PISMO PRIJATELJU T.J. SUBOTA 4 SVIBNJA 2013 6:07 PM KOJI JE HTIO ZNATI IME: TKO JE “RAZOČARANI DELIVUK”

Otporaš: sri lis 17, 2012 14:48

HRVATSKA U BORBI PROTIV ZLA (8)

KRIV SAM, piše “Razočarani Delivuk”, uistinu Mile Boban, Otporaš.

Donosim ovdje vrlo zanimljiv opis iz Časopisa OTPOR, Glasilo HNO, od ožujka 1979. god. Nadati se je da će se autor javiti…

U potražnji za nekim zapisima i dokumentima, pronašao sam ovaj članak u Časopisu OTPOR za ožujak 1979. Članak je sam po sebi zanimljiv, tim više što ga je potpisao jedan “Razočarani” Delivuk. Na ovim stranicama portala se kadkada pokaže komentator Delivuk. Da li komentator “Delivuk” sa stranica portala javno.com ima išta zajedničkoga sa piscem dolje opisanog članka. Ime pisca potpisanog ovog članka “Delivuk” će se saznati čitajući ovaj članak. Možda je puka slučajnost. To će nama dolje niže objasniti Delivuk. Članak pisma prijatelju počima sa:

Bog! dragi moj prijatelju,

Iskreno si od mene tražio ime pisca tog članka KRIV SAM. Iskreno ću ti odgovoriti i nemoj misliti da sam te zaboravio. Bože sačuvaj! Ne da nisam imao vremena – za tebe uvijek imam vremena – nego jednostavno sam se kroz ovo vrijeme posvetio Nicole i Michel, badžanaku i svastiki. Ti znaš da je Nikole moje supruge Annie sestra a Michel je suprug Nikole. Oni su otišli kući vrlo zadovoljni, što i nas, Annie i mene čini posebno zadovoljnim.

Ovo što ti prilažem sam ja napisao na dan Božića 1978 godine u San Francisku. Kako je do toga došlo? Annie je otišla za Božić i Novu Godinu 1978. u Pariz kod svojih sa svih naših šestero djece. Ja sam ostao kući sam. Na polnoćku sam otišao u San Jose, južno od San Francisca, gdje je bila – i danas je – naša hrvatska katolička Crkva. Ponio sam sa sobom litru rakije i poslije sv. mise, na parkilištu, čestitao prijateljima i poznanicima Božić. Bilo je jako lijepo! Nas nekoliko Hercegovaca smo, naravno, zapjevali gangu da dadnemo Božiću pravo veselje…

Sutra, Božić, 25 prosinca 1978. godine oko četiri sata poslije podne dođe kod mene Branko Kujundžić, član i predsjednik našeg ogranka Hrvatskog Narodnog Otpora, HNO., Deseti Rujna. Naš ogranak je nosio to ime kao uspomenu na Zvonka Bušić i njegovu (5) petorku, podhvat od 10 rujna 1976. godine. Branko Kujundžić je bio predsjednik našeg ogranka a ja sam bio Pročelnik Otpora za Sjevero Američki Kontinen. On je mene počeo grditi i govoriti sve najnegativnije o meni što je čuo taj dan, na sami dan Božića, pred Crkvom u San Jose; da su ljudi govorili kako sam sinoć bio potpuno pijan, svašta bez veze govorio, ljude psovao i napadao, kao Pročelnik Otpora da sam organizaciji ugled ocrnio itd., itd. Mene je to neugodno iznenadilo i Branki sam govorio da od toga nije ništa bilo niti išta istinito itd. itd.

Branko je ubrzo otišao. Ja sam ostao sam samcet u kući i počeo o svemu razmišljati. Priznajem danas, poslije punih skoro 35 godina, da sam bio razočaran, jer se još, dok ovo pišem, sjećam kako sam se osjećao. Napisao sam ovo što ti sada prilažem i poslao na uredništvo Časopisa OTPOR, kojeg je uređivao sada pok. Mile Markić. Prije par godina ovo sam stavio, kako ćeš i po datumu vidjeti, na portal javno.com gdje sam prije pisao.

Par dana iza Božića te godine 1978. sam saznao da Branko Kujundžić nije uopće bio kod Crkve na Božić u San Jose. I ne samo to. Kada nas je američka federalna policija uhapsila 25 lipnja 1981. godine, tada se je saznalo da je ovaj Branko Kujundžić bio tajni agent FBI, te kao takav znao je kako udbaške spletke spremati protiv Hrvata i među Hrvatima…Oprosti što te s ovim snapostujem i umaram, ali kao jednom od najstarijih i iskrenih prijatelja želim ovo podijeliti s tobom.

Što se tiče tvoje želje da se stavim s mojim bivšim odvjetnikom Dennis Roberts-om za tvoju potrebu, mislim da je to nemoguće, jer ja nisam sa njim skoro u vezi, a osim toga on je već odavno u mirovini, kako sam čuo. Žao mi je, jer bih zbilja želio udovoljiti tvojoj potrebi.

Za sada neka bude dosta do daljnjega. Želim ti brzo i potpuno ozdravljenje, rasplpženje i veselje. Iskreni pozdravi tebi i svim tvojima. Sada znaš tko je je uistinu bio taj “Razočarani Delivuk”

Bog! Mile i Annie Boban sa obitelji.

