PISMO HRVATSKOM UDBAŠU U MOSTAR MIROSLAVU ŠIMIĆ – “STVARANJE ŽIDOVSKE DRŽAVE”

Pismo hrvatskom Udbašu u Mostar Miroslau Šimiću – “STVARANJE ŽIDOVSKE DRŽAVE‏”

STVARANJE ŽIDOVSKE DRŽAVE 

Miroslavu Šimiću,
Službeniku Udbe,
Mostar, Mile Boban,
Austin Texas, dana 14 srpnja 1988.

Dragi prijatelju, dragi susjedu i dragi kolega Moroslave Šimić,

Znam da Ti nije lako medju Tvojim kolegama kada dobiješ pismo od mene. Nije ni meni lako sa mojima u emigraciji, koji su me već počeli sumnjičavo gledati da suradjujem s vama. Mene to ne smeta, iako mi je moja mater Vićeka neki dan preko telefona rekla da joj je tvoja majka pred našom crkvom u Pejića Dragi pred svima rekla: “…reci der ti tvomu sinu Milanu da on moga sina pistu na miru…”

Ja ću Tebi ovdje donijeti nekih zanimljivosti kako su Židovi radili da dođu do svoje židovske države. I oni su uspijeli, a uspijet ćemo i mi Hrvati, čim se za vjeke vjekova otresemo svakog jugoslavenstva. Da bi Ti Miroslave mogao potpuno mene razumijeti i sve one Hrvate koji se bore za uspostavu Hrvatske Države, najbolji primjer će Ti biti opis Židova kako su se oni stoljećima borili da diđu do svoje države Izrael. Možda će ti ovo pomoći razumjeti srž želja hrvatskog naroda.

Nastojat ću ukratko i u sažetom obliku Ti donijeti nešto što vi mnogi ne znate, a sviju nas se tiče, a to je kako su razbacani Židovi po svijetu tražili mjesto gdje bi mogli stvoriti svoju židovsku državu. Kada kažem “svoju zidovsku državu” tim želim reći da oni, Židovi, u početku nisu imali ideju za ime države Izrael. To je kasnije spontano došlo. A mi Hrvati ne trebamo izmišljati ime naše hrvatske države niti tražiti mjesto gdje ćemo stvoriti našu Hrvatsku Državu. Mi to mjesto imamo već od 626 godine, i Hrvati su uspjeli to mjesto sačuvati do dana današnjega.

C I O N I Z A M

(prenosim ponajviše iz politički leksikon, Zagreb 1960.)

Pokret medju Židovima za osnivanje židovske države u Palestini. Takvih pokreta medju Židovima bilo je nekoliko i uglavnom su nastali kao reakcija židovske inteligencije protiv antisemitiskih pokreta u raznim krajevima svijeta. (Slično kao i razne hrvatske organizacije u emigraciji koje se bore za oslobodjenje Hrvatske, mo.)

Osnove modernog cionizma postavio je židovski novinar Theodor Herzl, rodjen u Madjarskoj 1860., koji je veći dio života proveo u Beču. Premda je bio asimilirani Židov, Herzl je na osnovu poznavanja prilika, u kojima su živjeli Židovi u raznim zemljama, (ovdje je uputno usporediti Cionizam s Ustaštvom i Herzla sa Poglavnikom koji je takodjer poznavao prilike u kojima su Hrvati živjeli u srpsko/kraljeskoj Jugoslaviji, mo.) došao do uvjerenja, da se židovsko pitanje ne može riješiti drukčije nego osnivanjem posebne židovske države. Upočetku se nije odlučilo za Palestinu, ali kada je došao u vezu sa židovskim studentima i intelektualcima iz Srednje i Istočne Evrope, ustanovio je, da Palestina od svih drugih zemalja ima najviše pristaša. Cionističku organizaciju osnovao je Herzl 1895. godine, a prvi cionistički svjetski kongres održan je 1897. u Baselu. Herzlovu ideju pobijali su asimilirani Židovi, koji su smatrali, da su potpuno sigurni u zemljama, u kojima žive. (Ovako danas mislile hrvatski komunisti, partizani i antifašisti koji mislile da im je dobro u Jugoslaviji, za koju su se i borili, mo.)

Herzlov cionizam bio je izrazito politički pokret. Smatrao je, da je prije svega potrebno ishoditi političku garanciju, i to pomogućnosti medjunarodnu, ali je uzalud nastojao da za svoju ideju pridobije Tursku i velike sile, naročito Veliku Britaniju i Njemačku. Britanija je ponudila Ugandu mjesto Palestine, ali je cionistički kongres 1905. godine odbio ovu ponudu. Jedna grupa Židova, koja je pristala da se prihvati Uganda, (Miroslave, sada se postavlja legitimno i pravno pitanje: Kakva bi povijest i odnosi u snošljivosti bili izmedju Palestine i židovske države u Ugandi, da se je to ostvarilo?! Da li bi Židovi primjenjivali iste metode prema ugandskom narodu koje primjenjuju prema Palestincima? Da li bi bilo više ili manje prolivene krvi s jedne i druge strane, da je, recimo, židovska država stvorena u Ugandi?!, mo.) istupila je iz Cionističke organizacije i osnovala pokret ” Teritorijalista “, koji je bio spreman prihvatiti svaki teretorij, a ne sam Palestinu, za židovsku državu.

