http://uzdanica.forums-free.com/hrvatska-i-ustastvo-t13.html
Bog dragi moj prijatelju,
Evo mene opet. Čvrsto vjerujeme da se nećeš ljutiti što ti dostavljam dio povijesti raznih dogodovština hrvatske “svađalačke” emigracije. Kada kažem “svađalačke” tim mislim “demokratske” hrvatske emigracije, jer kroz takove “svađe” i žvakanje cigareta i čačkalica dolazi se do dogovoroa i sporazuma.
Usput ti prilažem link HRVATSKA I USTAŠTVO koju sam ja slučajno otvorio na portalu javno.com. To je bilo koncem 2008. Ja sam nešto pregledavao na toj stranici kako je francuski odvjetnik, sin hrvatskog emigranta, Ivan Jurašinović tužio predsjednika Mesića za uvrede i dobio parnicu. Čim sam vidio prezime Jurašinović, odmah sam pomislio na mojeg starog prijatelja Tomislava Jurašinovića kojeg sam upoznao u Parizu koncem pedesetih godina prošlog stoljeća. Potrudio sam se preko mojih prijatelja Francuza pronaći Tomislava Jurašinovića. Tako smo ponovno uspostavili kontakt poslije lipnja 1961., jer je Tomislav otišao za Madrid, ja ostao u Parazu, kako bih sa dvoje nejke djece, supruga, tri kovčega i 180 američkih dolara napustio Pariz u ponedjeljak 8 prosinca 1968. godine i otišao za Ameriku, San Francisco.
Da se vratim na portal javno.com. Tu sam pročitao jedan opis jedne made novinarke korisničkim imenom broken, koja je bila nazočna na promociji knjige dra. Vjekoslava Vrančića:“Branili Smo Hrvatsku”. Knjigu je predstavljao Ante Beljo, inače moj stari i dobri prijatelj. Ova mlada gospodična je uveliko lagala i nabacala i drvlje i kamenje na Poglavnika, Ustaše, NDH i sve vezano uz NDH. Ja sam komentirao da ako mi ne podnese vjerodostojne podatke o svojim tvrdnjama, da ću ju javno prozvati lažljivicom sve dotle dok mi ne podnese vjerodostojne podatke. Javila mi se na moj privatni sandučić, ispričala se, zamolila me da joj pomognem u dokumentaciji, da je ona mlada, tek dvadeset godina, da je studentkinja prava. Razvili smo kontakt. Slao sam joj mnogo materijala, uključivši i originalnu rukom potpisanu sliku vjenčanja Vjekoslava Maksa Luburića sa Isabel Hernaiz 19 studenoga 1953. godine. Kako se je primicao dan četrdesete (40) godišnjice pogibije generala Drinjanina, zamolio sam ju da ona kao novinarka napiše nešto povodom 40 godina pogibije generala Drinjanina. Pristala je ali da joj ja dostavim potrebne materiale, što sam rado učinio. Napisala je KUM NA KUMA, https://otporas.com/kum-kuma-reci-istinu-razbise-glavu/ stavila sliku vjenčanja koju sam joj poslao. Koliko ja znam ta slika je po prvi puta stavljena na internet. Od tada pa do dans ta slika vjenčanja Maksa Luburića je milijune puta kopirana i širila se svijetom. Danas ta mlada novinarka “broken” ima svoju stranicu Tinolovka.News. Njezino je pravo ime Ivana Josipović.
