“POSLANICA” ILI ODGOVOR MAKSA LUBURIĆA, GENERALA DRINJANINA KRITIČARIMA…
(Poslije Poglavnikove smrti dra. Ante Pavelića 28 prosinca 1959. godine, došao je dopisnik Nove Hrvatske iz Londona u Španjolsku posjetiti Maksa Luburića i sa njim imati intervju. Maks je pristao na taj intervju i tako prekinuo svoju četirigodišnju šutnju od razlaza Poglavnik/Luburić koncem 1955. godine. Ovaj intervju u Novoj Hrvatskoj je izašao za ožujak 1960., br. 3/4. Poslije ovog intervjua digla se kuka i motika na generala Luburića. Živio sam tada u Parizu i izbiliza sam sve pratio preko tadašnjeg emigrantskog tiska šta se sve dešava. Pošto je u to doba Poglavnik i njegov lik su bili nedodirljivi i svi oni koji bi se usudili reći bilo kakovu nepovoljnu riječ o Poglavniku, bio je okarakteriziran najgorim neprijateljem Poglavnika i njegova djela NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE, NDH. Naravno preko glasila Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta, HOP da je među prve neprijatelje spadao Maks Luburić. I danas poslije punih pedeset i pet i pol godina mogu mirne savjesti reći da je taj intervju Maksa Luburića bio prvi početak početaka “PORUKE IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA” koja je izišla u Istarskoj DRINI br. 3/4 1964., st. 18/21. trebalo je čekati dvije godine da se sve kritike prikupe kako bi general mogao ovu “POSLANICU” napisati.
Intervju sa generalom Vjekoslavom Luburićem, N.Hrvatska, br. 34/. 1960.Tko je Maks Luburić, General Drinjanin? –
www.hrhb.info › Forum › Općenite rasprave › Povijest Oct 5, 2013 –
Zato ću ovdje sada iznijeti iz DRINE br. 7/8 1962., strana 142/144 članak u kojem genera Drinjanin odgovara svim onima koji su es na bilo koji način nepovoljno oglasili prema njemu i prema njegovim budućim smjernicama prema izmirenju Hrvata sa Hrvatom. Članak počima: Mile Boban, Otporaš.)
OVO JE NAŠ ODGOVOR – DRINA br. 7/8. 1962., st 142/144
(Poslije Poglavnikove smrti dra. Ante Pavelića 28 prosinca 1959. godine, došao je dopisnik Nove Hrvatske iz Londona u Španjolsku posjetiti Maksa Luburića i sa njim imati intervju. Maks je pristao na taj intervju i tako prekinuo svoju četirigodišnju šutnju od razlaza Poglavnik/Luburić koncem 1955. godine. Ovaj intervju u Novoj Hrvatskoj je izašao za ožujak 1960., br. 3/4. Poslije ovog intervjua digla se kuka i motika na generala Luburića. Živio sam tada u Parizu i izbiliza sam sve pratio preko tadašnjeg emigrantskog tiska šta se sve dešava. Pošto je u to doba Poglavnik i njegov lik su bili nedodirljivi i svi oni koji bi se usudili reći bilo kakovu nepovoljnu riječ o Poglavniku, bio je okarakteriziran najgorim neprijateljem Poglavnika i njegova djela NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE, NDH. Naravno preko glasila Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta, HOP da je među prve neprijatelje spadao Maks Luburić. I danas poslije punih pedeset i pet i pol godina mogu mirne savjesti reći da je taj intervju Maksa Luburića bio prvi početak početaka “PORUKE IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA” koja je izišla u Istarskoj DRINI br. 3/4 1964., st. 18/21. trebalo je čekati dvije godine da se sve kritike prikupe kako bi general mogao ovu “POSLANICU” napisati.
Intervju sa generalom Vjekoslavom Luburićem, N.Hrvatska, br. 34/. 1960.Tko je Maks Luburić, General Drinjanin? –
www.hrhb.info › Forum › Općenite rasprave › Povijest Oct 5, 2013 –
Zato ću ovdje sada iznijeti iz DRINE br. 7/8 1962., strana 142/144 članak u kojem genera Drinjanin odgovara svim onima koji su es na bilo koji način nepovoljno oglasili prema njemu i prema njegovim budućim smjernicama prema izmirenju Hrvata sa Hrvatom. Članak počima: Mile Boban, Otporaš.)