Ovaj je pokret vodio engleski književnik Izrael Zangwill. (Zanimljivo je ovdje istaknuti da je ime današnje države Izrael postalo upravo zbog ovog književnika IZRAEL Zangill-a, što nema nikakve biblijnske veze i imena Izrael iz Biblije, mo.) Pokret je brzo propao (ali ime je ostalo) Herzl je umro u julu 1904. u svojoj 44. godini. Svoju ideju nije ostvario, ali je iza sebe ostavio jaku medjunarodnu židovsku organizaciju, koja je nakon njegove smrti osigurala ne samo aktivnu potporu britanske vlade, nego i u potpunosti provela njegovu ideju – stvaranje nezavisne države Izrael.

Za vrijeme prvog svjetskog rata britanska je vlada, nastojeći sebi osigurati potporu Židova, objavila 1917. godine Balfourovu deklaraciju, (Arthur James Balfour (1848- 1930) koji je kao tajnik ministarstva vanjskih poslova Velike Britanije 1917 ustavno potvrdio da Židovi moraju imati svoj nacionalni Dom, Zavičaj, koji će ih predstavljati pred strancima, kao što je i NDH pred strancima predstavljala Hrvate, bez obzira, Miroslave koliko Ti i Tvoji kolege protivno mislili, mo.) u kojoj se obećava potpora Velike Britanije za ostvarenje ciljeva cionističkog pokreta. (Nama Hrvatima se prigovara i spočituje što je Ustaški Pokret prihvatio potporu onih zemalja koje su nam bile sklone pomoći prema težnjama hrvatskog naroda za svojom slobodom i vlastitom državom Hrvatskom. Miroslave to su činjenice pred kojima ne trebamo zatvoriti oči, mo.)

Poslije rata Palestina je došla pod britansku upravu. Tada je započela kolonizacija Židova u Palestinu, i do početka Drugog svjetskog rata židovsko pučanstvo u Palestinu poraslo je na oko 480.000. (Zar se iste metode nisu koristile u Hrvatsjoj i BiH da se Hrvate potisne i na njihova ognjišta dolaze ne Hrvati, kako bi se kasnije moglo dokazati da tu Hrvati nisu živjeli i da to nije bila kolijevka svakog hrvatstva? Miroslave o tome Ti i svi Tvoji kolege trebali bi ozbiljno misliti, jer u protivnom slučaju narod će vas odbaciti a povijest će vas proglasiti izdajnicima probitaka vlastitog naroda. Mo.)

Cionistička organizacija imala je prije drugog svjetskog rata oko 1,250.000 članova medju židovima cijelog svijeta. Predsjednik Cionističke organizacije i Židovske Agencije (Jewish Agency) bio je dr. Chaim Weizmann. Cionisti (Miroslave ja bih Cioniste prozvao Ustašama. Mo.) su u tom razdoblju bili podjeljeni uglavnom na demokratske cioniste (vodje Ben Gurion, Locker i Kaznelson) i vjersko krilo (vodja Rabbi Meier).

Jedna grupa židovskih nacionalista, poznata pod imenom cionističkih revizionista (vodja V. Jabotinsky), istupila je 1934. godine iz Cionističke organizacije i osnovala Novu cionističku organizaciju. Ova nova organizacija kritizirala je Cionističku organizaciju da je suviše umjerena i zahtijevala je još u ono vrijeme, da se Palestina s obje strane Jordana smjesta proglasi židovskom državom. Danas većina Židova u cijelom svijetu podupiru cionistički pokret. (Za razliku nas Hrvata koji uvijek nadjemo načina kako omalovažavati borbu i žrtve Ustaškog Pokreta u stvaranju Hrvatima njihove nacionalne Države Hrvatske. Mo.) Premda je stvaranjem države Izrael postignut osnovni cilj cionističkog pokreta, cionizam još uvijek postoji kao medjunarodni pokret u cilju pomaganja državi Izrael i jačanja njezinog utjecaja.

Izvor: Međunarodni Politički Leksikon. Uredili Ing. Marijan Hubneny, Dr. Branko Kojić, DR. Bogdan Krizman. Novinarsko Izdavačko Poduzeće – Zagreb 1960, strana 100.

Miroslave, a šta više reći na sve ovo izloženo, osim naučiti od Židova kako ljubiti i voljeti svoju vlastitu DOMOVINU! Oni koriste “cionizam” kao temelj židovske narodnosti i državnosti za razliku nas Hrvata koji napadamo “ustaštvo” kao temelj ubijanja svakog HRVATSTVA.

Želim Tebi i Tvijim kolega sve najbolje u nadi razumjevanja gore izloženoga za zajedničku stvar.

Tvoj susjed, prijatelj i kolega Mile Boban.