PISMO HRVATA KOJI JE RADIO ZA MOSTARSKU UDBU PODPISOM “PETAR” (KREŠO ŠIMOVIĆ)
Bog! dragi prijatelju Žarko,
Želim te lijepo poZDraviti i ukratko odgovoriti na tvoje pitanje. Mi smo ovdje fala Bogu svi dobro i zdravo, kao što i vama svima želimo. Sada da ću tu ukratko odgovoriti.
– Ono što sam ti prije dan/dva poslao nije moj stav iako sam ti to poslao na uvid. Mene je život naučio sve pratiti, sve čitati, promatrati ali se nikada ne udaljavati od mojeg hrvatskog osjećaja i državotvornih HRVATSKIH NAČELA. Tražio si od mene da ti u rezume opišem o pismu Mostarskoj Udbi s potpisom Petar. Prilažem ti link o Udbašu Miroslavu Šimiću kojemu sam pisao pismo u lipnju 1987. Pročitaj pomno sve pa mi javi.
https://otporas.com/pismo-u-
– Ovo što ti sada prilažem je pismo Kreše Šimovića (od Proboja kraj Ljubuškoga) koji je tada 1978. godine živio u Los Anđelesu. Prati datum pisama i pogibiju Križana Brkića (iz Pogane Vlake, kraj Gruda) 21 studenoga 1978. Ovaj isti Krešo Šimović i Slobodan Radić (od Drinovaca) su došli pred Božić 1978. godine u San Mateo, južno od San Francisca gdje sam ja živio, da me ubiju. Odsjeli su kod sada pok. Stipe Kožula a da ovaj za to nije ništa znao, ama baš ništa. Oni su iz Los Anđelesa došli kod Stipe Kožula u San Mateo porukom Marinka Kožula, inače rođaka Stipe Kožula. Dakle, Udba je uvijek koristila svojtu i prijatelje kako bi s jedne strane svrsihodnije planirani zločin izvršila, a sa druge strane svoje tragove prekrila a odgovornost na Hrvate stavila.
– Mene je oko pola noći par dana prije Božića 1978. o tome izvijestila Marica Lević-Koranić koja je živjela u Los Anđelesu i bila upoznata s tim planom. Ja sam odmah nazvao FBI i saopćio im star. Dali su mi neke savjete po kojima sam se držao. Na svu sreću plan je bio osujećen. To je bilo pune dvije i pol godine ranije našeg sikroniziranog hapšenja samo dan kasnije Ukazivanja Gospe šestorici djece u Međugorju 24 lipnja 1981., dakle naše hapšenje je bilo 25 lipnja 1981.
– Prošle godine u svibnju (2014) bio sam u Ljubuškom i susreo se s čovjekom kojeg sam poznavao još u Parizu i nisam ga vidio od ljeta 1967. godine. Njegovo je ime Jozo Dedić. Bilo mu je veoma drago a i meni još više, tim više jer smo obadvojica iz zatvora svjedočili naše hrvatstvo i za našu Hrvatsku. Htio je ovaj moj prijatelj me upoznati s jednim njegovim prijateljom koji mnogo o meni zna i koji bi me želio svakako susresti i vidjeti. Moj prijatelj ga je preko svojeg mobitela nazvao i rekao da za njega ima veliko iznenađenje te da dođe hitno i odmah. Četvrt sata kasnije pojavio se čovjek i skoro me odmah – po slikama – prepoznao.
– Pričali smo najviše o našem starom i prošlom djelovanju za Hrvatsku. Pitao me neke stvari vezane za Californiju i zbog kojih sam dospio na njujorški proces. Iznanadio sam se kako je bio upućen u stvar. Pitao me dotično o ovom Kreši Šimoviću. Kada sam mu sve rekao što sam znao i čuo o njemu, pitao me je dali bih ga želio vidjeti, da on zna gdje on živi i gdje mu je kuća. Nisam bio najzagrijaniji ići ga vidjeti, jer sam sve htio zaboraviti i ne izvlači neugodne uspomene iz prošlosti. Na njegovo insistiranje, pristao sam s tim da mu neću reći tko sam, ali da ću mu svakako dati do znanja tko je on i da je on taj koji je pisao ovo dolje priloženo pismo Mostarskoj Udbi.
