PISMO POGLAVNIKA. DRA ANTE PAVELIĆA PREDSJEDNIKU HRVATSKIH DRUŠTAVA AUSTRALIJE PETRU FILIPOVIĆU 11 srpnja 1956.

PISMO POGLAVNIKA DRA. ANTE PAVELIĆA PREDSJEDNIKU HRVATSKIH DRUŠTAVA AUSTRALIJE

POGLAVNIK NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE
Dne 11 srpnja 1956.

Dragi prijatelju!

Sa svih strana sam dobio obaviesti, da su zatajena pisma i obaviesti koje sam svojedobno razaslao u žalostnom slučaju Rover – Luburić, da je tamo gdje su te obaviesti došle na uvid članstvu drušatva, sa strane mnogih osoba utvrđeno i uvjeravano, da ta pisma ne potiču od mene, nego da su falcificirana sa strane nekog tobožnjega nametnutoga vođe i vodstva koji naravno ne postoji. Stoga razloga Ti šaljem na ovu privatnu adresu prepise tih obaviesti radi tvoga znanja i ravnanja, a i da ih produžiš drugim čestitim rodoljubima, ukoliko nisu prije imali mogućnost viditi ih ili saznati za sadržaj.

Kako je vidljivo iz moje poruke, koju sam u prosincu prošle godine uputio svim australskim družtvima, smatrao sam bezuvjetnom mojom dužnošću obaviestiti, da se Rovera (Srećko Rover, mo.) ne može smatrati nikakovim vršiteljem dužnosti u našim oslobodaličkim redovima, nakon što je izdao one svoje zlonamjerne upute, u kojima je lažno klevetao iztaknute rodoljube i time začeo otvoreno sijanje razdora u čestite narodne redove.

Iz daljnjih se obaviesti vidi, da se je Luburić sa Roverom poistovietio, jer je u jednom meni upravljenom pismu se odrekao svih dužnosti i čina u ustaškim redovima i u oružanim snagama, te sam morao primiti do znanja i razriešiti ga, jer se ponio nedostojno i pokreta i time bilo je to potrebno učiniti sada, da ne bi u jednom odlučnom času po hrvatsku oslobodilačku stvar nastala veća i ozbiljna šteta i pogibelj, koju bi bili mogli prouzrokovati samovoljni čini Rovera i Luburića, kojima su očito bili pred očima u prvom redu osobna ambicija i osobni interesi, radi čega su ustali proti svakom iztaknutom borcu, pa još i sada nastoje nabacivajući se na njih neistinama i izmišljotinama njih “Likvidirati”. (Pošto je sudbina naše Hrvatske vezana za sudbinu NDH, ponajviše Poglavnika i Maksa Luburića, iz svih povijestnih uglova bi bilo potrebno studiozno analizirati razlog i razloge kako je i ZAŠTO JE DOŠLO DO RAZLAZA IZMEĐU POGLAVNIKA I MAKSA LUBURIĆA. Mnogo se je pisalo a još više pričalo, raspravljalo i svađalo kako je Poglavnik izbacio, izključio, “izkrčio” Maksa Luburića iz ustaških redova, oduzeo mu sve činove, dok je istina sasvim drugačija. Iz knjige “PISMA VJEKOSLAVA MKASA LUBURIĆA” se očito može vidjeti da je Maks Luburić osobno dao ostavku u ustaškom pokretu, povratio Poglavniku sve činove, odrekao se svih časti i time postao obični čarkar, tj. vojnik. Mo. Otporaš.)

Već za vrieme N.D.H. sam bio smatrao potrebnim te sam Luburiću zabranio nošenje častne ustaške odore i svako pojavljivanje među ljudima i naravno svako djelovanje, što je trajalo gotovo godinu dana u nadi da će prestati sa samovoljom i nevaljalim činima, koji su koštali glave i života i izvjestnog broja čestitih ustaških i domobranskih častnika, nu sve to nije koristilo, jer je eto i u tuđini nastavio sa nepoštenim i nečastnim djelovanjem, te je posebice vidljivo iz posljednjega broja “Drine” te pisama, što ih šalje okolo po svietu. (Ovdje se očito radi o Okružnicama HRVATSKOG NARODNOG ODPORA koje je general slao Hrvatima kako bi ih upoznao da se u Barceloni, Španjolska u svibnju i lipnju 1956, godine sprema Vojni Častni Sud protiv Srećka Rovera kojega je Poglavnik javno optužio da je bio doušnik OZNE kao vodoč u Božidara Kavrana AKCIJA DESETI TRAVNJA 1947/1948. Ja o tome neću mnogo ovdje govoriti, jer ću ovdje iznijeti odgovor, pismo Poglavniku predsjednika Hrvatskih Australskih Društava Petra Filipovića od 8 stranica u nastavcima. Tu gosp. Filipović u detalje Poglavniku odgovara. Mo. Otporaš.) 

Prilažem i jednu izjavu o odluki za čim većim pojačanjem oslobodilačkog rada, i to u obliku, da posebno dođe do izražaja i sudjelovanja svih članova Hrvatske Republikanske Seljačke Stranke, koji su sdužno surađivali u domovini za vrieme N.D.H., te isto tako i moju suradnju, a osuđuju kolebanje sadašnjeg vodstva seljačke stranke, koje surađuje sa onima, koji žele uzpostavu treće, kraljevske jugoslavije, da u sukob sa propisima i zakonima zemlje, u kojoj se nalazi, jer je posebno iztaknutu borbu proti međunarodnom komunizmu u obće, u kome trebaju surađivati svi narodi i svugdje. O razporedu tehničke strane obrazložiti ću naknadno.

Obaviešćujem Te o svemu ovome u uvjerenju, a znajući za Tvoj čestiti značaj i pravo rodoljublje, da ćeš sve učiniti, da se sprieči daljnje Roverovo rovarenje i rabota, te da se tamošnje društvo upravi pravim primjerom, koga sve članstvo želi, a to jest putem održanja pripremanja pravog i izkrenog rada i pripreme za oslobođenje zarobljnenoga hrvatskoga naroda i za ponovnu uzpostavu Nezavisne Države Hrvatske, poštivajuću slogu i suradnju svih čestitih proti nepoštenim namjerama i lošu djelovanju, koje može samo neprijatelju hrvatskom narodu poslužiti, ….naprsito, nesvjestno i nepošteno djelovanje Rovera, kako se je svima nama pokazalo, a i nadalje pokazuje.

Veseliti će me, ako mi se uskoro javiš, moja je osobna adresa otraga na kuverti, to je “box”, sa koga osobno poštu podižem. Netreba na adresi napisati ništa dugo, niti ikakovo posebno ime. Dotle primi moje srdačne pozdrave i izruči ih ostalim rodoljubima i borcima.

Tvoj Za Dom Spremni

Dr. Ante Pavelić v.r.