PORUŠENI MOSTOVI ILI PREKO KOJEG SE HRVATI TUKU, piše generala Drinjanin u Obrana br. 61-62 1967.

(To je naslov prve stranice novine “OBRANA” a u članku general spominje doslovno: “…Mi smo narod od šest milijuna glava i nema nikakva izgleda da odlučimo u tom spore. Ali da, da budemo magare preko kojega se tuku zavadjeni susjedi…” Ja sam na naslov nadodao: “Ili magare preko kojeg se Hrvati tuku”. Mo. Opaska. Otporaš.)

http://kamenjar.com/geopoliticki-polozaj-hrvatske/

Ideje ne poznaju granice. Kroz mnogo stoljeća vlastitog državnog života Hrvati su isto poprimili ideje, culture i civilizacije. Položaj Hrvatske u stjecištu prometnih, geopolitičkih i geostratežkih puteva pogodovao je penetraciji ljudi i ideja. Svaka je ratna mašina donosila na naše područje na vršcima bajuneta i svoje ideje. I mi smo ih poprimali. I ne samo to, jer je to logično, nego smo i aktivno učestovali (sudjelovali, mo.) u hrvanju velikih i moćnih i tukli se s njima, za njih i medju nama za te ideje.

Tukli smo se za vjere i civilizacije, za Careve i super države. Za istok i zapad. Mali narodi su bili, jesu i ostaju vječni kolaboratori velikih i moćnih naroda ili grupacija. Ali mi smo kao ratnički narod išli do kraja. Bili smo papskiji od Pape, bili smo islamskiji od Porte, bili smo predzidje Istoka i zapada. Mi smo sve naše sposobnosti, sve naše vrline pa i mane upotrebili u borbi gdje smo sve izlagali a malo ili ništa dobivali.

Kada sam pisao o “DVIJE HRVATSKE” rekli su mi da sam lid, jer da je Hrvatska samo jedna. Ali pogledajmo našu povijest i brzo ćemo se uvjeriti da je kroz stoljeća postojala ta kobna podjela na “DVIJE” Hrvatske. I da su naši susjedi i nosioci velikih plan ova bili obi koji su raspirivali mržnju medju te dvije Hrvatske i rušili mostove medju Hrvatima.

Danas se govori o Hrvatskoj kao MOSTU (Ovu riječ MOST general je napisao prije točno 49 godina, a danas mi Hrvati imamo političku organizaciju MOST koju je osnovao Božo Petrov i koji je danas predsjednik vlade RH. Moglo bi se mire duše reći da je Božo Petrov uveliko čitao Maksa Luburića i DRINAPRESS-a tisak, kao što je u svoje vrijeme to pohlepno pratio i čitao dr. Franjo Tuđman, Bruno Bušić i drugi. Mo. Otporaš.) za nove velike i ekumenske ideje. Medjutim nas bi moglo i nestati rušeći mostove medju Hrvatima i gradeći mostove za strance preko našeg živog tijela. Zato valja misliti na potrebu da i uz cijenu promjene vlastitog mentaliteta prestanemo biti kusur za interese velikih i da izgradimo mostove medju nama Hrvatima.

ne osporavamo pravo Ameriki da brani Južni Vijetnam. Ne niječemo pravo Rusiji da pomade Sjeverni Vijetnam. Ne osporavamo pravo narodu Vijetnama da odluči da li mu je preče prihvatiti ideološke principe Istoka ili Zapada ili spasiti svoju kožu. Mi smo narod od šest milijuna glava i nema nikakva izgleda da odlučimo u tom spore. Ali da, da budemo magare preko kojega se tuku zavadjeni susjedi. nas ne zabrinjava najnovija enciklika Pape Pavla VI. “Populurum progressio” koja traži reviziju svih ili skoro svih concept o privatnom vlasništvu, o kapitalizmu, liberalizmu i odnosu izmedju kapitala i rada. Nas ne zabrinjuje ni novo stanje u Europi, skretanje na lijevo, traženje solucije na istoku i zapadu, koje se osjeća čak i u Njemačkoj. Nas zbrinjava biološki opstanak i duša onih 6 mijijuna glava na našem prostoru. Mi se ne bojim ni novih solucija, novog pored. Mi se bojimo samo da nas stranci povedu u novi rat (što je Milanović već prošle godine navijestio “MI” ili “ONI”, mo.) ideologija dok se na našem teretoriju vrši bezprimjerna srbokomunistčka strahovlada, srbizacija i biološko iztrebljenje.

mi smo ski 1941. htjeli svoju Državu. Ali mi smo 1945. radio ideologija drugih naroda napustili naš teretorij na čelu sa Poglavnikom, Saborom, Vladom, Glavnim Stožerom, Glavnim Ustaškim Stanom, u pratnji 17 divizija, topova, tenkova, aviona i 300.000 pušaka i desnica.

