PODSJETNIK – NAJPOPULARNIJI HRVATI HRVATSKE POLITIČKE I NACIONALNE EMIGRACIJE OD 1970 DO 1990.

PODSJETNIK – NAJPOPULARNIJI HRVATI HRVATSKE POLITIČKE I NACIONALNE EMIGRACIJO OD 1970 DO 1990.

Priložena slika s lijeva na desno: Mile Boban, San Francisco, Juli Bušić, Federalni zatvor, Pleasanton, California, Mile Markić, Chicago i Franjo Babić, Vancouver, Canada, slikano u zatvorskom dvorištu lipnja mjeseca 1980. godine.
Mnogima će sam naslov će biti dostatan razumijeti gibanja hrvatske političke emigracije tog razdoblja. Do konca šesdesetih godina hrvatska politička emigracija – moglo bi se reći – je zračila “ustaško/partizanskim, ili partizansko/ustaškim” duhom. To govorim zato jer sam bio svjedokom mnogih žučljivih rasprava s Hrvatima baš o toj temi. Kliknite na priloženi link. https://otporas.com/kalemljenje-hrvata-iz-jugoslavenstva-hrvatstvo/

Pregledavajući hrvatski emigrantski tisak iz tog vremena: novine, časopise, knjige olako se može primjetiti ozračje tog vremena kako novi hrvatski politički emigranti zauzimaju važne uloge – da ne kažem radikalne – u gibanju i zacrtavanju novog puta i novog rada za oslobođenje Hrvatske. Jedan od prvih novih hrvatskih političkih emigranata je bio Miro Barešić kada su on i Anđelko Brajković u samoobrani u travnju 1971. godine ubili jugoslavenskog poslanika Vladimira Orlovića u Švedskoj. Mnoge su iseljeničke hrvatske novine o tome pisale, naravno svaka na svoj način. Bez obzira na stav uredništva pojedinih časopisa, istina se nije mogla sakriti niti prešutijeti da su Miro Barešić i Anđeko Brajković to djelo učinili kao Hrvati i da su to djelo učinili za Hrvatsku. Iza toga dolazi do oslobođenja Mire Barešića, Anđelka Brajković i drugih iz švedskog zatvora, što je uveliko dalo mladim hrvatskim emigrantima veliko ushićenje i još veći polet u borbi za oslobođenje Hrvatske. Grupe se stvaraju, ljudi se dogovaraju šta i kako dalje raditi. Starim putem se nije moglo više ići, ali jest koristiti vrline starih, iskusnih i isprobanih hrvatski boraca. Jedan od tih iskusnih boraca je svakako bio Vjekoslav Maks Luburić, general Drinjanin.

Zvonko Bušić sa suprugom Julienne iz Europe dolazi u Cleveland 1972. Tada se Zvonko učlanjuje u organizaciju Hrvatski Narodni Otpor, HNO. Svojim radom u organizaciji postaje vrlo značajan te na izborima za Sabor HNO za sjevernu Ameriku postaje Pročelnik iste. Kroz organizaciju HNO Zvonko Bušić sve više i više postaje poznat i popularan među Hrvatima. Hrvatski emigrantski tisak sustavno i na razne načine piše o novom gibanju hrvatskog nacionalima, ističući nove emigrante Miru Barešića i njegovu skupinu i Zvonka Bušića, naravno poslije njegove akcije 10 rujna 1976. https://otporas.com/ogranak-hrvatskog-narodnog-otpora-hno-deseti-rujna-1976/

https://otporas.com/ja-ustasa-i-caca-mi-bio-caca-sinu-zanat-ostavio/

Sada, poslije akcije 10 rujna 1976. godine, Zvonko Bušić i supruga mu Juli su postali najčuveniji i najpopularniji u hrvatskom iseljeništvu. Neki Hrvati su za uspomenu na Zvonka i Juli svojim sinovima dali ime Zvonko a kćerima Juli. Oni su po stotine pisama dnevno dobivali od raznih Hrvata diljem svijeta kao znak potpore njihove borbe za Hrvatsku Državu. Poslije suda u New Yorku Zvonko je dodjeljen Federalnom zatvoru na obalama Pacifika Lopmac, dok Juli je dodjeljena Federalnom zatvoru Pleasanton, istočno od San Francisca.

Za podsjetiti je da su mnogi Hrvati iz Europe, Australije i drugih zemalja dolazili posjetiti u zatvor Juli u Pleasanton i Zvonka u Lopmac. Da spomenem neke: Mladen Schwartz, Franjo Mikulić, Zlatko Markus, Stipe Bilandžić, Hans Petar Rullmean, Mirko Hećimović, Miro Žanić, Mitko Vesilovski iz Australije, Marin Sopta, fra. Silvije Grubišić i mnogi drugi. Mnogi su odsjeli u mojoj kući a Velimir Sulić, N.M. i ja smo bili ti koji smo kod federalnih vlasti zatvora isposlovali ovim Hrvatima posjete i kod Zvonke i kod Juli. Zato i prilažem ovu sliku kako bih podsjetio današnji hrvatski naraštaj kako smo mi Hrvati dijaspore bili uz naše hrvatske zatvorenike i nismo ih ostavili na milost i nemilost.

Moglo bi se reći, i to s pravom da su Zvonko Bušić i supruga mu Juli primili najviše pisama od Hrvata dok su bili u zatvoru, kao što bi se moglo reći za Miru Barešić da je skoro svake godine u nekim hrvatskim iseljeničkim novinama bio označen kao HRVAT GODINE. Donekle o tome u knjigi “BAREŠIĆ” piše i Dominikanac dr. Vjekoslav Lasić.

Mile Boban, Otporaš.