No, pitanje Tebe, kao Drinjanina strašno smo zabrinuti na daljnji rad kojeg smo skupa započeli i kojem smo barem do danas dali neko obilježje i karakter. Oko imena Drinjanin počelo se je izgradjivati pojam Otpora, (Pavo Gagro iz Australije piše pismo generalu Drinjaninu 28 svibnja 1954. i on tu već tada piše riječ OTPOR, umjesto ODPOR. Jer, ne zaboravimo, fonetički se u ovoj rečenici “D” izgovara kao “T”. Velike su se svađe pa na svu žalost i fizičke tuče i svađe dešavale među članovima organizacije Otpora, i to sve zbog slova “D” i slova “T”. Mirne duše se može reći da je udba od velikog veselja trljala ruke zbog tih unutarnjih svađa. Mo. Mile Boban, Otporaš.) vodstva jedne revolucionarne snage. Što da se sa svim tim dogoditi? Tko će uzeti Tvoje mjesto? Imali ga uopće, koji to mjesto će znati popuniti poput Tebe? Ja razumijem, da je hrvatski narod najzadnji, koji će svom zaslužnom borcu dati priznanje i počast ali mi to niti tražimo niti očekujemo. Ti si s Tvojim dosadašnjim životom i žrtvom za svoj narod zaista zaslužio, da se povučeš u mir i blagoslovljeni obiteljski život stvoriš, jer si cijelo vrijeme do sada sve slasti života odbacivao samo, da slobodnije možeš služiti svojoj domovini. Kao čovjek na Tvoju zadnju odluku imaš sto posto pravo, ali kao Drinjanin —?
Misliš li Ti, da ćeš moći na sve dogodjaje u svijetu a tičući se naše domovine Hrvatske gledati ravnodušnim okom jednog penzionera? Je si li Ti siguran, da naša borba neće postati jednog dana kamen smutnje u Tvom braku? Pukne li puška u Tebi će uzvrijeti krv M.L. (Maks Luburića, mo. Otporaš.) i nitko živ te neće moći zaustaviti sve dok ne dodješ do Drine. Poslušaj Ti svog kuma, koji ima iskustva sa tri žive žene pa predoči svojoj miljenici sve što bi se moglo i Tebi dogoditi. Nek udje u krug naše obitelji otvorenih očiju i nek Ti bude potpora u Tvom velikom zadatku, kojeg se tako lahko ne odričeš. Za uzvrat, mi ćemo je voljeti i cijeniti i biti joj zahvalni, da će svojom ljubavlju za Tebe i ona pružiti svoj dio u našoj gigantskoj borbi za oslobodjenje hrvatskog naroda. U ovakom sporazumu vesela srca kliknut će mo; živili nam mladenci!
Vjenčana slika Vjekoslava Maksa Luburića 19 studenoga 1953.