Piše pismo otac sinu
na postelji dok ga gleda,
sa suzom se oko bori
niz lice joj poteć ne da!Uzima ga u naručje
u posljednjim satim sreće,
ne prestaje on da ljubi
to što više ljubit neće.

Mirno spavaj mili sine,
nek te spokoj u snu prati,
na braniku Domovine
za tebe ću život dati!

Domovina mili sine
često se životom brani!
Ti se sjeti oca svoga
kad slobode dođu dani.

Kad odrasteš mili sine
za me Bogu se pomoli,
ne daj svoje djedovine
iznad svega ti je voli!

A kad dođu teški dani
pa navale na nju “vuci”
u odbranu njenu stani,
uvijek budi joj pri ruci.

Znaj da neće biti lako,
udarat će sa svih strana,
od domoljuba onih lažnih
do “modernih partizana”!

Ovo pismo kad pročitaš
ja ću bit kod dragog Boga,
ne daj sine da te slome
budi jak na oca svoga!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

ZABORAVLJENI