 |
Otporaš. Jedan čovjek koji je razvio teoriju evolucije, Charles Darwin, nije baš dobro prošao, umalo ga proglasiše heretikom. A da je vrijeme za smjenu generacija, vrijeme je…
otporas.com
|
Dragi moj prijatelju ja tebi nakiti stvari koje te možda ni zanimati neće. Ali za moj pojam, a tako mi se to čini, sve ove male sitnice iz naše hrvatske političke emigracije nekome će jednog dana dobro doći da popuni prazninu iz hrvatske dijaspore koja mu fali. A ovo što ti prilažem su komentari na komentare na moje opise: HRVATSKA I USTAŠTVO. https://otporas.com/reci-istinu-razbise-ti-glavu-kaze-maks-luburic-general-drinjanin-u-svom-govoru-hrvatima-za-deseti-travnja-1968/ Ja sam tu imao sve ukupno raznih tema i raznih opisa 168 opisa. U travnju 2010. taj portal javno.com je zatvoren. Na svu žalost da ja to nisam sačuvao. Tu i tamo se može pronaći neki opisi, a ovo što ti prilažem je jedan dio tih opisa. Pročitaj kada imadneš vremena, i zbilja bih želio čuti tvoje mišljenje…
 |
“RECI ISTINU, RAZBIŠE TI GLAVU”, REKAO JE MAKS LUBURIĆ, GENERALČ DRINJANIN U SVOME GOVORU HRVATIMA ZA DESETI TRAVNJA 1968. Slika koju je ovdje bila stavila Ivana Josipović je slika vjenčanja vjekoslava Maksa Luburića i Isabele Hernaiz 19 studenoga 1953.
otporas.com
|
Iskreni pozdravi tebi i svim tvojima.
Bog! Mile Boban, Otporaš.
HRVATSKA I USTAŠTVO – Forum
Translate this page
Prenosim ovdje – a ne po redu kako je bilo pisano u originalu – što sam prije više od tri godine pisao na mojoj osobnoj stranici HRVATSKA I …
Bog! dragi moj prijatelju,Molim te pročitaj ovaj članak koji je izišao u glavnom glasilu Hrvatskog Narodnog Otpora, OTPOR, br. 4. 1979. Uzrok ovog članka je bila polnoćka 1978. godine u San Jose, Californija. Razočarani Delivuk je osoba iz romana Marije Jurić-Zagorke GRČKA VJEŠTICA, mislim REPUBLIKANCI, ili možda VITEZ SLAVONSKE RAVNI, nisam siguran. Poznata mi je osoba ovog opisa. Provokaciju na toj polnočki je izazvao jedan Hrvat iz okolice Imotskog, po imenu Branko Kujundžijić (1935-2006). Ovo ti smpominjem zato da se možeš orijentirati i sam predodžbu stvoriti kako je dotičnom i razočaranom “Delivuku” bilo na parkingu poslije svete Mise, slušati od spomenute osobe napade i provokacije na Pročelnika HNO za sjevernu Ameriku Milu Boban. Par godina izatoga se je doznalo da je ta osoba bila u službi stranih agenta. Nisam rekao Udbe, ali je poznato da su strane službe morale preko Interpola usko surađivati sa YU Udbom, te u tim surađivanjima Udbi dostavljati podatke o državotvornim Hrvatima u emigraciji. Zato se nije niti čuditi kako su Hrvati dospjeli do njujorških procesa osamdesetih godina prošlog stoljeća, što ni moju malenkost nije mimoišlo. A nedavno smo mogli čitati preko naših hrvatskih mreža kako je američka tajna služba izjavila poslije 40 godine da Zvonko Bušić nije stavio onu bomb koja je uzrokovala smrt američkog policajca.Dragi moj prijatelju pročitaj priloženo, ako ustreba i par puta.Iskreni pozdrav tebi i svim tvojima.Bog! Mile Boban, Otporaš.xxxxNaslovna Kriv sam! Objavio/la: Krešimir K Nadnevak: Prosinac 18, 2013in: Uncategorized6 KomentaraKriv sam što sam rođen kao Hrvat. Kriv sam što sam rođen uoči Drugog svjetskog rata. Kriv sam što sam pošao u pučku školu odmah nakon Drugog svjetskog rata. Kriv sam što sam naučio čitati i pisati. Kriv sam što sam mog pok djeda Gabre otvorio škrnju u kojoj su bile pohranjene knjige hrvatskog značenja. Kriv sam što sam te zanimljive knjige čitao. Kriv sam što sam slijepo slušao moje roditelje te tako postao