Pismo Ivice Jurjević Šimi Letini – Odgovor Šime Letine Ivici Jurjević

Ja se skoro u zarez slažem sa vašim mislima.

To su tople desne smijernice.

Dragi Šime ja živim u Zagrebu 44. godine, pa Vam iz rukava mogu kazati: da mi nemamo školovanih političara te političara po talentu.

Možda imamo po talentu, ali me mogu se organizirati.

Hrvatska desnica je neškolovana, netalentirana i neorganizirana.

Ono malo glasova koje dobiju, budu bačeni u kante za smeće.

Na žalost nema ni prave socijalne ljevice.

U Hrvatskoj se izbori dobivaju u centru, a tu ima svega, najviše ševara kako mi na Zrmanji kažemo, a najmanje otave, to jest pravog sijena.

To su grupacije ljudi koji nisu: ni lijevo ni desno.

U Zagrebu kažu ni u … ni mimo.

Puno će vode Savom proteći nizvodno prema Sisku, dok Hrvatska bude imala prave domoljubne i metafizičke političare.

Dragi Šime, vi u dijaspori sanjate jedno, a mi ovdje radimo sasvim drugo.

Ali je meni drago da ste vi pravi sanjar, da želite svoje snove pretočiti u vino.

To je lijepo.

Članak je skladan i poučan.

Treba ga širiti po Hrvatskoj i Bosni, kao i po dijelovima Vojvodine.

To mi pada na um, pred Novu Godinu.

Ja Vam želim puno zdravlja u Novoj Godini, i da i dalje bogatite, nas koji bogatstvo primamo u srce.

Pozdrav.

Ivica Jurjević

————————————————————————————————-

Šime Letina.

Šime Letina

Poštovani Ivica,

Tek sada sam primjetio Vašu poruku, pa Vam odmah odgovaram. Hvala Vam na javljanju i iskrenoj kritici. Vi ste, zapravo, svojom kritikom opravdali moj tekst, pa Vam i na tome hvala.  Potpuno razumijem Vaš pesimizam, pa i dozu izraženog cinizma.

Prof. Ivan Oršanić je jednom, pišući o Hrvatima, napisao: “Previše smo bili ubijani stoljećima… Kičma nam je bila lomljena toliko puta, da moramo biti zadovoljni što uopće hodamo.”

Iz Vaših riječi osjećam da Vi, kao i ja, smatrate da u Hrvatskoj nema prave desnice ni ljevice. Po mom mišljenju to je, na žalost, posljedica postojanja Jugoslavije i jugoslavenstva.  Hrvatska ljevica se u prošlosti potpuno poitovijetila s Titovim komunistima i partizanima, koji su rušili Nezavisnu Državu Hrvatsku i uspostavili komunističku Jugoslaviju, koju su Hrvati devedesetih godina srušili i uspostavili današnju hrvatsku državu.

Tko se danas može identificirati s takvom ljevicom? Hrvati koji žele biti prava istinska hrvatska ljevica moraju se javno odreći Josipa Broza Tita, jer je on bio jugoslavenski, a ne hrvatski ljevičar.  Upravo zbog Tita i Jugoslavije danas većina Hrvata zazire od pomisli na ljevicu i misli da su svi ljevičari Jugoslaveni, a oni koji se svrstavaju u desnicu pravi hrvatski domoljubi. No na žalost to nije točno, jer je u prošlosti na desnici bilo, a ima i danas, ljudi koji su veliki protivnici hrvatske državotvorne ideje. Isto tako u današnjoj ljevici i desnici ima pojedinaca, koji nisu intelektualno, politički ni moralno sposobni da budu općinski činovnici, ali zbog svoje ljigavosti i udvaranja „stranačkim poglavicama“ danas su na dobro plaćenima dužnostima. Država ne može napredovati, ako su na važnim dužnostima nesposobni ljudi.

U svim narodima koji su imali svoju državnu nezavisnost i slobodu danas postoji normalna i nacionalno svjesna ljevica i desnica. Možda ćemo i mi Hrvati jednoga dana imati tu sreću. Za to treba više strpljivosti, upornosti i povjerenja jedni prema drugima. Pripadnici ljevice morali bi prestati nazivanjem desnice fašistima, a isto tako pojedinci koji su na desnici ne bi smjeli nazivati ljevičarem ili Jugoslavenom svakog onoga tko se s njima ne slaže.

Vi pišete da mi u dijaspori sanjamo jedno, a vi u domovini radite sasvim drugo i nakon toga kažete, “ali je meni drago da ste vi pravi sanjar, da želite svoje snove pretočiti u vino. To je lijepo.”

Poštovani Ivica, mi koji smo pripadali hrvatskoj političkoj emigraciji davno prije ostvarenja današnje hrvatske države radili smo sve što smo mogli za ostvarenje hrvatske države. Isticali smo da nam je dužnost raditi sve ono što Hrvati u domovini nisu mogli ni smjeli. Zbog naše vjere u ostvarenje hrvatske drzave mnogi su nas podrugljivo nazivali sanjarima. U našim očima ostvarenje hrvatske države potvrđuje da se je isplatilo „sanjati“ i da su naši snovi i sanjarenja bila puno realnija od njihove političke realnosti.

Kao što sam sedamdesetih godina vjerovao u ostvarenje hrvatske države, danas jednako vjerujem da će situacija u Hrvatskoj biti bolja nego što je danas. Uvjeren sam da će Hrvatska postati država slobode i socijalne pravde za sve one koji je vole i zato ću dok sam živ sanjati o ljepšoj i pravednijoj Hrvatskoj.

U tim mislima srdačno Vas pozdravljam i želim Vam blagoslovljenu i zdravu Novu godinu.

Šime Letina