Prepustili smo narod srbokomunizmu i njihovim saveznicima u Hrvatskoj. (Ti njihovi “saveznici u Hrvatskoj” su bili očevi današnjih hrvatskih antifašista. Vrlo žalostno ali i vrlo istinito! Kakova velika pronicljivost i vizija se nalazi u ovom generala Maksa Luburića opisu! Mo. Otporaš.) Onima iz DRUGE HRVATSKE. Nisu to bili samo “ušljivi partizan” mako smo znali reći, nego je toj “drugoj Hrvatskoj” pripadao i pjesnik hrvatskih kraljeva Vladimir Nazor, zaklani Goran Kovačić, dio HSS-a, i dio Domobranstva, mnogi uvjereni antifašisti (i ne uvijek komunisti), – i dobar dio Dalmacije, cijela Istra, i pomalo i dio hrvatskog naroda, koji uvijek prihvaća svaki oportunistički stav da spasi svoje interese, svoju obitelj i svoju glavu.

Sa crnogorskim serdarima i beogradskim militaristima, sa snagama medjunarodnog, srpskog, bugarskog, madžarskog, albanskog, ruskog i po kojeg drugog komunizma ulazili su u Zagreb i hrvatski komunisti, sindikalisti, socialisti, ljevičari svih vista, oportunisti te na silu mobilizirani narod one “druge Hrvatske”.

Bilo bi glupo reći da mi nismo sjekli glave iz ideoloških razloga. I bilo bi naivno vjerovati da medju onima koji su sjekli hrvatske glave kada je nastupila hrvatska noć nije bilo Hrvata. Sve to nijekati bilo bi turati glavu u pijesak kao non kada vidi za sebe neku opasnost. Mi vidimo opasnost i gledamo joj u oči.

ranković je mogao koristiti protiv hrvatskog naroda one koji su se bojali za svoju glavu. Ali nije mogao ni pobiti sve Hrvate, ni pridobiti nove generacije ni za “bratstvo” ni za novu Jugoslaviju, ni za komunistički doktrinu. Pobunila se je nova generacija, a sada dižu glavu i oni iz “druge Hrvatske”. Zato je važno sada uočiti što nismo učinili 1941., ili bolje rečeno važno je ne učiniti 1967. ono što smo učinili 1941. (Ovdje se mogu uočiti dvije stvari (1) da je general ovo pisao poslije pada Aleksandra Rankovića u srpnju 1966., (2) kada general kaže: “…ili bolje rečeno važno je ne učiniti 1967. ono što smo učinili 1941…”, našto je general Drinjanin mislio da su se 1941. godine stvorile i da su bile DVIJE HRVATSKE, mo. Otporaš.) Tako je to i to znadu i preživjeli iz “prve Hrvatske” kao i oni iz “druge Hrvatske”. Nu boje se reći.

Zato ne treba tražiti ni od Ustaša da postanu komunisti kad je komunizam frakasirao i medju onima koji ga ispovjedaju. Ne treba ni od bivših partizana i maldih ljevičara tražiti da stipe u HOP (Hrvatski Ospobodilački Pokret, mo.) ili Katoličku Akciju, nego gledati prema drugim solucijama. Nego treba tražiti jednu revolucinarnu soluciju koja je u skaldu sa našim tradicijama. Revolucija i tradicija se ne izključuju. Mi Hrvati nećemo na Kordunu riješiti ideološki spor svjetskih kolosa, ali možemo u Hrvatskom Saboru riješiti demokratskim sredstvima pitanja našeg političkog i društvenog života.

Pobuna duh ova u Zagrebu medju hrvatskim književnicima sili nas na razmišljanje. (Deklaracija Hrvatskog Književnog Jezika, mo.) Razmišljajmo i gradimo mostove medju nama, medju Hrvatima.

General Drinjanin.

(Ovdje general piše o živoj situaciji kao da danas živi u Hrvatskoj. Otporaš.)