Priložena slika bi najbliže mogla odgovarati opisu hrvatske povijesne spisateljice Lili benčik. Ta sila je iz travnja 1941 godine, slikana u Sarajevu. S lijeva koraca dignute lijeve noge je hrvatski vojnik Hrvatskih Oružanih Snaga NDH Vitez general Ranko Rafael Boban. Prilažem koricu sliku knjige koju je tiskao u Njujorku Antonio J. Munoz u lipnju 2003. godine.
FOR CROATIA & CRIST = ZA HRVATSKU & KRISTA
BIVŠI PREDSJEDNIK LJEVIČAR ODLIKOVAO HOS-ovce”USTAŠE”, A PUČKA PRAVOBRANITELJICA LJEVIČARKA TRAŽI OŠTRE SANKCIJE ZA TE”USTAŠE”!
Nakon žestoke polemike o uklanjanju spomen ploče udruge HOS-a u Jasenovcu, napisala sam svoje viđenje tog pitanja u članku pod naslovom “Za dom spremni -Smrt fašizmu sloboda narodu” u kojem je moj zaključak ;
POZDRAV ZA DOM SPREMNI NEMA U KONTEKSTU DOMOVINSKOG RATA NIKAKVE ZLOČINAČKE KONOTACIJE
“Pozdrav Za dom spremni nema zločinačke namjere, već želju da se ide braniti svoj dom i za njegovu obranu i život dati, pa prema svom životnom opredjeljenju uvijek ću radije braniti svoj dom ,nego bilo kome željeti smrt, kao u pozdravu “Smrt fašizmu sloboda narodu”, jer taj poklič nije donio niti “smrt fašizmu”, niti je donio “slobodu narodu” Slobodu samo podobnima, a smrt nepodobnima. A o životu i smrti ima tko odlučuje ,iznad nas”
https://hrvatskepraviceblog.wordpress.com/2018/03/02/za-dom-spremni-smrt-fasizmu-sloboda-narodu-2/
Udruga Dragovoljaca hrvatskih obrambenih snaga Grada Zagreba, upisana je u registar 7. prosinca 1998. godine u vrijeme kada je predsjednik bio Franjo Tuđman. Iz registra je vidljivo kako je osnivačka skupština Udruge održana 14. studenog 1998. godine. Četiri godine kasnije, 2003. godine, zatražili su promjene ovlaštenih za zastupanje, adrese sjedišta i Statuta u Registar udruga Republike Hrvatske, ali je grb ostao isti, nije se mijenjao!
Podsjećam da je u centru Jasenovca postavljena spomen ploča HOS-a sa pokličem ‘Za dom spremni’. Ugravirano je na ploči koja je 5. studenog podignuta na pročelje zgrade na Trgu kralja Petra Svačića, u sjećanje na 11 poginulih pripadnika 1. satnije ‘Ante Paradžik’ Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), koji su stradali na tom području. Naime, premijer Andrej Plenković govoreći o ploči u Jasenovcu ,rekao je kako je udruga registrirala svoj grb u Gradu Zagreba uz privolu tadašnjeg Ministarstva uprave u vrijeme SDP-ove vlade. No, prema službenom registru udruga vidljivo je kako je udruga registrirana 1998. godine, a vlada Ivice Račana počela je sa radom nakon 3. siječnja 2000. godine.
Sjetila sam se dokumentarnog filma Sve je bio dobar san koji je režirao Branko Ištvančić, a koji sam veoma emotivno doživjela o Jean Michel Nicolieru, francuskom dragovoljcu, koji je nestao iz vukovarske bolnice ,a bio je dragovoljac HOS-a. Mogao je izaći iz Vukovara ,ali nije htio. Ostao je sa svojim suborcima do kraja. Kada je polazio u Hrvatsku potaknut slikama sa hrvatskih ratišta rekao je majci da će se vratiti ” Želim pomoći tim ljudima, oni me trebaju. Ja moram ići, ali vratit ću se. Ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje.”
