PISMO PREDSJEDNIKU REAGAN = THE LETTER TO PRESIDENT REAGAN
Mile Boban
Poštanski pretinac 161263
Predsjednik Reagan
Ured predsjednika
1600 Pennsylvania NW
Washington D.C. 20500
Poštovani gosp. PredsjedNIČE:
Pišem Vam ovo pismo kao lojaln građanin Sjedinjenih Američkih Država. Ne pišem Vam ovo da bih istaknuo dobre stvari koje ste učinili za ovu zemlju od kako ste na toj dužnosti, već da bih ukazao na stvari koje Vi činite drugima; što, siguran sam, ne bi lijepo bilo da to i Vama drugi isto tako rade.
Vrlo ste poznati kao branitelj interesa SAD-a kod kuće, a posebno u inozemstvu. Iz tog razloga ste se mnogo puta urotili protiv vitalnih interesa drugih naroda. Činite li Vi to svjesno, gospodine predsjedniče, jer dobro znate da Vam se ne može suditi? Ili Vi to činite, gospodine predsjedniče, jer je to politika časnog ustava Sjedinjenih Država?
Svrha ovog pisma, g. Predsjedniče, je ukazati Vam na napore koje ulažete da oslobodite g. Nicolasa Danniloffa od “KGB-ovih špijunskih poslova” iz ruskog pritvora. Zašto se Vi, g. Predsjedniče, toliko bojite što će se g. Danniloff pojaviti pred suđenjem? Ili se bojite da ruski sud neće biti pravedan!!!???
Gospodine predsjedniče, jeste li Vi razmišljali o pravednosti komunističkih suđenja kada ste u veljači ove godine naredili izručenje starog, bolesnog i slijepog čovjeka od 86 godina u Jugoslaviji, dr. Andriju Artukovića???
Gospodine predsjedniče, prošlog ponedjeljka u Danveru Vi ste sovjetsko pritvaranje američkog novinara nazvali “uvredom”. Ako je tako, kako biste nazvali “raciju” izvršenu na devet Hrvata u ovoj zemlji i jednoga u Kanadi 25. lipnja 1981. godine? Je li to bio “uvreda” za hrvatski narod ili nešto drugo?
Gospodine predsjedniče, veoma mi je žao zbog onoga što se dogodilo gospodinu Danniloffu i njegovoj obitelji. Ja sam taj koji sigurno potpuno mogu razumije njegov osjećaj nevinosti i njegovu želju da bude oslobođen tereta optužbi za špijunažu. Zašto baš ja? Jer ja sam jedan od onih 10 Hrvata koji su 25. lipnja 1981. uhićeni i zadržani u američkom pritvoru zbog optužbi FBI-a prema Statutu RICO-a. Morao sam se pojaviti pred Okružim sudom SAD-a u New Yorku 15. veljače 1982. Morao sam zatvoriti svoje radno poslovanje na više od godinu dana i potrošiti više od 360.000 dolara kako bih svoje ime oslobodio “profesionalnih dužnosti” ureda državnog odvjetnika SAD-a. . Nas četvero je oslobođeno, dok je šestero dobilo neopravdano visoke kazne.
Gospodine predsjedniče, ja podržavam vaš antiteroristički program, ali sam protiv privilegije koju sam uočio tijekom tri mjeseca suđenja u New Yorku. To suđenje je bio dobar scenarij onog filma, “Presuda”, s filmskim glumcem, Paulom Newmanom. Ja imam šestero američke djece i čvrsto vjerujem da će jedno od njih biti ambiciozno saznati sve osloboditi mene i sve Hrvate pogrešnih i neistinitih optužbi američkog State Departmenta svake vrste. Gospodine predsjedniče, hrvatski narod je vrlo častan i dobar narod koji je od početka dao previše za razvoj ove zemlje. Jedan od njih je Fizičar, Nikola Tesla i tako dalje. (“Hrvatski iseljenici u Americi” Knjiga koju je napisao G George J. Prpić, tiskano u Physiological Library, Inc., N.Y. 1971.
Ne postoji nešto poput “poštenog suđenja ili poštene pravde”. Postoji SAMO MOĆ. Kako ja nisam imao nikakvu MOĆ ili SILU, morao sam potrošiti mnogo novca da se obranim, dok g. Danniloff nije morao potrošiti ni novčića jer velika je iza sebe imao MOĆ i SILU vlade, kao i g. Zakharova.
