentaliteta naroda koji ga sačinjavaju, ne može uskladiti osnovne uvjete koji su potrebni jednom zajedničkom životu.
Mi gismo ni švicarska konfederacija koju sačinjavaju “razni jezici istog naroda”, nego smo “raznih narodi sličnih jezika”, (tako je generale!, mo.) koji smo silom prilika prisiljeni živjeti skupa, unatoč činjenice, da nas je taj zajednički život i previše skupo koštao do danas i da su garancije is toga, ne volja naroda, nego tek gruba sila, koja primjenjuje sva moguća represivna sredstva kako bi nas primorala da trpimo nešto što ne želimo i što definitino odbijamo.
Hrvatski Narodni Odpor predvidio je u svom Programu i slobodni sindikalni razvitak hrvatskog radništva i udario temelje jednoj općenitoj društvenoj reformi koja teži brisanju sadašnje društvene ljestvice i niveliranju (izjednačivanju, mo.) svih komponenata produkcije na jednu jedinu skalu u kojoj će svakoj čestici: radnicima, činovnicima, seljacima, tehničarima, itd., biti osigurana ista prava koja će ujedno poništiti neumjerene razlike u mjesečnim dohodcima, svodeći iste na jednu kanaliziranu razinu.
U slobodnom svijetu je danas radniku osigurano toliko stvari koje se kod nas još uvijek smatraju nemogućim i “luksuzom”, a čemu se svjedoci brojni hrvatski radnici koji su boravili ili još uvijek borave na radu u inozemstvu, da je naša domovina svrstana, prema najozbiljnijim studijama, u red jedne od socijalno najzadnjijih zemalja Europe. Ova diferencija (razlika, mo.) u životnim uvjetima mora biti pregažena čim prije, a uvjetno sredstvo ovom gaženju diferencije i postavljanju naše domovine uz bok najnaprednijih naroda svijeta leži u odvajanju Hrvatske iz Jugoslavije, uništenju jedno-partijskog diktatorskog naci-fašističkog političkog system koji se je danas kod nas prozvao komunizmom, kao i definitivnom iskorijevanju svih represivnih aparata koji, poput UDBE, strše kao Damoklov mač nad šijom radnog čovjeka Hrvatske.
političke snage hrvatskog javnog života moraju proizlaziti iz hrvatskog naroda i služiti is tome svojim programima. Savez komunista Hrvatske, kao vjeran sluga centralizma i beogradskog imperijalizma i šovinizma nije ispunio ovaj uvjet i zauzeo ulogu koja mu, smo ispunjenjem ovog uvjeta, pripada, nego se je pretvorio u ugnjetavača prava hrvatskog radnika a ujedno i slobode, kako one najosnovnije individualne, tako i one općenite narodne, kojoj teži Hrvatska kao nacija koja već kroz stoljeća nije uspjela afirmirati svoju osobnost u društvu ostalih slobodnih naroda svijeta.
Političke snage jednog naroda, pa tako našeg hrvatskog, ne mogu biti sredstvo za postizivanje osobnog, udobnog života, na uštrb cijele radne zajednice; niti smiju predstavljati individualne interese, interesima jednog cijelog naroda u kojemu radnički stalež mora igrati odlučnu ulogu u transformaciji društva i zajednice. Zbog toga je savez komunista Hrvatske i frakasirao i u tome i leži razlog da se danas podržava na vlasti jedino silom i represivnim sredstvima, smatrajući Hrvatsku jednim imanjem kojega svojevoljno eksploatira, plaćajući, ujedno, danak beogradskom šovinizmu i imperijalizmu koji ga pomaže u toj protunarodnoj raboti.
Hrvatski Narodni Odpor nije protivnik onih neo-socijalističkih elementa koji u redovima saveza komunista nastoje promijeniti sadašnje stanje vladajući stereotipnost partije i njen konzervatizam, ali želi upozoriti ove iste elemente da se ne zavadjaju bilo kakovom iluzijom u konfederativna rješenja koja nisu drugo doll riješenja prolazne prirode kojima se želi omogućiti daljnje izrabljivanje radničkog staleža kao i daljnje sputavanje naše domovine Hrvatske u Jugoslaviju koja guši u biti svaku mogućnost njenog privrednog i socijalnog razvitka.
Na radnicima Hrvatske leži zadaća kanalizacije svih neo-socijalističkih snaga u savezu komunista u jednu široku falangu (pokret, osobito ratni, i sl. mo.) radnih ljudi Hrvatske koji će kroz humanizam i socijalističku demokraciju osvojiti nove socijalne pozicije kroz borbu za odvajanje Hrvatske iz Jugoslavije koja će, u slobodi i iskrenoj suradnji svih narodnih komponenti, bez represivnih aparta i kroz slobodni Hrvatski Državni Sabor, oblikovati svoju sretniju budućnost u kolu miroljubivih naroda avijeta.
RADNICI HRVATSKE UJEDINITE SE!
ŽIVJELA HRVATSKA!Za Hrvatski Narodni Odpor:
Dr. Enver Mehmedagić
Pročelnik Glavnog Stana,Zapovjednik Hrvatskog Narodnog Odpora
general Drinjanina.(Eto šta je i Kako je pisao Maks Luburić prije pola stoljeća. On nam je dao sliku kako je prije bilo, a mi danas imamo sliku kakvo je danas stanje u Hrvatskoj. Na nama je danas analizirati sadržaj ove “Poslanice” Maksa Luburića i pronaći razliku ili razlike njegove VIZIJE za bolju budućnost naše Hrvatske, usporediti VIZIJU elite današnjih hrvatskih političara i vidjeti čija je bolja za hrvatskog radnika. Ovu “POSLANICU” Maksa Luburića bi svakako trebalo poslati predsjednici RH KGK, Hrvatskom Saboru (iz koje je LAŽOV, LOPOV, IZDAJICA I ŠARLATAN Mesić izbacio riječ “DRŽAVNI”, svim ministrima vlade RH pa neka študiraju sadržaj ove “Poslanice” kako se treba štititi hrvatski radnik i njegova radnička prava. Otporaš.)
Posljednje uređivanje od Boban-Otporaš : 30-05-2016 at 18:31
