PISMO SAFETA JASKIĆA GENERALU DRINJANINU 29 LISTOPADA 1963.
Ovo rukom pisano pismo Safeta Jaskića se nalazi u knjigi “SRBOKOMUNISTIČKI ZLOČIN NAD BOSNOM”, Izdanje DRININE KNJIŽNICE, knjiga br. 23, Madrid, 1967.
Potrebno je reći nekoliko riječi o piscu ove knjige: “SRBOKOMUNISTIČKI ZLOČIN NAD BOSNOM”, Safetu Jaskić. Osobno ga nisam poznavao, ali smo mi jedan za drugoga znali i čak se dopisivali, preko pisama izmjenjivali naše hrvatske nacionalne osjećaje u borbi za Hrvatsku Državu. Bili smo u istoj organizaciji Hrvatski Narodni Odpor, HNO. Safet Jaskić je obolio na srce i bolovao je na bubrege. Bio je u bolinici. Osobno sam u Prizu sakupljao dobrovoljne doprinose za pokriće boliničkih troškova koja osiguranje nije pokrivalo.
Kopiju pisma kojeg je Safet Jaskić pisao generalu Drinjaninu ću prepisati doslovno. Sadržaj pisma će mnogo reći zašto je Safet Jaskić poslao rukopis ove knjige generalu Drunjaninu. Ovaj rukopis general Drinjanin je poslao dru. Miljenki Dabi Peranić da ga priredi za tisak i napiše predgovor knjigi, što je dr. Peranić rado učinio. Predgovor dra. Peranića se nalazi na stranici 7/13 spomenute knjige a završava:
U Parisu rujna 1967.
Prof. Dr. Miljenko Dabo Peranić
(robijaš ST. GRAD. 4.167)
Knjiga “SRBOKOMUNISTIČKI ZLOČINI NAD BOSNOM” ima 400 stranica a opisana je u 35 poglavlja. Sadržaj knjige je pun jezovitih uspomena i još jezovitijih dogodovština u srbokomunističkim i udbaškim zatvorima. Poslije prijepisa rukom pisanog pisma Safeta Jaskića, prerpisat ću i “Rieč uredništva” sa podpisom “D”, što nesumnjivo daje do znanja da je tu “Rieč uredništva napisao general “D”rinjanin.
Potrebno je ovdje podsjetiti da je netko u današnjoj Bosni izdao tu istu knjigu 2003. godine a da uopće nije naveo ORIGINALNI IZVOR IZDAVAČA SPOMENUTE KNJIGE, a to je bila tiskara: IZDANJE DRININE KNJIŽNICE, knjiga 23, Madrid, 1967. Prilažem link kao dokaz. https://www.knjiga.ba/
Po svim međunarodnim pravilima pretiskavanje ove knjige a ne označiti ORIGINALNOG IZDAVAČA je literalna krađa, PLAGIJAT.
 |
Oni najbolje trpe, stradaju, prolaze zatvorima, udbama, robijašnicama. Neki su pali, koje svi poznajemo, koje i Jaskić ovdje spominje (str.152. feliksa Nedjeljskog, Ibrahima Kolonića i dr.) kao uzor Hrvate, div – junake i rodoljube; koji su palii ne radi toga što im je sudbina bila zloguka, nego radi toga što su sav svoj život, sve svoje sposobnosti i svoj idealizam dali u službu svoje …
|
Prijepis pisma Safeta Jaskića kojeg je on pisao generalu Drinjaninu 29 listopada 1963.
Safet Jaskić
45 Osuebrack
Postfech 760
W. Deutschland Oseubrach, 29 listopada 1963.
Hrvatskom generalu Drinjaninu,
Madrid, Španjolska
Dragi brate!
