PISMO GENERALA DRINJANINA DRU. MILJENKI DABI PERANIĆU 25.IX.1968.

PISMO GENERALA DRINJANINA DRU. MILJENKI DABI PERANIĆU 25 RUJNA 1968.

(U predhodnom opisu general je pisao dru. Peraniću “–da više sumnja u Bebeka (Željka, mo.) nego u Iliju (Stanića, mo.)…”. U ovom pismu od 25 rujna 1968. godine general piše da je odpustio Iliju, “…jer je bio naivan i gulp…”. A u pismu šest dana ranije, tj. od 19 rujna 1968. dru. Miljenki Dabi Peraniću general niti jedonga slova ne piše o Iliji Staniću. Dakle urota o ubojstvu generala Drinjanina je po svim do sada raspoloživim indicijama počela dolaskom Ilije Stanića u Paris koncem rujna 1968. Već u listopadu, čitajući podatke iz knjige POGIBIJA GENERALA LUBURIĆA koju je napisao dr. Peranić i u vlastitoj nakladi izdao u New York-u 1984., Željko Bebek i Ilija Stanić su bili u stanu kod dra. Peranića na 30 Rue de Jacob, Paris 6eme. Tada je dr. Peranić ljutit i srdito pitao i jednog i drugog da kuda se tako potajno šetaju u nestaju.

Sve ove podatke, zagonetni nestanci i lutanja po Parizu i dalje Ilije Stanića i Željka Bebeka se mogu naći u spomenutoj knjigu POGIBIJA GENERALA LUBURIĆA. A jugoslavenska Ambasada je bila tu u Parizu kod koje je po svim znacima Ilija Stanić išao po savjete. I tu u jugoslavenskoj Ambasadi je stvorena urota i plan za ubojstvo hrvatskog generama Vjekolsava Maksa Luburića. Tu i iz te jugoslavenske Ambasade su slane čestitke Iliji Vučiću u Njemačku, Stipi Mikuliću u Švedsku i dru. Peraniću u Parizu. nadati se je da će se jednog dana sve tajne ove wrote saznati. Ja ovo iznosim ovdje kao pisani document koji nekome nekada mogu poslužiti u otkrivanju urote. Ovo pismo se nalazi u knjigi PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA na strani 954-955, a pismo od 19 rujna se nalazi na strani 950-951. Otporaš.)

25. lX. 1968.

Dragi Miljenko !

Ovo je treća tužopoljka o “narodnih vladari”. (radi se o knjigi koju je dr. Peranić napisao: Hrvatski Narodni Vladari, mo.) Ispravio sam tekst, biografije banova i nadpise ispod klišeja sravnio nekako sve i nije problem samo u onome što su zajebali Mlečani, Bizanti i Vlasi, nego i moj Ilija (radi se o Iliji Staniću, mo.) i Pepe, (radi se o Španjolcu imenom Pepe koji je bio zadužen voditi tiskaru DRINAPRESS, a ne kako je to Ilija Stanić rekao u sedmom (7) DVD serijalu “jugoslavenske tajne službe”, da je on vodio tiskaru DRINAPRESS i pravio korekture. Korekture je pravio Željko Bebek, kada je bio tu, dr. Peranić iz Pariza, gdje sam imao priliku osobno mojim očima vidjeti, jer smo skupa radili on i ja u istom poduzeću Librairie Hachette, general Drinjanin i drugi, mo.), pa je sada problem uglavnom u razmjeru naslova i podnaslova, grupacija: uvodnih poglavlja i tri glavna poglavlja. Osim toga u klišejima. Ti si istina ostavio sve to uredjeno, no klišeji su isto skupi, barem novi, a nije teško ni druge skupiti nego je problem u novima, koje imam, a neznam da imam, i u onima u Klaićevoj knjigi, kojih ima a nigdje ih nisam prije vidio. I k tome jučer sam dobio knjigu koja nam uz Klaića može dati desetak stvari iz onog doba, od kojih neke imamo, neke ne, a nebi smjeli faliti. Radi se o knjizi KROATISCHE ADRIAKUSTLE od Vladimira Marića, na njemačkom jeziku, gdje ima stvari baš iz onog doba. Opet: Neke imamo, neke ne.