ZDS!

K R I V   S A M

(1) KRIV SAM što sam rođen kao Hrvat.

(2) KRIV SAM što sam rođen uoči Drugog svjetskog rata.

(3) KRIV SAM što sam pošao u pučku školu odmah nakondrugog svjetskog rata.

(4) KRIV SAM što sam naučio čitati i pisati.

(5) KRIVSAM što sam mog pok. djeda Gabre otvorio škrnju knjige u kojoj su bile pohranjene povijestne stvari hrvatskog značenja. 

(6) KRIV SAM Što sam te zanimljive knjige čitao.

(7) KRIV SAM što sam slijepo slušao moje roditelje te tako postao praktičan katolik i kršćanin.

(8) KRIV SAM što sam zapamtio i loše i dobre stvari o patnjama mog hrvatskog naroda o kojima su mi roditelji uvijek pričali. 

(9) KRIV SAM što sam se oduševio odvažnim i hrabrim sinovima Hrvatske koji su se nesebično žrtvovali da bi im djedovina sretna bila.

(10) KRIV SAM što sam zavolio te iznimne sinove hrvatske preko kojih sam se zaljubio u Hrvatsku.
(11) KRIV SAM što sam u početku mojeg mladenačkog života prkosio vladi i zakonu koji su se nametnuli mom dragom hrvatskom narodu bez njegove volje.

(12) KRIV SAM što sam u tom prkosu napustio moj dragi narod hrvatski i tim činom počinio dezerterstvo, izdajstvo.

(13) KRIV SAM što sam opet u mladenačkoj dobi – u emigraciji – stupio u redove onih odvažnih Hrvata koji su htijeli povratiti čast, pravo i slobodu svom zarobljenom, napuštenom i napaćenom narodu hrvatskom.

(14) KRIV SAM što sam tako bio svjestan moje zadaće unutar organiziranih Hrvata, da sam uvijek htio sve svoje žrtvovati za tu svetu zadaću, pa čak i život. 

(15) KRIV SAM što nikada nisam htio udovoljiti mojim posve prirodnim porivima (kao što to mnogi danas neodgovorne čine a zadaća i sastanci za Hrvatsku baš ih i ne briga), nego sam uvijek mislio kako biti što točniji u zadaći hrvatstva kao organizirani Hrvat.
(16) KRIV SAM što je sudbina htjela da se jedna mlada djvojka Francuskinja uda za mene.

(17) KRIV SAM takodđer što mojoj djeci – koja su po svim Božijim i ljudskim zakonima rođena – neposvećujeme dovoljno očinske pažnje na koja oni imaju puno pravo.

(18) KRIV SAM što u mojem rodoljublju za Hrvatsku često ne mogu razumijeti one moje prijatelje i Hrvate koji ne osjećaju i ne žrtvuju za Hrvatsku koliko ja.

(19) KRIV SAM što sam spreman za Hrvatsku učiniti sve pa i moj vlasiti život dati.

(20) KRIV SAM što sam spreman rušiti tamnicu Hrvata – Jugoslaviju.
(21) KRIV SAM što je mojim rodoljubnim postupkom zabranjeno mojoj djeci otići u onu zemlju gdje im je otac rođen, a to je Hrvatska, te upoznati babu, djeda, i
ostalu svojtu i kamenjar po kojem je njihov otac naučio hodati i blago čuvati.

(22) KRIV SAM što moja djeca neće osjećati niti voljeti Hrvatsku o kojoj njihov otac i u snu toliko misli.

(23) KRIV SAM što poslije mene i u mojoj obitelji hrvatstvo prestaje postojati; jer mi je nasljedstvo rođeno u tuđini.

(24) KRIV SAM što znam voljeti sve što je hrvatsko.

(25) KRIV SAM što ne znam mrziti.

(26) KRIV SAM što hrvatski mislim i osjećam.
(27) KRIV ću biti također kada čvrsto odlučim prijeći onim osobama i onim Hrvatima koje se isprazno zovu Hrvatima, a za djedovinu Hrvatsku ne mare ama baš ništa.

(28) Zato bi bilo bolje da se uopće nisam rodio; jer moj život i tako nije pridonio mnogo zajednici Hrvatstva. Trebao sam se roditi u ona vremena kada su glave i život bili mnogo jeftiniji od glavice kupusa i od ružnoga američkog dolara.

RAZOČARANI DELIVUK

ivana.josipović 18.01.2010 00:16 h

Puno je nedužnih domoljuba proglašeno krivima na raznim montiranim sudskim procesima, povijest se ipak izgleda ponavlja, kada ništa nismo naučili, onda nam to i treba..

Domobran: 18.01.2010 22:48 h

27 puta KRIV SAM. i jedan put (28) Zato...Kakva očajnička pripovijest! Po opisu pisac je prošao kroz nešto očajno. Je li to život i sudbina emigrantskog čovjeka, teško je reći. Svakako reći 27 puta u jednom kratkom opisu da je jedino on KRIV, nije mala stvar. Ovaj opis je za jednu ozbiljnu analizu. Možda je ovaj “Razočarani Delivuk” nešto svojski povezan sa slijedećim opisom kojeg za ovu prigodu donosim iz portala jutarnji
list za čitatelje našeg portala javno.