No nije se vratio ,niti su pronađeni njegovi posmrtni ostaci, vodi se još uvijek kao nestao, a njegova majka živi u nadi da će ga barem dostojno sahraniti. za svog života.
Bio je jedan od 481 stranih dragovoljaca Domovinskog rata (od kojih je 72 poginulo, a 88 ih je ranjeno) iz 35 zemalja koji su branili Hrvatsku .Isto tako u Domovinskom ratu borili su se kao dragovoljci 140 Engleza i 73 Francuza ,no nisu bili svi pripadnici HOS-a. Među njima se posebno ističe, Thomas Crowley Tom, kao pripadnik 9. bojne HOS-a, koji je život dao za hrvatsku slobodu!
“Došao sam u Hrvatsku na početku rata i imam veliku želju ostati u Hrvatskoj do konačnog oslobođenja njenog cjelokupnog teritorija, a i poslije. Hrvatsku smatram svojom domovinom, spreman sam i svoj život dati za nju. Ako Bog da, da svršetak rata dočekam živ i zdrav, ostat ću živjeti u Hrvatskoj” – to su bile jedine riječi koje je Tom Crowley 1991. napisao u svom zahtjevu za hrvatsku domovnicu.
Poginuo je na južnom bojištu 10.lipnja 1995.godine ,prolazeći kroz minsko polje koje je sam postavio par godina prije. Vraćajući se iz izviđanja prolazio je kroz isto i kad je bio uvjeren da je iz njega izašao naletio je na poteznu minu postavljenu na izlazu ,a upravo prije smrti doznao je da mu je toga dana MORH ispisao rješenje o dodjeli stana u Splitu.
Bio je stručnjak za minska polja i znao je napamet gdje je svaka postavljena. Pronalazio ih je kao da ima šesto čulo za njih. Bio je to trenutak kad je samo jednom pogriješio i da ironija sudbine bude veća poginuo je od vlastite mine.
Ali nikako drugačije nije ni mogao poginuti, jer samo je Tom Crowley mogao tako nadmudriti Toma Crowleya. Nikom drugom to nije pošlo za rukom. Postao je žrtva vlastite genijalnosti i ušao u hrvatsku legendu ratovanja u Domovinskom ratu. Iako je bio prekaljeni ratnik, Crowleya je tijekom Domovinskog rata posebno dirnula sudbina Škabrnje. Nakon akcije Maslenica u kojoj je Škabrnja dijelom bila oslobođena, na ostali dio teritorija, neprijatelj je često napadao stavljajući dodatnu sol na ranu izvršenog pokolja, stoga zapovjedništvu tada nije bilo druge nego na ta teren rasporediti Thomasa Crowleya i 9.bojnu HOS- a.
U filmu” Sve je bio dobar san “u prvom gledanju fokusirala sam se kao majka, na priču majke, kroz koju je ispričan cijeli film, međutim jedna me činjenica iznenadila. Bivši predsjednik Ivo Josipović je primio izaslanstvo, sa majkom na Pantovčak i zbog zasluga u obrani Hrvatske Jeana Michela Nicoliera posmrtno je odlikovao Redom Nikole Šubića Zrinskog a odlikovanje je primila njegova majka Lyliane Forunier, 17.studenog 2011 godine.
Pješački most preko rijeke Vuke u Vukovaru nosi ime Jeana Michela Nicoliera. Odluku su donijeli vijećnici Gradskoga vijeća 18.travnja 2014.godine.
Inicijativa za donošenje odluke o nazivu pješačkog mosta na rijeci Vuki, prema Jeanu Michelu Nicolieru stigla je od 14 udruga proisteklih iz Domovinskog rata i na prijedlog pripadnika HOS-a iz Kutine koji su branili Vukovar u jesen 1991.godine, na vukovarskom Sajmištu. Na taj način odala se počast dragovoljcu, koji je iz Francuske došao u Hrvatsku i Vukovar boriti se , i na kraju i položiti svoj mladi život za istinu i pravednu borbu Republike Hrvatske za obranu od yugosrpskog , četničkog agresora i JNA.