Eto nešto me vuče da Ti se javim da znaš šta je sa mnom. Nalazim se u ovdašnjoj kliniki pred operacijom desnog bubrega. Trebalo je to biti danas ali mi nešto sa srcem nije uredu pa kako ode to će biti, Božijom voljom u četvrtak koji za dva dana. Kako ću ptoći to samo dobri Bog zna. Ako doživim pa se vratim u oslobodjenu domovinu tada znam šta mi je činiti, a ako ne, onda vi koji doživite taj svijetli čas na vama je da izvršite svoju dužnost prema komunistima i vlaškom Beogradu te da vratite dugove za potamanjem hrvatskog roblja po srbokomunističkim kazanetima.
Hrvatska krv koja je pala plače i duži vas i vi to morate učiniti. U tim mojim papirima koje sam ti poslao ima dosta imena. Tražite ih svuda i vraćajte jaje za jaje pa makar i ne bilo šareno, a da im tisuću godina vražamo, ne možemo im vratiti koliko su nas uništili.
Imam temparaturu pa ću završiti. kako napreduje moja knjiga? Da li si uvrstio i ono što sam Ti u oba maha naknadno poslao? Šteta bi bila ako nisi. Ako ostanem živ nastojat ću da se na ljeto vidimo u Madridu.
Zbogom braćo! Živjela Hrvatska! Vaš Safet Jaskić.
(Prepisao sam doslovno Safeta Jaskića pismo generalu Drinjaninu. Samo je velika šteta da ti turski Bosnaci iz mržnje prema istini i svakom izraženom hrvatstvu nisu namjerno htjeli navesti izvor tiskare koja je tiskala ovu jezovitu knjigu hrvatskog muslimana Safeta Jaskića. Ali su zato turski Bosanci iskoristili ime hrvatskog muslimana/mučenika Safeta Jaskića i tako, svojom mržnjom na sve što je hrvatsko, okaljali ime, čast, poštenje i obraz na stotine i stotine tisuća drugih i poštenih Hrvata muslimanske vjeroispovijesti. Nadati se je da će se naći pošten, hrabar i čestit musliman koji će u ime Bosne i Hercegovine osuditi ovaj namjerni i ZLONAMJERNI PLAGIJAT Mile Boban, Otporaš.)
RIEČ UREDNIŠTVA.
Dajemo u ruke hrvatskih boraca ovu poruku velikog patnika za slobodu Hrvatske. Ovo je jedna poruka i jedno svjedočanstvo. Kao poruka mladim naraštajima i kao svjedočanstvo za povijest.
Rahmetli Safet Jaskić je odporovao na svoj način i za svoj račun. Nije nikad klonuo. Kada je uspio stići u slobodni svijet, odmah je uzeo sebi za dužnost da svoje doživljaje stavi na papir. Iako slomljena tijela u njemu je živio jaki duh i čvrsta vjera u Allaha i Hrvatsku.
Njegova je knjiga trebala izaći još prije na njemačkom jeziku. Ali tražili su da rahmetlija ublaži neke stavove. Jok valaj, ni slova! Ovako ili ništa! Odustao je od stanovite materijalne zarade koja bi mu dobro došla za liječenje, ali je ostao tvrd kao i njegov Prijedor u mnogim iskušnjima.
Prof. Prcela je uzeo na sebe težku i nezahvalnu ulogu da prevede na engleski knjigu i ponudi je za tiskanje. Svoje vakacije (godišnji odmor, mo. Otporaš.) je žrtvovao i kad je knjiga bila prevedena trebalo je tražiti nakladnika. Dogodilo se isto što i u Njemačkoj. Ovi su htjeli imati slobodne ruke i pripremiti stvar prema potrebama tržišta. Jok valaj, ni slova mienjati! To je svjedočanstvo čovjeka koji je osjećao da smrt kuca na vrata, i još jedino što može učiniti jest da ostavi svoje svjedočanstvo., jedan putokaz, jedan skup podataka, imena i dogadjaja. Duboko ganut nad trudom, zahvaljujući se nad žrtvama koje smo doprinijeli sa prevadjanjem i prepisivanjem, čvrst u svojem svjedočenju, nepristupačan bilo kakvim popuštanjima, ostaje vjeran sam sebi i svom svjedošanstvu.
