PISMO OGORČENOG HRVATA MILI BOBANU ZBOG “VELIČANJA” USTAŠTVA, kako on kaže

Bog! poštovani prijatelju i dragi hrvatski brate,
     Razumjem Vašu gnjev i gorčinu. Niste Vi, nažalost osamljeni koji tako misle i spočitavaju onima koji kroz svoja pisanja i opise daju i odaju dužno poštovanje i izraz iskrenog pijeteta svim Hrvaticama i Hrvatima, žrtvama svih boja i tedencija jugoslavenske mržnje, a oni su ti Jugoslaveni koji žele i nastoje da Hrvati o tome ne pišu, da ne spominju te žrtve, da im se ne poklanjaju, a Vi meni spočitujete da ja veličam ustaštvo, NDH, Poglavnika i usput mi pišete da je Vaš stric bio u Ustašama a otac u Domobranima, i da je to izgubljena bitaka, hrvatski poraz o kojem se ne treba niti pisati niti smopinjati. Prilažem Vam poveznicu iskopanih YU žrtava kod Širokog Brijega. Otvorite vidite i tada se zamislite da li je potrebno danas pisati o jugoslavenskim zločinama o kojima se prije nije smijelo pisati.

RTV HB | Dnevnik / 27.05.2021.

     Dragi moj prijatelju to je upravo to što učenici jugoslavenskih škola žele i hoće da se o tome ne govori kako bi oni mogli prikriti, sakriti i prešutijeti sve svoje zločine počinjeni nad mirnim hrvatskim narodom. Te ako se o tome šuti, o tome ne piše i o tome se ne govori, očiti je dokaz de se ni pijetet Hrvatima, žrtvama jugoslavenske mržnje ne može odati. Zato o tome treba pisati kako bi se počast ubijenim Hrvatima mogla odati.
     Vi meni, opristite što ću reći, iz Vašeg neznanje spočitujete da ne pišem o dru. Franji Tuđmanu koji je moderni hrvatski političar, vojskovođa koji je stvorio hrvatsku državu RH. To stoji, ali kako Vi niste upoznati s izvornim činjenicama, dozvolite mi da Vas upoznam s onim što bi Vi trebali znati a ne znate.
     Kad smo kod Franje Tuđmana on je za mene bio jedna vrst “vizionara”, naravo tada, u to vrijeme i u odrazu tog vremena. Dans bi on bio drugačiji, jer su drugačija vremena, kako za njega tako i za sve nas druge. Nikada neću zaboraviti kada smo u nedjelju 21 siječnja 1990. u Clevelandu na sastanku Prve Konvencije HDZ se dogovarali – ja sam bio delegat Hrvatskog Narodnog OTPORA, HNO – imati Drugu Konvenciju HDZ u Zagrebu u veljači 1990. Tada je došlo pitanje i moje malenkosti kako bi ja ja trebao biti na tom drugom sstanku, našto je dr. Tuđman odgovorio skoro 100% ovako: “…Mi još nismo preuzeli vlast. Za svakog mogu jamčiti samo ne mogu za Milu Bobana. Zna se zašto…” Iako dr. Tuđman nije rekao zašto, a bilo je to zato da sam ja kao Pročelnik HNO za prekršajne radnje nekih Hrvata, ponajviše članova HNO dospio u zatvor i na suđenje HRVATSKOJ DESETORKI u Njujorku od 16 veljače do 15 svibnja 1982. Upravo će biti 25 lipnja 2021. godine 40 GODINA od hapšenja deset Hrvata. To je za mene bila politička i nacionalna vizija dr. Tuđmana sa idejama OTPORA u borbi za ponovnu Obnovu Druge Hrvatske Države. Prilažem sliku F. Tuđmana na prvoj stranici časopisa OTPOR br. 4 1987.

Također prilažem sliku s drom. Tuđmanom na Banketu u dvorani Alijzije Stepinac u Clevelandu, nedjelja večer 21 siječnja 1990. Dok smo se držali za ruku ja sam ga uz zvučnik i preko zvučnika pitao doslovno: Gospodine predsjedniče šta vi mislite o generalu Maksu Luburiću? Bez velikog razmišljanja odgovorio je točno ovako: MI SMO OBA HRVATSKI GENERALI. Dragi moj prijatelju dvorana se je tresla od urnebesnog zadovoljstva.

Pogledajte stisak dviju hrvatskih ruku. Dok sam ga tako čvrsto držao za ruku postavio sam mu gore spomenuto pitanje. I, za povijest, a mnogi danas to izbjegavaju spominjati, a to prešućivanje za sigurno i te kako to povijest boli.            OTPOR je jedina od svih hrvatskih državotvornih organizacija u hrvatskoj političkoj emigraciji bio kojem je dr. Tuđman najviše vjerovao. To činjenice mogu dokazati: Gojko Šušak, Marin Sopta, Ante Beljo, Vlado Glavaš, Marijan Buconić i mnogi drugi koju su se povratili i stavili uz bok prdesjednika Tuđmana. Zato kada ja nešto pišem, pišem otvoreno, bez straha i bez dlake na jezuku. To toliko za sada o tome…
Veliki poZDrav.
Bog! Mile Boban.