- prosinca 2012.godine Ivo Josipović je na Pantovčaku, Udruzi veterana 114. brigade HV-a, predao post mortem, odlikovanje Reda Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom, za Thomasa Crowleya- Irca koji je poginuo na Južnom bojištu, a bio je pripadnik legendarne 9.bojne HOS-a, koja je kasnije bila pridružena 114. brigadi HV-a, kao časnik HOS-a i HV-a u činu bojnika.
Još me jednom bivši Predsjednik Ivo Josipović iznenadio ,a to je kada je Miloradu Pupovcu otvoreno rekao da je ETNOBIZNISMEN. Ti postupci Ive Josipovića znače da i on može biti odlučan kada hoće !
Ako usporedimo tadašnje postupke Ive Josipovića i današnju političku situaciju oko HOS-ove ploče u Jasenovcu ,onda možemo zaključiti da se Ivo Josipović nije dao ucjenjivati od Milorada Pupovca , već mu je jasno odbrusio da je etnobiznismen, što se za premijera Andreja Plenkovića ne može reći. Andrej Plenković nažalost nema snage odbrusiti Miloradu Pupovcu, naime razlog je sasvim “prozaičan” trebaju mu njegove ruke u Saboru i zbog tih ruku će “žrtvovati ” i spomen ploču i HOS-ovce i sve što Milorad Pupovac zatraži.
I da zaključim sa pokličima “Za dom spremni ” i ” Smrt fašizmu -sloboda narodu”! Ne radi se ovdje samo o Miloradu Pupovcu i HOS-ovoj ploči. u pitanju je IZJEDNAČAVANJE sadašnje Republike Hrvatske sa NDH, Koji je krajnji cilj Srba, koje predstavlja Milorad Pupovac i ostataka yugo-komunista, bivše države, koje predstavljaju sve nazovi lijeve stranke i pojedinci.
Jasenovac predstavlja dva povijesna razdoblja hrvatske povijesti, 2.svjetski rat u kojem je prvi dio bila HDH na strani poraženih, Njemačkog nacizma i Talijanskog fašizma. i Titovih komunista koji su bili na strani pobjednika komunista i drugi dio Domovinskog rata u kojem su ti isti komunisti postali agresori u Hrvatskoj, koju su nakon 45 godina napali sa istim simbolima i istim pokličem.
Komunisti su za trajno sjećanje i upozorenje Hrvatima, podigli veleban spomenik žrtvama, da im slučajno ne padne na pamet samostalna država , a sada im pored onog monumentalnog spomenika smeta ona mala ploča kao spomen i sjećanje na naše pobjedu u Domovinskom ratu i žrtvama koje je hrvatski narod podnio.
Vidite li tu simboliku? Veleban spomenik, koji dominira krajobrazom, i mala ploča koje je skinuta da ne podsjeća lažljivu komunističku povijest na njihove velebne laži!
MANIPULACUJA PUČKE PRAVOBRANITELJICE LORE VIDOVIĆ SA JASENOVCEM
Zato je ploča trebala ostati, kao podsjetnik i sjećanje, baš zato jer se Jasenovcem neprestano manipulira, u svrhu pokoravanja i proglašavanja sadašnje Republike Hrvatske ustaškom i fašističkom
To potvrđuje upravo aktualno izvješće koje je napisala pučka pravobraniteljica Lora Vidović;
„Revizionističke interpretacije karaktera NDH i licitacije oko broja jasenovačkih žrtava, užasne su uvrede živućim članovima obitelji žrtava, kao i pripadnicima naroda koji su bili žrtve ustaškog režima.
