Plenković je HDZ pretvorio u Radničku partiju Sjeverne Koreje, piše Vjekoslav Krsnik

Vjekoslav Krsnik

Neovisni politički savjetnik

I.B. Mažuranić 60/IV, 10000 ZAGREB, Croatia

Tel 385 1 560-2793, mob 098 910 0170,  E-mail: vjekoslav.krsnik2@inet.hr

15. srpnja 2024.

Plenković je HDZ pretvorio u Radničku partiju Sjeverne Koreje

Unutarstranački izbori u Hrvatskoj demokratkoj zajednici u režiji predsjednika stranke Andreja Plenkovića predstavljali su završni čin njegove najave koju je dao prilikom stupanja na čelu HDZ-a da je njegov cilj promijeniti HDZ, a potom i samu Hrvatsku. On je time potvrdio i izjavu da “može što hoće” što drugim riječima znači da je odlućio ne autokratski nego izravno diktatorski upravljati stožernom hrvatskom političkom strankom

Na tim izborima od navodno 216.000 članova Hrvatske demokratske zajednice glasovalo je oko 85.000 ne birača nego glasača, jer lista Andreja Plenkovića koja se sastojala od njega zamjenika predsjednika stranke i pet potpredsjednika nije imala protukandidata. Ako je točan broj o članstvu HDZ-a onda je na stranačke izbore izašlo oko 40 posto ćlanstva. To praktički znači da je Andrej Plenković svojom autokratskom vlašću nametnuo poslušnom članstvu izborni model koji se još jedino koristi u Sjevernoj Koreji, ili, bliže usporedivo,unutar  Savezu komunista Jugoslavije. Nakon tridesetak godina postojanja demokratske Republike Hrvatske stožerna politička stranka ovakvim izborima vrača se boljševičkom političkom ustroju, HDZ je tako dobio “politbiro” na čelu s Andrejom Plenkoviće, a članovi su zamjenik predsjednika Tomo Medved te potpredsjednici stranke Ivan AnušićOleg Butković, Branko BačićiZdravka Bušić. To je samo po sebi skandalozno i za hrvatsko društvo potpuno neprihvatljivo, jer predstavlja opasan presedan koji negira izbornu konkurenciju kao jedno od demokratskih načela pri stvaranju hrvatske države.

U analizi pod naslovom ” Predstavlja li Andrej Plenković opasnost za hrvatsku demokraciju” objavljenoj u rujnu 2022. godin podsjetio sam da je on kao predsjednik Vlade već na početku svojeg prvog mandata pokazao svoju pravu političku ćud  U Hrvatskome saboru 2016. godine nakon njegovog izvješća sa sastanka Europskog vijeća u Bruxellesu zastupnik Živog zida i usput rečeno hrvatski branitelj Branimir Bunjac izjavio je: “Vaše izvješće otvorilo mi je oči. Do danas sam gajio nadu da ste vi ipak hrvatski premijer, ali nakon vaših današnjih riječi čvrsto sam uvjeren da ste vi samo jedan briselski projekt i ništa drugo. Klanjanje Europskoj uniji, vjera kao da se radi o nekoj religiji, ne sjećam se da je ijedan hrvatski premijer ovako govorio u ovom saboru”. Na to se očito iznenađen istupom zastupnika Andrej Plenković potpuno razotkrio poručivši Živom zidu: “Stranke poput vaše ruše referendume u Francuskoj, Nizozemskoj, Grčkoj,… E, ovdje ne ćete. I drugi put ćete dobiti manje glasova i manje mandata, ja vam to jamčim. To će biti jedna od ključnih zadaća moje vlade”. Na jednoj od društvenih mreža reagirala je na prijetnje Andreja Plenkovića blogerica Nadalina Soldo izvanrednim komentarom kojemu ne treba ništa dodati; “Ovo je prestrašno čuti u tzv. demokratskoj državi. Što mu znači “ruše referendum”? Valjda na referendumu narod odlučuje, i ne ruši ništa, nego iskazuje svoju volju. Po Plenkoviću narod ruši zamisli elita, a to je nedopustivo po njegovu mišljenju. Kako i čime on to jamči da će Živi zid dobiti manje mandata i kako se usudi reći da će to biti jedna od ključnih zadaća njegove vlade? Obračun s neistomišljenicima i jednoumlje, to smo već imali, i trajalo je 45 godina. Nisu naši ljudi izginuli da dobijemo ponovo diktaturu samo u drugom pakiranju. Nevjerojatno je to što leži ispod ušminkane bruxelleske maske”. Osam godina nakon te njegove prijetnje “Živi zid” više ne postoji, a autokratski da se ne kaže diktatorski prije svega zakulisnim manipulacijama potpuno je marginalizirao oporbu, i lijevu i desnu. Što je još značajnije Andrej Plenković je na čelu svoje vlade, a u tome najočitiji slučaj bivšeg ministra Lovre Kušćevića, torpedirao čak pet pokušaja da se referendumom promijeni politika Vlade. Je li Andrej Plenković u svim tim slučajevima miniranja referenduma, poštovao Ustav i postupao, u skladu s prisegom u Saboru , “savjesno i odgovorno”, zauzimajući se “za svekoliki napredak Republike Hrvatske”: Odgovor je jednostavan jer je premijer Plenković tim svojim blokadama referenduma grubo prekršio članak 1. Ustava u kojemu jasno stoji da vlast pripada narodu i da proizlazi iz naroda.

Budući da je uspio promijeniti Hrvatsku demokratsku zajednicu pretvorivši je u Hrvatsku autokratsku zajednicu Andreju Plenkoviću preostaje drugi dio njegovog cilja da “promijeni Hrvatsku”. To praktički znači eliminiranje političkih protivnika kao što je to uspio sa “Živim zidom”. Naravno u postojećoj političkoj strukturi to nije tako jednostavno kao što je bilo sa spomenutom strankom, pa svojim manevriranjem nastoji i nastojat će marginalizirati utjecaj ne slučajno razjedinjene desnice jer njegovi konkurenti nisu ni SDP ni “Možemo”. To se najbolje pokazalo u slučaju koalicijskog partnera “Domovinskog pokreta” koji je morao popustiti zahtjevu Andreja Plenkovića u slučaju Državnog neprijatelja br. 1 Milorada Pupovca. Njegov SDSS isključen je iz vlasti, ali je Milorad Pupovac koji svojom politikom krši ljudska prava hrvatske većine instalirao za predsjednika saborskog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina (?!). U postojećim okolnostima Andreju Plenkoviću svakako je najveći izazov da “promijeni Hrvatsku” prije svega smjena predsjednika Republike Zorana Milanovića. Kakav je da je Zoran Milanović i pored ograničenih ustavnih ovlasti za autokratskog premijera Andreja Plenkovića predstavlja prepreku da nakon što kontrolira vladu,  Hrvatski sabor  i medije s još nepoznatim HDZ-ovim predsjedničkim kandidatom ovlada i Uredom predsjednika Republike.