PONOSNI SMO NA VITEZA MIRU BAREŠIĆA!, piše Mile Boban, Otporaš.

PONOSNI SMO NA VITEZA MIRU BAREŠIĆA!, piše Mile Boban, Otporaš.

http://www.hrhb.info/showthread.php?t=5611

Pričao mi je jedan poznanik i dobar državotvorni Hrvat koji je radio kao građevinarac u saveznoj državi Californiji. To je bio Mile Boban. Negdje, ljeta 1978. godine on je radio na kući i bio je na krovu. Poslovođa ga zove i kaže da ga netko traži. Taj državotvorni Hrvat je sišao s krova, vido je dvojicu ljudi jako lijpo odjevena u kravatama čovjeka. Ovaj Hrvat pomisli da su to prodavači kuća, nekretnina, kad oni se predstave kao tajna služba federalnih vlasti Amerike, FBI. Pokazali su svoje papire, iskaznice i ozboljnim tonom tom državotvornom Hrvatu rekoše da imaju sa njim obaviti jedan ozbiljan razgovor.

Da bi se taj “ozbiljni” razgovor nesmetano obavio, pozvali su tig Hrvata u Restaurant za ručak. Tu u tom Restaurant su se smjestili u jednu posebnu sobu tako da su bili samo ona trojica. Odmah jedan od njih započe svoj razgovor time da je odmah naglasio dotičnom Hrvatu da su oni vlast i da predstavljaju vlast te ako taj Hrvat bude išta lagao i izbjegavao istinu govoriti, da ga po zakonu i u ime zakona mogu odmah uhapsiti. Dotični je, kako mi je pričao, pristao na razgovor iako je odmah bio siguran da se oko svake istine može zaobilaziti.

Prvo što su učinili je to da su tom Hrvatu pokazali jedan papir standardne veličine i kopiju slike Mire Barešića. Dotični Hrvat je vrlo dobro i osobno poznavao Miru Barešića, jer mu je bio kućni gost. Oni mu pod nos donesu taj papir i sliku Mire Barešića s vrlo ozbiljnim pitanjem. Prvo (1) pitanje je bilo: DALI JA ZNAM TKO JE TONI ŠARIĆ? Negirajući glavom taj Hrvat je rekao da nikada u životu nije poznavao niti vidio niti znao niti čuo za Toni Šarića. Drugo (2) pitanje je bilo: DALI SAM GA IKADA VIDIO? U mislima tog Hrvata (to jest mene, Mile Bobana, mo.) pitanje je bilo dali je on ikada vidio Toni Šarić. Taj Hrvat je i na to pitanje niječno odgovorio. Treće (3) pitanje je bilo: DA LI STE IKADA VIDJELI OVU SLIKU. Odmah je taj državotvorni Hrvat negirajući glavom rekao da nikada u životu nije vidio tu sliku, tj. taj papir na kojem je slika Mire Barešića bila u kopiji.

Konobarica je donijela nama trojici naručeni ručak. Svak je jeo svoje a razgovor se je produljio preko dva sata o Miri Barešiću. Oni, profesionalni službenici američke narodne sigurnosti tog Hrvata uvjeravaju da je Toni Šarić uistini Miro Barešić koji je vrlo opasan, te ako išta o njemu saznadnem, da im odmah javim, što je taj državotvorni Hrvat potvrdno odgovorio državotvornim Amerikancima, a u sebi misleći: AKO STE VI DRŽAVOTVORNI AMERIKANCI, IMA I NAS DRŽAVOTVORNIH HRVATA, a ja sam jedan od njih.

I što je najzanimljivije iz ove priče tog Hrvata je to, da su za Mirom Barešićem tragale mnoge međunarodne sigurnosne službe, a on uz pomoć državotvornih Hrvata vrcao se amo-tamo kao ispod kapi kiše dok konačno nije stigao u Paragvaj. To se je postiglo tako da je taj državotvorni Hrvat otišao na benzinsku pumpu, sa javne govornice nazvao nekoga, sada pokojnoga MM (Mile Markić, mo. Otporaš.) i sa njim se dogovorio šta se sve plete oko Mire Barešića i gdje on može primiti 25 krpa. Zahvaljujući tim 25 krpa dva državotvorna Hrvata su se tog puta spasila, Miro Barešić i Ivan Vuičević. Mile Boban, Otporaš.