Sada, gospodine predsjedniče, vidite li razliku između LJUDI MOĆI i LJUDI PODLOŽENIH? Možete li Vi priznati, gospodine predsjedniče, da pravda nije u ustavnim knjigama nego u srcu čovjeka. Možete li Vi priznati, gospodine predsjedniče, da svi tužitelji u svakoj zemlji pravdu traže u pravnim knjigama jer je nemaju u svojim srcima.
Iz tog razloga, gospodine predsjedniče, ja razumijem Vaš strah oko pojavljivanja g. Daniloff pred ruski sud, kao što sam se i ja bojao za sebe i sve moje prijatelje na suđenju u New Yorku i za suđenje g. Artukoviću u Jugoslaviji.
Nadam se da će ovo pismo biti proslijeđeno i uručeno određenoj osobi – Predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država Ronaldu Reagan..
Ostajem, gospodine Predsjedniče, iskreno vaš,
Mile Boban.
cc: Hrvatski tjednik u Australiji,
United Press International, N. York,
New Solidary, Washington, D.C.
Mile Boban
P.O box 161263
President Reagan
Office of the President
1600 Pennsylvania NW
Washington D.C. 20500
Dear mr. President:
I am writing this letter to you as a loyal citizen of the United States of America. I am not writing this to point out the good things you did for this country since you are in the office, but to point out the matters you are doing to others; wht, I am for sure, you would not lije if others did the same to you.
You are very known as a defender of U.S interests at home and especially abroad. For that reason you did conspire many times against vital interests of other nations. Do you do this knowingly, Mr. President, because you know very well you cannot be brought to trial? Or do you do this, Mr. President, because that is the policy of the honourable United States constitution?
The purpose of this letter, Mr. The President is to point out to you the effort that you are making to release Mr. Nicolas Daniloff from “KGB espionage charges” and from Russian custody. Why, Mr. President, are you so afraid that Mr. Daniloff wili appear before a trial? Or, are you afraid that the Russian Court of Justice will not be fair!!!???
Mr. President, did you think of the fairness of communist trials when you ordered extradition to Yugoslavia elderly, sick, and blind man of 86 years of age, Dr. Andrija Artuković in February of this year???
Mr. President, last Monday in Danver, you called the Soviet detention of un American journalist an “outrage”. If this is so, how would you call a “raid” effectued on nine Croatians in this country and one in Canada on June 25, 1981,? Was this un “outrage” for Croatian people or something else?
Mr. President, I am deeply sorry for what happened to Mr. Daniloff and his family. I am the one for sure who can entirely understand his feeling of innocence and his desire to be acquitted from espionage accusations and charges. Why me? Because I am one of those 10 Croatians who were arrested on June 25, 1981, and held in U.S. custody for FBI’s accusations under RICO Statute. I had to appear before the U.S. District Court in New York on february 15, 1982. I had to close my business for over a year and had to spend over $ 360,000to clear up my name from the “professional duties” of the U.S. Attorney’s office. Four of us were acquitted while six others were given unduly high sentences.
Mr. President, I am supporting your antiterrorism program but am against a privilege I have learned during my three month’s trial in New York. That trial was a good scenario of the movie, “Verdict”, featuring the movie actor, Paul newman. I have six American children and strongly believe that one of them will be ambitious to exonerate me and all Croatian people from the U.S. state Department’s wrongly and untrue accusations of all kinds. Mr. President, Croatian people is vey honorable people who, from the beginning, contributed too much for the development of this country. One of them is Physicist, Nikola Tesla, and so on. ( “The Croatian Immigrants in America” by G. George J. Prpić, printed by Physiological Library, Inc., N.Y. 1971.
There is no such thing as “fair trial or fair justice” There is ONLY POWER. As I did not have any POWER, I had to spend a lot of money to defend myself while Mr. Daniloff did not have to spend a penny because a great POWER and FORCE is behind him as well as behind Mr. Zakharov.
Now, Mr. President, can you see the difference between POWER PEOPLE and SUBJECT PEOPLE? can you admit, Mr. President, that justice is not in the books of the constitution but in a man’s heart. Can you admit, Mr. President, that all prosecutors in every country are looking for justice in law books because they do not have it in their hearts.
For that reason, Mr. President, I understand your fear about Mr. Danniloff appearing before a Russian trial as I was in fear for myself and my friends in New York’s trial and for Mr. Artuković’s trial in Yugoslavia.
I hope this letter will proceed to the designated person – The President of the United States of America.
I remain, Mr. president, yours truly,
Mile Boban.
cc: Croatian Weekly in Australia,
United Press International, N. York,
New Solidatiry, Washington, D.C.