Prije nekoliko dana pokrenuta je žestoka FB kampanja protiv moje osobe. Najčeće postavljano pitanje je bilo: “Tko je taj Babić, što je on učinio za Hrvatsku? U pripremi je moja knjiga o tomu što sam radio od odlaska u emigraciju 1968. godine do stalnog povratka u Hrvatsku 1990. Naravno, pokretanje inicijative za osnivanje stranke Spasimo Hrvatsku zasmetalno je brojne neprijatelje Hrvatske.

U razvrstavanju materijala za knjigu danas sam naišao i na pismo koje mi je iz New Yorka 1986. godine uputio tada najveći i napoznatiji hrvatski novinar u svijetu, splićanin Bogdan Radica, koji je pisao i za američki New York Times.

Pismo je u ovom trenutku zanimljivo i zbog aktualne teme o logoru Jasenovac i žrtvama u Drugom svjetskom ratu. Evo, što je u tom pogledu prije trideset i dvije godine o mojem radu kao urednika i novinara hrvatskog mjesečnika HRVATSKA SLOBODA u Australiji napisao veliki Bogdan Radica:

“21. svibnja 1986.

Gospodine uredniče i dragi kolega,

Zadnji broj HRVATSKE SLOBODE koji mi je stigao ovih dana duboko me ganuo i zamislio. Vi ste u “Otvorenom pismu Australskoj javnosti” i u članku “Protuhrvatska kampanja ljevičara u Australiji” zapisali ne samo činjenice nego i odjek koje su iste imale na sve Hrvate i ovdje i u Kanadi. Nalazimo se uistinu u tako strašnom stanju, kao što smo se mi ovdje nalazili prošlog rata kad je proglašena NDH i kad je njena vlada proglasila rat USA. Kao ni tada tako ni sada biti Hrvat nije ni laka ni ponosna kvalifikacija! Reputacija našeg naroda i naših nacionalnih vrijednota, koje su nas nekada na ovome kontinentu izjednačavale s najzaslužnijim i najpoštenijim malim narodima, kao da je sasvm nestala. Ja to osjećam iz dana u dan živeći u središtu američkog društva i američke liberalne inteligencije! Srbi su u svima američkim ustanovama zauzeli vodeće položaje, s kojih uglavnom iskorišćavaju rušenje hrvatskog tradicionalnog ugleda u ovoj zemlji.

Ja godinama upozoravam hrvatsku inteligenciju koja je živjela u NDH da priremi material koji bi trebao opovrgnuti sve službene jugoslavensko-srpske podatke o ubijstvima za vrijeme rata. Nikakva odgovora. Što se tiče izlaganja borbe izmedju Srba i Hrvata u mojim engleskim tekstovima, ja uvijek ističem samo jedno, t.j. od godine 1928, godine u kojoj je ubijen Stjepan Radić, izmedju Srba i Hrvata vlada gradjanski krvavi i manje krvavi rat. Medjutim, brojke koje neprekidno puštaju u ovdašnju javnost jugo-srpski organi idu za tim da isključivo u klanju bace krivnju na Hrvate. U tome redu, istina je samo jedna: više je poginulo Hrvata nego li Srba, Ustaštvo je reakcija na Četništvo, nastalo u samobrani hrvatskog naroda. Iako ima vrijednih primjera kako su Hrvati spasavli Židove, o svemu tome nisu još ni danas sakupljeni nikakvi izvori.

Pokojni Kardinal Šeper mi je kazao, u više mahova, da je ogromno mnogo Židova spašeno dok se u Hrvatskoj nije pojavio GESTAPO, kad je bilo nemoguće spasavati Židove. Jugo-srpski krugovi nikada ne iznose ubojstva Židova na beogradskoj Banjici, gdje su zaklani najugledniji beogradski Židovi, medju ostalima i beogradski izdavač Geca Kon. Nikada se ne kaže, koliko je Židova spašeno po dalmatinskim gradovima!

Svi mi koji nismo bili udomovini od 1940. do 1945. ne možemo o tome svjedočiti ali oni koji su tamo bili, trebali bi izići javno točnim dokumentima. Ako ne će da se u to upuštaju iz shvatljivih razloga, neka nas obavijeste da se mi s tim poslužimo u našim razgovorima sa svima onima koji napadaju hrvatski narod i smatraju ga odgovornim. Da je nekom srećom i Dr. Andrija Artuković dok je bio na slobodi u Sjedinjenim Državama, ostavio jednu sličnu dokumentaciju, ne bi se možda nikada izložio stanju, koje ga je predalo u komunističko ždralo! Mora se ipak priznati da se je nesretni Artuković dostojanstveno držao na sudjenju u Zagrebu, što mu je i u ovoj javnosti priznato! Danas se ipak smatra, da je izručivanje Artukovića više škodilo ugledu američke demokracije nego li koristilo zemlji, koja se odlikuje u obrani pravde!

Kako se i ovdje šire o nekim listinama s hrvatskim imenima ljudi, koji će se izručiti jugoslavenskim tamnicama. Mi moramo odlučno ustati protiv toga, biti lojalni prema svakom Hrvatu, i povesti računa da se niti jedan Hrvat ne liši slobode, koju je u ovim slobodnim zemljama stekao uz ogromne napore i žrtve!

Vaše tekstove trebala bi pretiskati sva hrvatska štampa u slobodi, i pripremiti ih čak i na engleski. Mi Hrvati smo dosta pretrpjeli i za rata i od rata na ovamo, da je skrajnje vrijeme da nas se ostavi na miru, i da nam nitko ne uskraćuje niti ugrožava slobodu, stečenu pravima zemalja, koje smo i izabrali, da bi svoj život i život svoje djece osigurali u slobodi.

Izvolite, i ovom prilikom, Gospodine Babiću, dragi kolega, primiti izraze mojeg poštovanja.

Vaš odani.

Bogdan Radica”

Moja nadopuna, Mile Boban, Otporaš.

Osobno sam poznavao gosp. Bogdan Radicu. Bili smo prijatelji i zamolio me jednog puta preko telefona -. ja sam tada živio u San Franciscu a on u New York-u – da bi želio biti glavnim govornikom na jednoj zabavi OTPORAŠA, tj. organizacije Hrvatskog Narodnog Otpora kojem sam ja tada bio Pročelnik za Sjevero Američki Kontinent. I pozvao sam ga za Dan Otpora koji je bio 20 svibnja 1978. godine u jednoj prekrasnoj i velikoj talijanskoj dvorani u South San Francisku.

Govor prof. Bogdana Radice je vrlo dobro oduševio sve nazočne. K meni je pristupio Srečko Čulina poslije govora i pokazao mi listu sa pitanjima koje bi on postavio prof. Radici. Ali kada je ovaki vatreni govor održao, odustajem od moje nakane, rekao mi je Srećko Čulina.

Zatim je prof. Radica napisao u franjevačkoj novini Danici vrlo lijem članak: “U San Francisku među OTPORAŠIMA”. Taj član je bio jedan od najčitanijih tih dana novine Danice….

Pismo književnika i novinara Bogdana Radice iz New Yorka 1986., piše Antun Babić.
https://otporas.com/pismo-kn…

Osvrit na knjigu “Cita en Sarajevo” – “Susret u Sarajevu”, piše prof. Ivan Precela
https://otporas.com/osvrt-na…