POGLAVNIK KAO DJEĆAK – ČASOPIS USTAŠA br. 24., Zagreb 14 lipnja 1942., st. 5

POGLAVNIK KAO DJEČAK – ČASOPIS USTAŠA br. 24., Zagreb 14 lipnja 1942., st. 5

(Pogledajte u priloženu sliku i na vrhu lijeve strane i vidjet ćete priloženi Poglavnikov citat kojeg doslovno prepisujem. Taj citat je kao i svi drugi Poglavnikovi citati: Odraz povijestnog vremena. Da se zna, prije nekoliko dana, polovicom travnja 2021. god. sam dobio poveznicu časopisa Ustaša br. 24. Zagreb, 14 lipnja 1942. od 20 stranica s molbom da kao povijestni dio NDH stavim na portal otporas.com. Pošto sam sve temeljito pregledao i osobno uočio da je danas vrlo mali postotak Hrvata koji za ove povijestne detalje znaju, a sviju nas se tiču, odlučio sam ovo staviti po stranicama – u nastavcima – kojih će biti 20, pa možda i više. Mo. Mile Boban, Otporaš.)

“Hrvatski narod ne želi ništa drugo, hrvatski seljak i radnik neće ništa drugo, nego da može mirno u svojoj domovini – danas u svojoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj – mirno i nesmetano živjeti i raditi. U ničije tudje ne dira, od nikoga ne traži, od nikoga ne osvaja, ali zato proti svakom neprijatelju, koje od njega hoće oteti njegovo, koji želi njegov mir i njegov rad pomutiti, protiv neprijatelju u svaki čas, u svim prilikama i pod svim okolnostima, sva hrvatska vojska, – a svi su Hrvati vojnici, – sva hrvatska vojska sigurno je spremna, sva hrvatska vojska odlučna je i sva hrvatska vojska sposobna je u času obračunati”. Poglavnik.

(Pitam sada Hrvate pera, hrvatske povijestničare, sve Hrvatice i Hrvate da ovo proštudiraju, hoću reći ovaj poglavnikov citat i da sami donesu ocijenu ili zaključak ovog citata šta je Poglavnik htio s tim reći. Ja ću bez straha, srdžbe i bez predrasude reći moje mišljenje – neću ovdje spominjati narode ni imena – a to je: da se neprijatelji hrvatskog naroda nisu bacili u borbu protiv Hrvata i netom proglašene Hrvatske države desetog Travnja 1941., Hrvati i hrvatska vojska se nebi imala protiv koga boriti, te tada na području NDH ne bi ni rata bilo. Hrvatska bi se razvijala u miru i u skladu veselja, zadovoljstva i želja hrvatskog naroda. Ako bi bilo neki ekscesa i krivičnih djela, to bi bila dužnost i rad hrvatskog redarstva, te zatim i hrvatskog sudstva. To je ISTINA, a sve ostalo je sustavno ponavljanje neprijateljskih LAŽI. Moja opsaka, Mile Boban, Otporaš.)

Nastavak sa strane 4 “…hrvatskog olobodilačkog pokreta…”

On je na tom polju uspio, pa već početkom godine 1928. vidimo jake snage te revolucionarne mladeži, koja je u Zagrebu među građanstvom , radništvom, na sveučilištu i u srednjim školama, imala svoje jake organizacije, vidimo u pokrajini oko trideset ogranaka te organizacije, koji odlučno rade među narodom i okupljaju u svoje redove cvijet hrvatske mladeži i starijih boraca.

dr. Ante Pavelić bio je dana 11. rujna 1927. izabran narodnim zastupnikom glavnog grada zagreba. Tu počima drugi dio njegova javnoga rada. Odlazi u beogradsku Skupštinu, gdje u načelnoj izjavi kaže, da Hrvati ne priznaju sadašnje stanje već da će se proti njemu boriti svim silama, zatim u daljnjim svojim govorima nemilosrdno razotkriva zločinačku beogradsku pljačku beogradske čaršije, pa da im na koncu kaže “Hvala vam na društvu” i “Laku noć”. Odlučni nastupi u tom nazovi parlamentu munjevito podižu dru. Paveliću ugled u Hrvatskoj i u svijetu, te on u to vrijeme već slovi kao jedan od najjačih hrvatskih političara i čovije budućnosti. istodobno, to jest 7 prosinca 1927., nastupa u Skoplju kao branitelj optuženih macedonaca, te izloživši javno svoj život, zastupa pravednu macedonsku stvar i postaje javnim pobornikom za pravedno uređenje ovog dijela Europe. S tim svojim nastupom stiče opće simpatije među Macedoncima i u čitavoj bugarskoj, te tako stvara duhovne preduvjete za kasniju suradnju u nemilosrdnom rušenju srbijanske nasilne vladavine.

Nastup dra. Ante Pavelića na raspravi u Skoplju mnoge je kratkovidne političare i politikante začudio. Mnogi su čak mahali rukom, govoreći, da je to uzaludan posao, jer da macedonska oslobodilačka stvar i onako nikada ne će doživjeti uspjeh. Poglavnik kao dalekovidni političar, gledao je na tu stvar sasvim drugčije, on je predvidio razvitak događaja u Europi i stvaranje novog poredka, u kojem će svi poniženi i uvrijeđeni doćo do svojih prava. Poglavnik je znao i to, da se proti zajedničkog neprijatelja moraju svi potlačeni zajednički boriti, pa je stoga – istodobno sa samim okupljanjem naroda u Hrvatskoj – tražio na sve strane unutar i izvan granica bivše države prijatelje i saveznike, uspostavljao veze i pripremao tlo za zajedničku borbu i udar proti beogradskih nasilnika. Nije stoga za prave ustaške borce nikakvo čudo, što se dr. Ante Pavelić odazvao pozivu utamničenih macedonskih rodoljuba, koji su ga, kao već svima poznatog borca i vođu borbene starčevićanske Hrvatske, zamolili, da preuzme njihovu obranu.