praktičan katolik i kršćanin. Kriv sam što sam zapamtio i loše i dobre stvari o patnjama mog hrvatskog naroda o kojima su mi roditelji uvijek pričali. Kriv sam što sam se oduševio odvažnim i hrabrim sinovima Hrvatske koji su se nesebično žrtvovali da bi im djedovina sretna bila. Kriv sam što sam zavolio te iznimne sinove hrvatske preko kojih sam se zaljubio u Hrvatsku. Kriv sam što sam u početku mog mladenačkog života prkosio vladi i zakonu koji su se nametnuli mom dragom hrvatskom narodu bez njegove volje. Kriv sam što sam u tom prkosu napustio moj dragi narod hrvatski i tim činom počinio izdajstvo. Kriv sam što sam opet u mladenačkoj dobi – u emigraciji – stupio u redove onih odvažnih Hrvata koji su htijeli povratiti čast, pravo i slobodu svom napuštenom narodu hrvatskom. Kriv sam što sam tako bio svjestan moje zadaće unutar organiziranih Hrvata, da sam uvijek htio sve svoje žrtvovati za tu svetu zadaću, pa čak i život. Kriv sam što nikada nisam htio udovoljiti mojim posve prirodnim porivima (kao što to mnogi danas neodgovorne čine a zadaća i sastanci za Hrvatsku baš ih i ne briga), nego sam uvijek mislio kako biti što točniji u zadaći hrvatstva kao organizirani Hrvat. Kriv sam što je sudbina htjela da se jedna mlada francuska djevojka uda za mene. Kriv sam takodjer što mojoj djeci – koja su po svim Božijim i ljudskim zakonima rodjena – ne posvećujeme dovoljno očinske pažnje na koja oni imaju puno pravo. Kriv sam što u mojem rodoljublju za Hrvatsku često ne mogu razumijeti one moje prijatelje i Hrvate koji ne osjećaju i ne žrtvuju za Hrvatsku koliko ja. Kriv sam što sam spreman za Hrvatsku učiniti sve pa i moj vlastiti život dati. Kriv sam što sam spreman rušiti tamnicu Hrvata – Jugoslaviju. Kriv sam što je mojim rodoljubnim postupkom zabranjeno mojoj djeci otići u onu zemlju gdje im je otac rodjen te upoznati baku, djeda, i ostalu svojtu i kamenjar po kojem je njihov otac naučio hodati i blago čuvati. Kriv sam što moja djeca neće osjećati niti voljeti Hrvatsku o kojoj njihov otac i u snu toliko misli. Kriv sam što poslije mene i u mojoj obitelji hrvatstvo prestaje postojati; jer mi je nasljedstvo rodjeno u tudjini. Kriv sam što znam voljeti sve što je hrvatsko. Kriv sam što ne znam mrziti. Kriv ću biti takodjer kada čvrsto odlučim prijeći onim osobama koje se isprazno zovu Hrvatima, a za djedovinu Hrvatsku ne mare ama baš ništa. Za to bi bilo bolje da se uopće nisam rodio; jer moj život i tako nije pridonio mnogo zajednici Hrvatstva. Trebao sam se roditi u ona vremena kada su glave i život bili mnogo jeftiniji od ružnoga dolara. RAZOČARANI DELIVUK.Ovaj opis je izišao u časopisu OTPOR, br. 4. 1979.Otporaš/kamenjar.comPročitajte više na http://kamenjar.com/kriv-sam/, KamenjarKriv sam! | KamenjarDec 18, 2013 – Trebao sam se roditi u ona vremena kada su glave i život bili mnogo jeftiniji od ružnoga dolara. RAZOČARANI DELIVUK. Otporaš/kamenjar.
AvatarGabro • prije 2 godineOvaj opis KRIV SAM me je dirnuo u dno mojeg srca, Na jedan ili drugi način svi oni koji pročitaju ovaj članak se mogu pronaći u njemu. Nešto se je zbilja nepravedno dogodilo piscu članka KRIV SAM. Vrlo dobro se sjećam da sam taj članak pročitao u časopisu OTPOR br. 4 1979. godine. Pisac Razočarani Delivuk je ostevio na dugo i široko otvorena vrata svima i za sve one koji hoće i žele zaći u dušu razočaranog čovjeka i pronaći razlog ili razloge: Zašto je pisac opisa KRIV SAM svu težinu “KRIVNJE” preuzeo na sebe.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.