OVO JE NAŠ ODGOVOR – DRINA br. 7/8. 1962., st 142/144
Dobili smo mnogo primjeraka novena, izrezaka, okružnica od boraca s ciljem da odgovorimo u “DRINI” na iste, jer se u tim novinama, izrezcima i okružnicama govori o nama, o našim nastojanjima, našem radu, osobama i uopće problemima u vezi sa nama.
Naš načelni stav je sliedeći: nikada “DRINA” neće biti upotrebljena za riešavanje polemic osobne i političke naravi. Mi ćemo intervenirati samo u strogo načelnim pitanjima Hrvatske Vojske, ali uvijek sa onim dostojanstvom, koje mora resiti svakog hrvatskog vojnika, a posebno zapovjednike i častnike. Ta samo ime ČASTNIK govori o ljudima časti. To, dakle, obvezuje. Mi se ne možemo, jednostavno, poniziti i upotrebljavati misli, izraze i pojmove, koji nisu u skladu sa našim zvanjem i dostojanstvom, sa našim pozivom i misijom. Ako je naša Misija odgajati vojnike i povesti ih u borbu za Hrvatsku Državu, ne možemo, onda poniziti “DRINU” sa svake vrsti napadaja, dapače ni onda, kada bi se to činilo u obrani, pa ni onda, ako je to opravdano. I ne možemo “jurišati” na Hrvate sa pogrdama zato, jer o nama slabo misle.
Mi o ovim ljudima dobro mislimo, jer tako vjerujemo. Neki o nama zoo misle, govore i pišu, jer tako misle. Imaju pravo misliti i misli stavljati na paper. Možda su u pravu u nekim pitanjima. A možda se varamo i mi, kada o njima mislimo dobro, a i obi, kada o nama misle zlo.
Treba izdržati, braćo, na tom stavu i ne sniziti kategoriju, koju imamo. Vrieme lieči rane, i mi smo doživjeli kod nekih ljudi i skupina i po tri metamorfoze. (promjene, preobrazbe, transformacije itd., mo. Otporaš.) Emigracija je žrvanj, koji melee živce, a (po)težkoće i vrieme otkrivaju karaktere. Mi moramo biti čvrsti u uvjerenju kao granting stiena, blagi u ocijeni prema braći, pa i onda, kada smo uvjereni, da ih drugi vitlaju, ili kako bi rekao pjesnik hrvatske revolucije Luka fertile: sotona je kolo vodila…I kada smo već kod pjesnika, sjećam se jedne pjesme Vinka Nikolića, gdje veli, da svatko daje od sebe što ima, a tko ništa nema, ne može ništa ni dati.
Nekada ćemo u šali (“VOJNIČKI HUMOR”) (Za podsjetiti, skoro sve “DRINE” su imale rubriku (VOJNIČKE ŠALE ILI VOJNIČKI HUMOR.) o tome general ovdje piše, mo.) donieti po koju šalu, koja sliči zbilji, nu uvijek načelno, ako smatramo, da su pojedina mišljenja, posebno o militarizmu i antimilitarizmu, takove naravi, da je najbolje takove probleme riešavati ovako, jer vjerujemo, da su takovi napadaji posljedica lokalnih problema, zle volje, a ne neke sistematske kampanje protiv Vojske kao institucije i vojnika, kao patriota.
Mi molimo prijatelje, da nauče ovu lekciju, koju eto već treći put u “DRINI”, a to je izvadak i prijevod iz jedne pjesme engleskog pjesnika Kiplinga, koju nam je jedan prijatelj “DRINE” preveo svojedobno u tu svrhu. (Ovdje se radi o englenskom piscu Rudyard-u Kipling-u rođen u Bombay-u (1865-1836) koji je napisao više pjesama, a jedna je od njih o kojoj general Drinjanin misli je pjesma: “JUNGLE BOOKS”, a na francuskom jeziku. “Les deux livres de la Jungle. Ako je to ta pjesma, onda se ona nalazi u istoj “DRINI” na st. 140-141. pjesma je uistinu rodoljubna, pa mi je žao da ju ne mogul ovdje staviti za Hrvate. Zbog ove pjesme pisac je dobi nobelovu nagradu 1901. Mo. Otporaš.)