Predstavnici romske, srpske i židovske zajednice te antifašističkih udruga godinama zabrinuto upozoravaju na porast neoustaštva i revizije povijesti u društvu. Ogorčeni su odnosom vlasti prema ovim pojavama i simbolima ustaškog režima te posebno ističu neprihvatljivost korištenja ustaškog pozdrava „Za dom spremni“ u bilo kojim prigodama. Smatraju kako je nužno izmijeniti trenutni postav jasenovačke izložbe, jer ona ne odražava vjerno pravu narav logora, prikriva okrutnost kojoj su bili podvrgnuti zatočenici te ne pokazuje pripadnost žrtava zajednicama progonjenima od ustaškog režima. „
Umjesto da se zalaže za istinu, za daljnja istraživanja Jasenovca, Lora Vidović sugerira povećanje broja stradalih i sve proglašava revizijom povijesti. Tipično yugokomunističko dogmatsko tumačenje povijesti kao neprikosnovene istine. A poznato je manipuliranje brojem žrtava bez ikakva popisa, bez ikakva dokaza od brojke čak do preko milijun žrtava, do 700 000 , pa se na kraju službeno spustio na oko 80 000 žrtava, da bi najnovija istraživanja i tu brojku znatno smanjila.
E baš ta najnovija istraživanja izazvala su paniku u srpskom lobiju i u yugokomunističkom lobiju u državnom aparatu, u kojem se uhljebio veliki dio njihovih istomišljenika, a među njima je i Lora Vidović.
Lora Vidović se sa pozicije pučke pravobraniteljice ne bavi se osnovnim pitanjima ljudskih prava, što joj je i dužnost po Zakonu o pučkom pravobranitelju, već tu poziciju zlorabi za ideološku manipulaciju Jasenovcem i žrtvama, pri tome javno optužujući Republiku Hrvatsku za ustaštvo i fašizaciju društva.
Lora Vidović ne bavi se uopće žrtvama Domovinskog rata, silovanima, logorašima i svima ostalima kojima su teško narušena ljudska prava, već mora odraditi zadaću i stalno optuživati Republiku Hrvatsku za fašizaciju, a Republika Hrvatska nije sljednica NDH, već je krvlju obranjena i oslobođena u Domovinskom ratu!
Čak i to je sporno Lori Vidović, koja tvrdi da RH nastala na antifašizmu, a antifašizma u Ustavu RH , nigdje nema, već piše“ na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.”
I na sveopće iznenađenje razoružan hrvatski narod, pobjedio je brojniju I bolje naoružanu JNA I Yugočetničku vojsku I stvorio svoju državu.
Hrvatski narod pobjedio je vanjskog neprijatelja, ali nije uspio pobjediti unutarnjeg neprijatelja, petokolonaše( antife, orjunaše,yugofile, yugoudbaše, iredentiste,autonomaše). Dok je hrvatski narod krvario I ratovao Peta kolona se uvukla u sve pore društva i državnih institucija i razara mladu hrvatsku demokraciju, vraćajući nas opet u jednoumlje u kojem su oni osjećaju najugodnije. Svi misle jednako, nema disonantnih tonova, a ako ih kojim slučajem i bude, ponovno će otvoriti Goli otok i preodgajati će nas.
Demokratizacija je dug proces koji traje generacijama, ne može saživjeti u 27 godina od kada je nastala Republika Hrvatska, naročito ne sa yugokomunističkim mentalitetom jednoumlja, koji ne prihvaća drugačije razmišljanje I pravo svakog čovjeka na javno iznošenje svojeg svjetonazora, svoje vjere i svojeg mišljenje.
Ta osnovna ljudska prava zagarantirana su nam Poveljom UN o ljudskim pravima I Ustavom RH
Članak 14.
Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki.
Deklaracija o ljudskim pravima UN
članak 18.
Svatko ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjere; to pravo uključuje slobodu da promijeni svoju vjeru ili vjerovanje i slobodu da, bilo pojedinačno ili zajedno s drugima, javno ili privatno, očituje vjeru ili vjerovanje učenjem, praktičnim vršenjem, obredima i održavanjem.
članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; ovo pravo uključuje slobodu mišljenja, bez tuđeg miješanja, a isto tako i traženje, primanje i priopćavanje obavijesti i ideja bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice
Lili Benčik/hrvatskepravice