Pismo prijatelju…

Bog! dragi moj prijatelju,

Hvala dragom Bogu po predviđenom planu stigli smo kući, poslije punih 65 dana odsustva od kuće. Kud god smo putovali i išli kod djece i prijatelja bilo je više nego SUPER.

Dragi moj prijatelju velika ti Hvala na pismu i lijepim željama. Ja Hvala Dragom Bogu imam punu glavu riznice povijesnih hrvatskih dogodovština koje želim ostaviti našim hrvatskim naraštajima, a među njima si ti PRVI I BROJ JEDAN. Prilažem ti sliku dviju knjiga pisama Maksa Luburića koju sam ja sredio i priredio za tiskanje 2013. godine ovdje u Austinu, Texas. Svaka knjiga ima prikladnih slika i svaka knjiga ima preko šesto stranica. Naručio sam 10 komada što je 20 knjiga, jer svaka knjiga ima broj jedan i broj dva. Tiskara koja je tiskala ove knjige je zaboravila staviti stranice na knjigu, i uz malo prepirka s njima, dali su mi ključ koji se stavi u kompjuter i možeš pregledavati, nadopunjati, popravljati i ispravljati. Ja sam par knjiga 2014. godine ponio sa sobom u Hrvatsku, sastao se sa Zvonimirom Despot, dao mu jedan primjerak i ključ iz kojih je on tiskao knjigu “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA 1952-1969”. Prilažem ti sliku tih dviju knjiga. Te dvije knjige koje sada imam sam pronašao kod moje djece u Kaliforniji. Sada ću imati vremena pregledati da li je koja pisma Z. Despot zaboravio uvrstio u knjigu Pisama Maksa Luburića. Ti imaš tu knjigu, jer sam ju naručio preko njega za tebe.

                                                    

Dragi moj prijatelju prva knjiga lijevo je slika Maksova vjenčanja 19 studenoga 1953. Vjenčao ga je naš Hercegovački Hrvat od Širokog Brijega fra. Branko Marić. Druga knjiga desno je vojnička slika Maksa Luburića za vrijeme NDH. Meni na desno je ukvirena Hrvatska Himna koju sam dao izraditi još dok sam živio u San Francisku. Ja sam se iz San Franciska preselio u Midland, Teksas u ožujku 1983., što je sada punih 40 godina. Između mene i Hrvatske Himne se vidi slika od drveta izrađene gusle, čovjek koji gusli, i po izgledu i mojoj procjeni bi to mogao crnogorski guslar, pa čak možda i srpski. To je meni moj badžanak, Francuz Gerard Malbat poklonio. Njegova supruga i moja su dvije sestre. On je to meni kupio za poklon, jer sam ja kroz mojih više od pola stoljeća našeg poznanstva njemu pričao o našim hrvatskim tradicijama, običajima, ganga, gusle, diple itd. Eto, dragi prijatelju to sam ti naveo da znaš, a što više znaš, mudriji si, a što si više mudriji, više si pametniji, što si više pametniji, više te ljudi cijene, obožavaju i vole….

Bog i sve najbolje tebi i svim tvojima želim ja i svi moji.

Bog! Milan.