Liepa je pjesma, koju bi trebali naučiti na pamet svi emigranti. Težko je biti čovjek, vrlo težko, i u slobodi, dobru, sreći, a kamoli u ropstvu, zlu i nesreći. Zavedene i prevarene, treba opet sačekati i primiti u bratski zagrljaj, a to ćemo uspijeti samo ako dadnemo primjer svojim držanjem, riječju i djelom. “Dobar pastir, a što kaže inom, i sam svojim potvrdjuje činom”. (Čitajući i analizirajući ovu generalovu “POSLANICU”, sve mi se čini da je ovo bila preambula u “PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA”, koja je izišla dvije godine kasnije i Istarska DRINA br. 3/4. 1964. Mo. Otporaš.)
Mi ne želimo da nam se hrvatski čovjek, posebno vojnik, “razpekmezi”. Može biti čvrst, hrabar, postojan, ali to u borbi s neprijateljem, nu ne smije se pobrkati pojmove: biti goropadan (bijesna, ljut i sl., mo) nije isto što biti hrabar, biti “razpekmezen” nije isto što biti velikodušan, plemenit, civiliziran. nas hrvatski narod neće suditi po tome, šta smo nekada bili, niti po tome šta o nama govre neprijatelji i protivnici, nego po tome, šta budemo kadri dati od sebe u novoj fazi borbe. To bi treble biti ispisano u DESET ZAPOVJEDI HRVATSKE BORBE.
“Stajanje na kurije oko” – ne će hrvatskoj donieti koristi, a niti ugleda onima, koji se tim bave kao borbenom taktikom medju političkim protivnicima. U ratu nije cilj ubijanje, nego mir. Na jednom velikom spomeniku herojima palog rata u Španjolskoj čitao sam najljepšu izreku moga života: profesija vojnika je mir. Prvi vojnik je, zaista, prijatelj mira., jer zna šta je rat. Pravi vojnik zato neće čarkati zlim riečima, posebno ne medju braćom.mi bi bili sretni kada ne bi trebali ispaliti niti jednu pušku na Srbe, komuniste i druge neprijatelje Hrvatske Države. Nu ako je bezuvjetno potrebno, onda borbu prihvaćamo sa veseljem.
Tim više moramo zato biti blagi, plemeniti i velikodušni prema onim Hrvatima, koji ne znaju govoriti našim, vojničkim, hrvatskim i ljudskim jezikom. Mi, zato pozivamo sve Hrvate, da imaju na umu, da nas sviet cijeni po našem držanju, da će nas narod i povijest suditi po djelima, i svi mi, vjernici Krista i Allaha znamo, da pred Bogom i Vječnošću nema anonimnih junaka. tamo nas poznaju i tako će nam i suditi, svakom po svom djelu.
I ostalo neka reče Kipling.
Slijedeći opis će biti pjesma o kojoj general kaže: “I ostalo neka reče Kiplikg”
Otporaš • prije 10 dana
“Poslanica” naše predsjednice KGK kao riječ “Poslanica” nije kriva, nego je kriv ton i sadržaj koji se nalaze u toj “Poslanici”. Kada sam ja tu “Poslanicu” naše predsjednić KGK pročitao, odmah sam se požurio i pronašao “POSLANICU” Maksa Luburića koju je on uputio “KOMUNISTIMA HRVATSKE” odmah poslije pads Rankovića 1966. Kliknite na priloženi link i dobro usporedite i ton i riječ i sadržaj obiju “POSLANICA”, pa sami odlučite tko od ovih dvoje: KGK i Maksa Luburića ima više smisla za Hrvatsku, za ljubav i za POMIRDBU HRVATA SA HRVATOM.
http://www.gradjanska-akcija-o
Poslanica Vjekoslava Maksa Luburića hrvatskim komunistima iz 1966. godine
Odgovori