Odgovor: i Sretan Suskrs! Mladenu Perkiću

‏

Mladen Prekić (Mladen Prekić je moj susjed i poznomo se. On radi za MUP RH u stranim državama, mo, Mile Boban, Otporaš.)

Od: Mile Boban

Poslano: 28. ožujak 2013. 17:19

Prima: Mladen Prekić; od Mile Boban
Predmet: RE: Odgovor: Sretan Uskrs! Mladenu Perkiću

Bog! dragi prijatelju Mladene,

To sam ja, ali to je velika laž. Stvar je bila ovako: Taj neki Stipe Grizelj je došao u San Francisko polovicom ožujka 1976. godine. Bila je srijeda večer, negdje oko pola noći me netko zove na telefon, probudi me i odmah: Imam pismo od tvojih starih, pozdravljaju te. Pa tko si ti, pitam ga ja. Ja sam prijatelj tvojih roditelja i evo došao sam posjetiti neke prijatelje. Pa gdje se ti nalaziš, pitam ga ja, kod koga stanuješ. On mene: Pa ja sam u našem konzulatu. Pa čijem našem konzulatu, pitam ga ja. On meni: pa u našem jugoslovnskome konzulatu, ovdje na Sacramento ulici. Ja odmah poklopih telefon. Za par minuta telefon zvoni ponovno. Ja uzeh telefon, kad opet on. Navalio da dođem uzeti pismo jer su moji “stari” – kako on kaže – po njemu poslali meni pismo. Ja ponovno poklopio telefon. Nekoliko munuta kasnije, on opet zove. Ja sam tada rekao da ću sa suprugom razgovarati te da ću ga nazvati kasnije. On se je s tim složio.

Šta sam ja učinio!? Ja sam nazva Federalne vlasti FBI i sve im rekao. Oni su za nekih pola sata došli kod mene, bila su dvojica. Uljudno se predstavili, pokazali svoje iskaznice. Tada smo počeli razgovarati i stvarati plan šta i kako napraviti s ovim izazovom. Oni su meni savjetovali, i tako smo se dogovorili, da je njega nazovem i kažem da ću biti tu u jugoslavenskom konzulati između pet i pol sati do šest, a da će oni, tj. FBI, biti vani i sve promatrati da mi se što zla ne dogodi. Ja sam tog čovjeka nazvao i rekao mu da ću biti kod njih oko šest sati u jutro. Tako sam i postupio. Otišao sam tamo i oko šest sati bio sam tu, na 1919 Sacramento Street. Tada sam upoznao tog Stipu Grizelja. Nikakvoga pisma on nije imao za mene te mi ga nije mogao ni dati. To je bila samo varka. Ti dragi moj Mladene Prekiću znaš da moji roditelji nisu znali ni čitati ni pisati, pa mi nisu mogli ni pisati. On je uistinu bio kod njih, mojih roditelja i po svoj prilici su me pozdravili kako bi svaki roditelj i po crnome đavlu pozdravio svoje dijete. A da me moji roditelji i nisu pozdravili, ovaj Stipe Grizelj bi svakako to izmislio – što je i izmislio – i rekao da su me pozdravili.

Kada sam oko sedam sati izišao vani, ugodno sam se začudio i iznenadio kako neki čiste ulicu upravo pred vratima jugoslavenskog konzulata u San Franciscu. Odmah sam ih prepoznao i ništa jedni drugima namignuli okom. To su bili oni, ta dva FBI-ajca sa velikom uličarskom metlom koji su čistili ulice. Tu je sva naša priča završila, svi naši kontakti, svi naši razgovori i sva naša poznanstva. Nikada tog čovjeka nisam više vidio.

Dragi prijatelju Mladene ja ne znam koliko je tebi poznato kako je jugoslavenska Udba vrbovala, sve preko roditelja, svoje rodbine, rođaka, prijatelja itd., svoje doušnike. U svojim kartotekama samo stave: BIO NA VEZI S TIM I TIM I TAJ I TAJ GA DRŽAO NA VEZI. Tako ti je i ovaj Stipe Grizelj u svoju kartoteku stavio kako je držao na vezi Milu Boban, i ništa više a novina Nacional prije nekoliko godina je iznio listu suradnika Udbe i na kojoj se nalazi i moje ime kako me je Stipe Grizelj držao na vezi. Ni više ni manje, dragi moj prijatelju Mladene. Tako Udba širi laži i kleveta čestite i poštene Hrvate; a u hrvatskoj iseljeničkoj političkoj emigraciji je zbog toga dolazilo do velike sumnje, jer ovi Udbaši nisu mogli ništa izgubiti s tim kontaktima Hrvata u slobodnom svijetu, osim širiti i proširiti laži.

Bilo bih mi drago da mi pošalješ što god imaš ili nađeš glede tog slučaja, jer ja nemam ama baš ništa o tome.

Primi dragi prijatelju Mladene moje iskrene pozdrave, kako ti tako isto i sva tvoja obitelj.

Ponovno ti želim Sretan Uskrs, i ako ti neće biti mučno također ti Želim Sretan Deseti Travnja, dan Hrvatske Državnosti, – jer znam kako ova danas partizanska vlada RH misli o našem Hrvatskom Državnom Prazniku Deseti Travnja – za koji su svoje živote dali preko pola milijuna Hrvata, uključujući 23 trojicu iz naše Bobanove Drage. To se ne može, ne smije i ne treba zaboraviti! Jer oni, tvoji i moji susjedi, njih 23 iz Bobanove Drage su dali svoje živote u obrani one iste Hrvatske od osam (8) slova koja, kao i današnja Hrvatska ima isto osam (8) slova a koju ti predstavljaš u stranom svijetu. Mene nitko neće uvjeriti da su iz naše Goričke i Sovićke župe, njih 213 naših župljana, dali svoje živote za Hrvatsku u obrani talijanskog fašizma i njemačkog nacizma. To su jugoslavenske neprijateljske smicalice koje su za više od pola stoljeća odgajali Hrvate da jedni budu protiv drugih; a kako, jednostavno tako da im se kaže da su se Hrvati borili za fašizam i nacizam. To je mnogima bilo dovoljno da formiraju svoje stavove i mišljenja protiv vlastite braće i prijatelja.

Dragi prijatelju Mladene drago mi je da si mi se javio. A kada ti srce rekne da vjeruješ svojem susjedu, svojem prijatelju Milanu Gabrića, javi mi se opet. Bog! Milan.

From: Mladen.Prekic@mvep.hr

To: froate@hotmail.com

Subject: Odgovor: Sretan Suskrs!

Date: Thu, 28 Mar 2013 15:14:27 +0000

Mladen Prekić Milanu Boban, Gabrića,

Milane! Mirno spavaj i uživaj s obitelji u blagodatima Uskrsa , temelja kršćanstva , najvećeg katoličkog praznika. Što se tiče tvog teksta: “nikad, i nikada nebi i nisam dvojio u tvoju nevinost , ali izvjesni Stipe Grizelj i njegovi uvijek te spominju da su s tobom dobro surađivali , pa sam samo napomenuo i htio čuti od tebe u čemu ste to surađivali i tko je taj Stipe Grizelj”. Vjerovao sam da je iz Sovića i to je sve. Ništa posebno. Sada znam da nije iz Sovića, nego od Ljubuškog.

Svako dobro tebi i tvojima iz srca . Bog Mladen Prekić, tvoj susjed i prijatelj.
Bog i sve najbolje. Mladen.