Poglavnik neumorno obilazi hrvatske krajeve, na mnogobrojnim skupštinama i sastancima obrazlaže političko stanje i pozivlje narod u odlučnu borbu. U svakom govoru, u svakoj izjavi i u svakom članku on nepopustljivo stoji na stanovištu hrvatskog državnog prava i iznosi potrebu uspostave hrvatske države, bez koje nema hrvatima života. Opominje lijevo i desno, pozivlje sve i svakoga na zajedničku suradnju i borbu proti zajedničkom i jedinom neprijatelju. Njegova odvjetnička pisarna postaje dvorana  za političke razgovore i sastanke, postaje utočište siromašnih radnika, kojima na svakom koraku pomaže, a on postaje općim i skoro jedinim braniteljem onih, koji su zbog političkog djelovanja došli na optužničku klupu. Za taj svoj rad ne samo da ne prima nikakve nagrade, već on čitavu svoju zastupničku dnevnicu daje u promidžbu ili druge korisne i plemenite narodne i društvene svrhe.

Dolazi do 20 lipnja i svih onih događaja, koja su se odigrali do proglašenja diktature. Vidjevši da ni nakon toga krvavog zločina ne može mnogi hrvatski političar odustati od dotadanje štetne politike, Poglavnik se odlučuje (ovdje me autor ovog članka malo čudi da on u godini 1928, događaja koje opisuje spominje ime “Poglavnik” a povijestno se zna da je dr. Ante Pavelić sebi dao titulu “Poglavnik” negdje 1932. ili možda kada je pisao 13 lipnja 1933. 17 Točaka Ustaških Načela, nisam posve siguran, ali sam posve siguran da on sebe nije zvao Poglavnik, niti su ga tako drugi zvali; prilažem poveznicu, mo. Otporaš.) https://otporas.com/hrvatska-i-ustastvo-8-88-godina-17-tocaka-ustaskih-nacela-dne-1-lipnja-1933/ na osnivanje Ustaškog pokreta, a zatim i na odlazak u emigraciju. U roku od tri mjeseca Poglavnik postiže upravo nevjerojatne uspjehe. Sve što je borbeno i čestito u Hrvatskoj, može se reći svi Hrvati, osim nekoliko zaslijepljenih i špekulanata, i 1 prosinca 1928. prvi ustaški borci nastupaju s oružjem u ruci. Beograd se zapanjuje i započinje s još većim nasiljem u Hrvatskoj, no uzalud. Poglavnik postaje jednim ozbiljnim i opasnim protivnikom. Ustaški pokret postaje pogibao za državu. Dra. Pavelića zamrzi cjelokupno velikosrpstvo, klika za generala i raznih “rukaša” potajno osuđuju na smrt, te mu postavljaju za pete četu agenata i hrpu plaćenika, koji ga imaju ubiti.

Aleksandar proglašuje svoju samovlast i baca se snagom oružane sile na sve što je hrvatsko. Poglavnik, vedeći da se pod takvim prilikama u domovini ne može ništa raditi, odlazi dne 17 siječnja 1929. u emigraciju. Tu počinje treći dio njegova rada, koji traje punih 12 godina, da se 10 travnja 1941. završi potpunom pobjedom Poglavnika i ustaške borbe.

U inozemstvu se Poglavnik odlučno baca na posao. najprije dolazi u dodir s nekim emigrantskim Hrvatima, koji su još od svršetka rata ostali u tuđini, zatim s malobrojnim Hrvatima u raznim europskim zemljama. Istodobno na sve strane usmeno i pismeno kod predstavnika svjetskih vlasti tumači teško stanje u kojem se nalazi Hrvatska. Šalje 1929. jednu spomenicu i na Ligu naroda i na razne vlade. Piše knjigu na njemačkom jeziku pod naslovom “Aus dem Kumpfe um den frein und selbstandigen Staat Kroatien”. Uz to stoji u neprekidnoj vezi s domovinom, gdje su već zredali strašni progoni diktature i gdje su već kao odgovor na strašna nasilja izvršena prva ustaška oružana djela. pada Šlegi, lete u zrak mostovi i oružničke vojarne. Teški i krvavi je dvoboj započeo. Hrvati su se latili borbe, koja im je nametnuta.

Poglavnik stoji u pismenoj vezi s pojedinim istaknutim radnicima među našim iseljenicima i stvara prve temelje za kasniju organizaciju Hrvatskoga Domobrana, zapravo Ustaškoga pokreta, napose u Belgiji, bivšoj Austriji, Francuskoj, Njemačkoj, te raznim u raznim zemljama Južne i Sjeverne Amerike. Pred svijet iznosi opravdane zahtjeve hrvatskog naroda. Prvi, poslije gubitaka hrvatske države, iznosi pred lice svijeta pravo hrvatskog naroda na uspostavu te države.

Nastavlja se strana 6 s naslovom “Izvan domovine, u radu za domovinu”.

NASLOV: USTAŠKA DOKTRINA – ČASOPIS USTAŠA BR. 4., ZAGREB, 14 LIPNJA 1942., STRANA 4