Pokušali smo i na španjelskom tržištu. I upravo pred operaciju, u više pisama, moli da neka pokušamo da bi izišlo na bilo kojem stranom jeziku, a ako ne, da nama ostavlja u amanet, da izidje na hrvatskom, (iako na priloženom linku ti turski Bosanci pišu da je ta knjiga napisana na – ne postojećem – “bosanskom jeziku”, mo. Otporaš.) da ne propadne ako ne izdrži operaciju i ako bolest ne dozvoli, da sredi i neke druge radove. Pisao je i nešto iz povijesti hrvatskog naroda. Htio je sve dati- od sebe. Bila je to utrka sa smrti.
Iz mnogobrojne njegove korespodencije vadimo jedno njegovo pismo, Već smo ga objelodanili jednom u Obrani. Njegovi uži ahbabi molili su da to učinemo. Bila je njegova želja. Htio je pred operaciju u čiji je uspjeh sumnjao dati još jedno svjedočanstvo. Htio je svojom rukom napisati svom ahbabu i zapovjedniku, generalu Drinjaninu, nekoliko riječi. Neka i to bude, veli u jednom pismu, uza sve drugo što ostavljam, a to je sve, jer je sve ostalo ostavio u Hrvatskoj, za Hrvatsku.
Pokazali smo nekim prijateljima prepisku i rukopise. Svi su nam rekli: jedino što se ne može sumnjati jest, da je istina ono što piše, jer čovjek koji osjeća prsti smrti nad sobom, a čovjek takva karaktera i takve čvrste vjere, nemože lagati…
Kao i mnogi drugi Hrvati, koji su pred smrt ili još davno prije, nama povjerili svoje zapise, svoja svjedočanstva, svoje priloge za povijest, svoje uspomene za buduće generacije, svoje optužbe i svoju obranu – i Safet Jaskić je bio siguran da u najbolje ruke ostavlja sve što je imao. Došao je evo dan i izvršavamo jedan dio amaneta: tiskamo njegovu knjigu u tiskari “DRININE KNJIŽNICE, knjiga br. 23” – “SRBOKOMUNISTIČKI ZLOČIN NAD BOSNOM”
Grugi dio? Radimo i na tome. Borba za slobodu jednog naroda zna biti težka, krvava, dugotrajna, ali oni koji uporno idu cilju, oni će stići. Mi, hrvatski vojnici, uzeli smo na sebe tu dužnost i stići ćemo. Neki će ostaviti kosti u tudjini, kao i Jaskić, neki će svršiti na vješalima kao Božo Kavran ili Tahir Alagić, neki će u tudjini odgajati nove borce i ulijevati im duh, kao što radi Vitez Pjanić u emigraciji i poneki preživjeli ustaša ili razočarani partizan u Domovini, – ali dolazi čas, kada ćemo moći obaviti i drugi dio amaneta: dati slobodu narodu i kazniti zločince. Dotle će se zaboraviti mnogi mali krivci, a drugima će moći suditi samo Svevišnji Sudac za velike i male zločine. I svima nama, saučesnicima (sudionicima, mo.) naše revolucije, malima i velikima, pravima i krivima ustašama i partizanima, suditi će On koji sve vidi, sve zna i svima sudi, a naš hrvatski narod čuvati će uvijek lijep spomen na one, koji se znali boriti se, vjerovati, patiti, prkositi, ljubiti i mrziti radi Hrvatske.
Safet Jaskić ide i mrtav sa ekipom DRINE i s nama će, živima i mrtvima, stići na vječnu Drinu, na Markov Trg i u svoj krvavi i patnički hrvatski Prijedor.
“D”.
Ovaj “D” kojeg je pisac “Rieč uredništva” napisao i potpisao jednim slovom “D” je Vjekoslav Maks Luburić, general “D”rinjanin. Mile Boban, Otporaš.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.