PISMO SEOSKOG SAKRSTANA, piše Ivica Jurjević pjesnik s Zrmanje

 

Ivica Jurjević, bivši kandidat za HDZ

Više o temi Ivica Jurjević | Telegram.hr

PISMO SEOSKOG SAKRISTANA

Naš je sakristan zaista osijetljiv na nepravdu.

Neki je dan čita u hrvatskim tiskovinama, da je zagrabačka sirotica Marija, prosila u središtu Zagreba.

I gle čuda, hrvatska policija istoimenu privela, oduzela joj zaradbu od jedne kune i pedest lipa.

Nakon svega toga ista policija prijavljuje Mariju na Prekšajni sud, koji Mariju, osudi na dest dana zatvora uvjetno, ako počini isto dijelo.

To je Jolu strašno pogodilo, i ža mu što župnici to sa oltara nisu globalno osudili.

Dobro se Jole sića Matejeva evanđelja, posebno glave 10. i 20 -og retka u kojem stoji: kako sve što čovik ima , odnosno svoje viškove mora predati siromasima, neizravno prosjacima.

I sad Joli nije jasno, nakon toliko krađa u svojoj domovini: evo ovih dana progoni se četiri ministra, zbog ukradbe bogastva svoje domovine.

Puno prije njih bilo ih je more, tako Jole čita, da nitko od njih ne bijaše osuđen, još tiskovine izviješćuju: kako su pojedini ministri postali i poduzetnici, te tobože ne ovise o politici.

Možete misliti o kojem se poduzetništvu radi govori naš zemljak, Ive iz Frankfurta.

Potvrđuje da u okolici Frankdutra imate bogataša, ali su svoje bogatstvo stekli svojim žuljevima i žuljevima njihovih otaca i protaca.

Nije mu jasno kako bivši ministri, mogu biti poduzetici, pod krivnkom osuđenika.

I Joli to nije jasno.

Jole je sebi stavije u zadatak, da će taj slučaj propovidati cili život.

Posebno će to propvidati mladeži Kruševa.

Kazivaće on njima, da se čovik može samo obogatiti na žuljeve i na veliki um.

A ove moderne špekulante, triba zaobilaziti kao kad Jurjevići zaobilaze Polucestu, i okrenu se hodu priko Karlovca.

Jole misli da će ovake epikije, biti opomena svim Hrvatima, ma gdje oni bili.

I Ive kaže, da im primjeri iz okolice Frankfurta isto tako mogu biti dobra opomena….

 

IVICA JURJEVIĆ

——————————-

RECI ISTINU RAZBIŠE TI GLAVU – STRAŠNA PODVALA POK. BRUNI BUŠIĆ, “DANICA” 9 OŽUJKA 1979., ST.2