PISMO MIROSLAVU ŠIMIĆ, TEXAS, 29. LIPNJA 1987. (5)

                                             ++++

    Vama je Miro za cijelo poznato da su kod nas pjevali gangu s pjesmom gdje se je hvalilo kako su Tito i Staljin nerazdvojivi i da narod bez njih nije mogao živjeti.

Ali su se zato i drugi pobrinuli pa sklonili pjesmu preko koje su dali do znanja da to nije  istina i da to nije tako, jer tih godina odmah poslije rata ministar američkih vanjskih poslova George C. Marshall ponudio je gladnim narodima u Europi, pa tako i titovoj Jugoslaviji pomoć koja se je zvala MARSHALLOV PLAN. Vi ste tada bili dijete pa se ne sjećati ali Vaš, moji, ja i naši roditelji se toga vrlo dobro sjećamo, jer smo od tog  Marshallova Plana dobivali pomoć u hrani u određenoj količini, gdje je uz ostalo bilo u prašku i jaja. To je narod zvao “deke”, tj. dnevni obrok i tako tu glad preživjeli. Tako se je pjesma stvorila i pjevalo se:

    Dragi prijatelju Miro raspitajte se danas kod Vaših i mojih susjeda, oni će Vam reći jer su bili svjedoci koliko je pjevača te pjesme tadašnja jugoslavenska vlast iz Gruda i Mostara privela na saslušanje! Ta pjesma se je pjevela iz prkosa kako bi se vlastodršcima dalo do znanja da Staljinov petogodišnji plan nije koristio niti što vrijedio.

    Eto, u ove dvije narodne pjesme (za gangu) izražena je cijela politička aktivnost poslijeratne tzv. “Jugoslavije”, koja se, kao nedonošce – obraća i Istoku i Zapadu za goli zalogaj vlastitog opstanka. Zadužila se je i lijevima i desnima! Guši se u tome! Davi se i udavljuje! Traži izlaz, ali ga ne nalazi! I opet – na koga će bič srdžbe udariti, na radni narod i hrvatsku ekonomiju. Ako Vam to nije jasno, sjetite se na današnji Brazil, Argentinu, ili Vaše okolne države, koje se i danas guše u dugovima. Tko će ih i kada isplatiti?

   Dakle, ne trebate tražiti neprijatelja ondje gdje nije! Hrvatski neprijatelj nisu Srbi (koji znaju što hoće!), nisu Rusi niti Amerikanci! Hrvatski neprijatelj – BROJ JEDAN – je “Jugoslavija”! Nje se trebamo riješiti, i svim “jugoslavenskim nacijama” dati slobodu i nezavisnost. Dati im pravo na “samoodređenje”, koje je i “jugoslavenskim” Ustavom zajamčeno svim narodima, koji sačinjavaju današnju “Jugoslaviju”.

    Trebamo “Staviti hrvatsku pušku na hrvatsko rame”, “dati hrvatski zalogaj u hrvatska usta”, staviti hrvatski novac u hrvatski džep” – to je pravednost, to je ljudsko dostojanstvo, to je sloboda i neovisnost!

    U ovom kontekstu treba spomenuti i jedan noviji događaj (a ima ih previše!): Izručenje dra. Andrije Artukovića, tog starca i živog mrtvaca i senilna čovjeka, na smrt bolesna. Naravno, izručili su ga i sudili u Zagrebu! Izručili ga Hrvatskoj, Hrvati mu sudili i izrekli smrtnu kaznu. Međutim, nigdje nije spomenuto niti navedeno da je nalog došao iz brloga jugo-vlade – tj. iz Beograda! Dakle, Srbi neće biti krivi. Povijesno će Hrvati biti krivi za suđenje i za smrt Ministru Unutarnjij Poslova Nezavisne Države Hrvatske dru. Andriji Artukoviću! Isti slučaj se je dogodio i s blagopokojnim hrvatskim kardinalom Alojzije Stepincem.

 Ako se malo bolje saberemo i razmislimo, uvidjet ćemo da u godini dvije tisućete neće biti “Jugoslavena” niti će na njih pasti krivica. Te krivice na Srbima nema ni danas. Sva krivica će pasti na Hrvate! Ali, sa moje strane i iz dubokog mojeg uvjerenja, danas izjavljujem: Hrvatska hrvatskog naroda a ne Hrvatska političkog i komunističkog stava CK KPH nije tražila izručenje Andrije Artukovića; Hrvatska nije sudila hrvatskom kardinalu A. Stepincu; Hrvatska nije sudila niti na smrt osudila dra. Andruju Artukivića! (Prilažem danas 5 ožujka 2020. link i DVD sa suđenja dr. A. Artukoviće, mo. Mile Boban, Otporaš.) 

https://otporas.com/video-andrija-artukovic-nepoznati-zapis-sa-sudenja-objevljen-na-slovenskoj-tv/. Sve je to “Jugoslavija” radila! Radila je to za svoje prljave račune, da ispuni riječi kralja Aleksandra karađorđevića: “SVE ĆU UČINITI DA HRVATE I HRVATSKU UČINIM MANJIMA OD MAKOCA ZRNA.”

Nastavlja se.