PISMO LEGENDARNOG VITEZA HRVATSKE EMIGRACIJE MIRE BAREŠIĆA
(Iznosim jedan mali dio uspomene Legendarnog Viteza hrvatske nacionalne političke emigracije Mire Barešića. Miro Barešić je skoro u svim hrvatskim državotvornim novinama bio svake godine HRVAT GODINE.
Priložena slika nam svjedoči kako je Miro Barešić osvojio svjetsko prvenstvo u karatama. Pri uzimanju pehara, zatražio je da mu se donese hrvatska zastava, što je automatski privuklo pažnju i prijatelju i neprijatelju Hrvatske. Taj potez je uveliko privukao pažnju američkih federalnih vlasti, te su počeli tragati za njim. Zašto???
Poznato je da je Miro Barešić upucao 1971. godine juguslavenskog ambasadora u Švedskoj Vladimira Rolovića, da je bio izručen Španjolskoj, suđen i osuđen u Španjolskoj, Franco da pomilovao i pustio na slobodi, s tim da napusti Španjolsku. Miro je otišao u Paragvaj, stupio u pargvajsku vosku, vojnički se izvježbao, usavršio u karatama, postao jedan od vojnika predsjednikove zašite. U toj dužnosti stekao predsjednikovo povjerenje koji ga šalje pod imenom Toni Šarić da bude paragvaskom Ambasadoru u Washingtonu gosp. Lopezu osobni čuvar.
Sada, kada je Miro Barešić zatražio hrvatsku nacionalnu zastavu na ovoj svetčanosti, otkrio je svoj hrvatski nacionalni identitet. Federalne američke vlasti su odmah počele tragati za njim. Jako uski mali broj Hrvata u velikoj tajnosti su radili na tome da se Miri pomogne i da ga se izvuče iz Amerike i pošalje nazad u Paragvaj. Miro je išao iz mjesta u mjesto a konspirativno ime mu je bilo “BOSANAC”. Tako je i pod tim imenom došao kod jednog od tih “jako mali broj Hrvata”, koji je znao tko je on i da ga vlasti traže pod imenom Toni Šarić.
Vlasti su po cijeloj zemlji išli kod državotvorno istaknutih Hrvata u potrazi za Toni Šarićem, pa su tako došli i kod mene. Čim su počeli s menom razgovarati, upozorili su me da ne smijem lagati nego samo istinu govoriti, našto sam klimnuo glavom. Pokazali su mi sliku, kopiju kopije, ispod koje piše velikim slovima TONY SARIC. Pitaju me: Da li sam ikada i kada sam vidio “ovu” sliku. Odmah sam se dosjetio da je pitanje krivo postavljeno, te sam im uvjerljivo odgovorio da “tu” sliku nikada u životu nisam vidio…
Poslije ovog razgovra sam odmah javio jednom od tih “jako mali broj Hrvata” razgovor sa električarima, tako smo ih zvali. Nabrzinu smo skupili 25 krpa prebacili Miru u Paragvaj.
Neka ovaj opis bude kao uvod u ono što se još ne zna o Legendarnom Miri Barešiću iz hrvatske političke nacionalne emigracije. Sada počimam iznositi jedno od njegovih pisama meni, Otporaš.)
” Zatvor, 3.2.1984.
Dragi suborče Mile,
Želja mi je da Vas, Vašu dragu obitelj (jer Miro je bio moj kućni prijatelj, spavao mi u kući, poznavao moju obitelj, a da mi supruga ni nejakih šestero djece nisu znali tko je on. Tek sada dok ovo pišem, utorak 8 travnja 2014. zovem suprugu i govorim joj da li se sjeća tog i toga…, našto je rekla da se ona sjeća slučaja a ne čovjeka. S ovim želim reći kako se je sve u tajnosti radilo, reklo bi se po “ustaški” iako nismo bili Ustaše, mo. Otporaš.)