– Taj čovjek je išao ispred mene u svojim kolima, ja iza njega u mojim. Kada je čovjek stao (na desno iduć iz Ljubuškog prema Vitini) pred jednom kućom u Proboju, ja sam zastao nekoliko kuća iza njega, izišao iz auta i kao izgubljen “tražio” neku adresu. Ovaj čovjek koji me je tu deveo se meni predstavlja i odmah govori ime i prezime svojeg prijatelja: Ovo je Krešo Šimović. Nije mi bilo svejedno se s njim sresti (prije ga nikada nisam vidio niti sam ga poznavao) niti upoznati, jer vrag ne spava. Pitao sam ga: dali je on nekada u prošlosti živio u Los Anđelesu? Čim je potvrdio da jest, uputao sam ga točno ovako: Gospodine, da li vi vjerujete u Boga. Odgovorio je da jest, našto sam mu rekao: Onda bi za vas bilo najbolje da se dobro ispovjediti prije nego bude kasnio i prije nego vas Bog pozove. Nisam htio tu više biti i odmah sam napustio to društvo. Ovaj čovjek po imenu Toni je na moj poziv došao uveličati gozbu OBITELJSKOG SASTANKA PETRA I IVE/VIĆEKE BOBAN, GABRIĆ, u subotu 7 lipnja 20014.
– Dragi moj Žarko ovo sam – tražeći nešto po internetu što sam prije dvije godine stavio na Kamenjar. com. – pronašao i odlučih tebi poslati jer si ti od mene to tražio i znam da sve pratiš i sve želiš znati.
Iskreni poZDravi svima.
Bog! Stric Mile.
xxxxx
PISMO JEDNOG HRVATA KOJI JE RADIO ZA MOSTARSKU UDBU PODPISOM “PETAR”
Zdravo prijatelji, Los Amgeles, 26.9.78.
(Pismo je pisano velikim slovima od početka do završetka. Ja ću ga iz kopije donijeti bez ikakvih ispravaka i malim slovima. Kasnije ću ga donijeti na engleskom jeziku kao dio povijesti sa suda u New York-u desetorici Hrvata 1982. godine, mo, Otporaš.)
Dase javim dragi moj prijatelju sa nekoliko riječi dasam dobro kao što i vama želim sve najbolje.
Mislio sam se prije javiti, ali znaš kako je malo nezgodno to znaš sam zbog čega. Mogu ti reći dasam se počeo uklapati u ovu sredinu. Mislim da znaš kakva je ona. Upoznao sam dosta ljudi i sanjima sam dobar jer moram sve da neću. Kupujem novine i pratim šta se zbiva i tako. Ima dosta novosti koje ne mogu još da pišem, pa ću drugi put. Dosta sam čuo od povjereni ljudi što ima i što se radi i što se sprema ali ne ubrzo, pa što bude jaću javiti na vrime. Prijatelju po svoj prilici negdje oko 3 hiljade je spremno da pođu kućama, mislim da me razumiješ (kada!) Ja sam bio sa jednim od njih, ali nastojim da se približim glavnini. Ja mislim da ću uspjeti, čim dođem jaću ti moj prijatelji javiti.
Prijatelji dragi, njegov rođak obeđaje dosta toga. Nebi pisao sad otome ( amožda znate i zašto ) Ja ću vam pomoći što mogu jer vidim da mogu samo ako mognem ostati ovdje, jer žena nešto sumnja, i kaže dame more povratiti kući kad ona zaželi, kažem ako ostanem. Ja vam želim puno pomoći, pa štogod bilo samnom jer osjećam da moram i hoću. Puno pozdrava svima vaš prijatelj Petar.
(Ovo pismo je pronašao Hrvat Zvonko Pavelić, detektiv koji je radio za kriminalnu Policiju Los Angelesa, L.A.P.D. Criminel Division. On je došao svjedočiti u prilog ISTINE u New York kada se je Hrvatima sudilo za takozvani “hrvatski terorizam ”. Sudkinja, (ona) Constance Baker Motley mu nije dozvolila. On bi tu iznio kako je taj “PETAR” bio Krešo Šimović, koji je bio Udbaški doušnik i uhodao, špijunirao Hrvate Los Angelesa. Ima toga mnogo za reći. Mile Boban, Otporaš.)
https://otporas.com/pismo-u-
Eto Žarko sada će ti biti malo jasnije kako je Udba među nama operirala, uvijek u stilu: Kamen baciti a ruku sakriti. Opet ti prilažem link tako da sam siguran da ga nećeš mimoići.
Iskreni poZdravi svim tvojiMA. Bog! Otporaš.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.