Pismo Mile Bobana – “Veliki poZDrav gđi Nađi Kafadžić” i “Odgovor gđi Nađe kafadžić” Mili Boban 20 srpnja 2024.

Safet Jaskić je 1946. u montiranim procesima u Banjoj Luci od strane tih istih srbokomunista osuđen kao “ratni zločinac”. Sudjelovao u hrvatskoj borbi u Drugom svjetskom ratu, a po završetku rata skrivao se po štagljevima i štalama, pokušavajući, skupa s drugim križarima, nastaviti borbu za Hrvatsku.

Molio se Bogu i dugo izbjegavao sve potjere. “U tim tako težkim časovima bio sam se odlučio, u koliko me i probodu, ne dati glasa od sebe, pa šta bude. U tim časovima palo mi je na pamet, kako mi je na par dana prije rođakinja Mina savjetovala, da se u težkim časovima uvijek Bogu obratim sa Kursi dovom. Ova dova, veli mi ona, tada ti je kao zid, i dušmanin ti neće moći ništa.” Ali unatoč svim dovama i kremenom i neustrašivom hrvatskom srcu, Safet je uhićen i osuđen na petnaest godina robije. Odležao je u Zenici i Foči, a onda je, u povodu Dana Republike, pomilovan i pušten, baš 29. studenog 1958.

Nakon toga se tri godine zlopatio, radio u raznim zagrebačkim firmama i ostajao bez posla kad god bi šefovi otkrili da je bivši robijaš, a onda je 8. listopada 1961. pobjegao u Italiju, a zatim u Njemačku. Napisao je memoarsku knjigu, pod naslovom “Srbočetnički zločin nad Bosnom”, koja je u izdanju Drine, “revije za odgoj i izobrazbu hrvatskih vojnika” i objavljena 1967. u Madridu.

Safet Jaskić nije dočekao izlazak knjige, umro je 1963. u Osnabrucku.

Sadržaj: Oni najbolje trpe, stradaju, prolaze zatvorima, udbama, robijašnicama. Neki su pali, koje svi poznajemo, koje i Jaskić ovdje spominje (str.152. Feliksa Niedzielski, Ibrahima Kolonića i dr.) kao uzor Hrvate, div – junake i rodoljube; koji su pali ne radi toga što im je sudbina bila zloguka, nego radi toga što su sav svoj život, sve svoje sposobnosti i svoj idealizam dali u službu svoje nacije, te radi toga pali, jer se htjelo ubiti i Hrvatsku sa njima!

Knjiga “SRBOKOMUNISTIČKI ZLOČINI NAD BOSNOM ” ima 400 stranica, a opisana je u 35 poglavlja. Sadržaj knjige je pun jezovitih uspomena i još jezovitijih dogodovština u srbokomunističkim i udbaškim zatvorima.

Potrebno je ovdje podsjetiti da je netko u današnjoj Bosni izdao tu istu knjigu 2003. godine, a da uopće nije naveo originalni izvor izdavača spomenute knjige, a to je bila tiskara: IZDANJE DRININE KNJIŽNICE, knjiga 23, Madrid, 1967. Prilažem sliku originalne knjige sa mojom slikom, tako da ti PLAGIJATORI nepostojeće narodnosti Bosnjaci koje treba tužiti međunarodnome sudu za PLAGIJAT, tako da se URBI ET ORBI zna tko su ti LAŽLJIVCI.   

Po svim međunarodnim pravilima pretiskavanje ove knjige, a ne označiti originalnog izdavača je literalna krađa, #PLAGIJAT. Prepisujem ovdje iz Rječnika Stranih Riječi, dr. Bratoljub Klaić, Zora, Zagreb 1962., šta riječ PLAGIJAT znači riječ Plagijat i staviti u “kurziv” tj. kosim slovima: “lat. plagium – otmica čovjeka) literarna krađa; prisvajanje tuđeka autorstva; izdanje tuđeg djela pod svojim imenom; plagijator – čovjek koji čini plagijat; etc…”

“Velika je šteta da ti turski bošnjaci iz mržnje prema istini i svakom izraženom hrvatstvu nisu namjerno htjeli navesti izvor tiskare koja je tiskala ovu jezovitu knjigu hrvatskog muslimana Safeta Jaskića. Ali su zato turski Bosanci iskoristili ime hrvatskog muslimana/mučenika Safeta Jaskića i tako, svojom mržnjom na sve što je hrvatsko, okaljali ime, čast, poštenje i obraz na stotine i stotine tisuća drugih i poštenih Hrvata muslimanske vjeroispovijesti. Nadati se je da će se naći pošten, hrabar i čestit musliman koji će u ime Bosne i Hercegovine osuditi ovaj namjerni i #ZLONAMJERNI_PLAGIJAT” – Mile Boban, Otporaš.

Više na: https://otporas.com/pismo-safeta-jaskica-generalu-drinjani…/