i suborce zateče ovaj moj list u dobrom zdravlju i još boljem raspoloženju, i ujedno potvrdjujem primitak Vašeg mi dragog pisma…
Ja sam fala dragom Bogu i Hrvatskom Narodu živ a moral je na visini kako i to dolikuje Hrvatskom Vojniku. Dragi Junače Mile ja ne očajavam, moje je geslo pobjedničko: I ja kao i moji Suborci stojim u stroju s nevinima. (Ovdje se radi o onim Hrvatima koji su na njujorškim procesima osuđeni skoro na 300 godina robije, za koje naš Miro kaže da “…stoji u stroju s nevinima…”, mo. Otporaš.) A onome tko jednom tu stane nitko više ništa ne može učiniti – ni za njega, ni protiv njega. Mi smo sebe ostavili i otišli…..
Dragi Mile mi Hrvatski Borci a pogotovu mi vojnici Slavnog H.N.OTPORA smo bili i moramo ostati Sluge Domovine sve do zadnjeg dana svojega života. Odora na nama nije važna: Važno je što radimo. Važna je naša ljubav za najljepšu zemlju na svijetu, i naša spremnost za Hrvatsku se Boriti, za Hrvatsku živjeti, pa kad zatreba, za Hrvatsku i umrijeti. Slažem se s Tobom Junače Mile da mi Hrvatski Borci moramo raditi na tome da se naš rad i solidarnost s Domovinom mora više proširiti, produbiti i na taj način zajedničkim snagama rušiti tu umjetnu tvorevinu jugu i uspostaviti Slobodnu Državu Hrvatsku.
Zato danas razni pojedinci a razne službe i izrodi čine sve da nas skrenu s puta koji nas vodi K Slobodi i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Dragi Mile važno je da mi Borci ustrajemo u ovim momentima kad na Domovina najviže treba.
Nadam se da ste pročitali ono što sam za Božić rekao u H. Tjedniku. Tome ne bih za sada imao šta nadodati, jer sam bio prilično jasan pa bi za sada svaki komentar bio suvišan…
Ja sam se od štrajka do danas vrlo dobro oporavio, već sam prešao 85 kg. i redovito vježbam. (Potrebno je ovdje reći riječ/dvije o tom štrajku, osobito za one koji ništa ili vrlo malo o tome znaju. Miro je u svojem zatočeništvu u Švedskoj nekoliko puta išao na štrajk glađu poradi nepravdi koje su mu se pravile i činile dok je kaznu izdržavao. Ne sjećam se točno više koliko je dana zadnjeg štrajka štrajkovao, mislim da je prešlo preko mjesec dana, te se on tada odlučio ići na štrajk da neće ni vode piti. Tada su ga išli mnogi Hrvati posjećivati u zatvor i sokoliti ga da prestane s štrajkom. Konačno, nešto zatvorska uprava nešto naš Miro popustio te se prestalo s štrajkom glađu. Mo. Otporaš.) Ove godi će Švedi moju doživotnu pretvoriti u vremensku kaznu (Zatvor) pa ću znati koiko mi još preostaje za izdržati…Inače sad je puno bolje, hoću kazat nakon štrajka gladju sve je O.K: Suborci mi pomažu jer i dalje se nalazim pod kontrolom i jedem specijalnu hrvanu i razne vitamine ali Bogu hvala neću imati nikakvih posljedica.
Eto toliko da znaš dragi Junače Mile da sam ja Živ i da je moja ljubav i dalje Hrvatska i da se i dalje nalazim u stroju s nevinim…
Inače kako Vi drugi Suborci Mile? Kako Vaša obitelj? Kako Vas služi Junačko zdravlje? Kako naši Borci u Vašoj sredini? Sve pozdravite i recite im da im je Suborac Miro porušio da pročitaju moju poruku Božićnu i da se po tom ravnaju…
Dragi Mile ako u nečemu mogu biti od koristi za rad za Domovinu ili u bilo čemu samo mi Vi javite, ja sam tu…
Dragi Mile na kraju ovog mog Bratskog pisma želim još jednom uputiti Vam bratske pozdrave i zaželiti mnogo uspjeha u Borbi za Oslobodjenje.
SVE ZA HRVATSKU!!!
Vaš Suborac Miro Barešić (podpis)
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.