Možda bi mogao sve to nekako srediti, ali sa manje kriterija nego ti, ili skupa, – ali ostaje ono iz predgovora, uvoda, gdje smo stavili “NO” – a neznam zašto. Ima nekih darovnica, ima bilježaka, ima bilježaka. (dva puta u tekstu, mo). Prelamanje se mora početi izpočetka. Nemože se tu ništa improvizirati, a ima i mapa, ima “vladarskih tabla”, koje će valjati vjerovatno umetnuti, – a sve to skupa bi riješili za dan-dva, ali sam nisam u stanju. (Dr. Peranić je često puta išao kod Maksa upravo poradi tog i kod njega bi ostao po par tjedana. Meni bi Dabo Peranić ostevio ključ svojeg poštanskog pretenca kako bih mogao podizati poštu, pregledati ju i što bi bilo hitno potrebno bih slao na Maksovu adresu, mo.) Bojim se opet slanja po pošti, jer se zagubi i onda odoše Banovi, koje si izmislio, pa ćemo čekati opet 100 godina na novog Dabu, dakle teško mi je dati to iz ruka. Možda se ustanem koji dan ranije, pa opet zabodem nos, i to bi bilo definitivno zabadanje pa da vidim bili to prelamanje mogao riješiti, nu bojim se. Svakako bi mogao sravnati klišeje koje imamo, tako ako bi došao, da bi…to sredili.

Pisao sam ti za Iliju. Ovdje nije mogao ostati, jer je naivan i glup, i nabasao na kućni osinjak, inače nema grijeha. Poslao sam ga do onoga našega Hotelijera (Lončarića, mo.) u Bendirom, ali ne će ni jednog Hrvata osim za gosta, a to znači plati, jer inače belaj. Zato sam učinio što nisam htio ništa od te fukare, jer sada nabraja tko je sve od Hrvata prao guzicu u Sredozemlju na njegov račun. I Ilija nema gdje, pa sam mu savjetovao da prodje granicu i dočepa se Francuske ili Švedske, dao mu novaca i dao tvoju adresu. Rekao sam mu da kaže da je rodjak Marijin (Marija je supruga Dabe Peranića, mo.), a ona kako je Francuzica, (naturalizirana Francuskinja, mo.) može mu pomoći, pa ako se smjesti, neka ti pomogne, a ako ne sa njihovim papirima može lakiše za Švedsku, neka pomogne Mikuliću (Stipe Mikulić povjerenik HNO za Skandinaviju: Udbin agent Kubura Kukuraš ga ubio pred Božić 1975 god. u Švedskoj, mo.) Ovdje sezona gotova, a on budala, i bolje je da traži neku slouciju za sebe, i ako što može za Hrvatsku učiniti, neka učine. Rekao sam mu da kaže da dolazi iz Jugoslavije, jer ako odavde ide, neće mu dati papire. Ako se može, pomozi mu da dodje do papira. Pošten je i ima ih dosta koji su bili s njim na Golom Otoku. (Ovo treba ispitati do utančine. Kako se do sada zna on nikada nije bio na Golom Otoku, mo.) Držao se dobro.

(Eto sada vidimo po ovome što je general ovdje napisao za svojeg ubojicu Iliju Stanića. Ilija je sam u svojim izjavama pričao i govorio da je iz Pariza otišao direktno kod svojeg prijatelja Željka Bebeka i kod njega bio nekoliko dana a da je ovaj, tj. Željko Bebek otišao kod generala sa svotom novca od nekih 40 tisuća peseta za tiskanje svoje knjige “JEDAN NAROD U OPASNOSTI” koje Željko Bebek prije polaska za Francusku nije imao. Možda od nekoga posudio; ali i to će se jednog dana saznati. Mo. Otporaš.)

Tako sada imaš osim brige za Banove i Bubrige, (dr. Peranić je imao problema sa bubrezima. Često se je tužio, mo.) i Iliju. (Stanića, mo.) Mlad je, zdrav, raditi može, pošten je, velikih problema neće praviti, bojati se nije. Ako se ne može, nitko mu nije kriv što je glup bio na mjestu, gdje je bio. On to i priznaje, ali mu nema koristi od toga.

Danas sam dobio pismo i od Nikole iz New yorka, (brat Marije, supruge Dabe Peranića. Zvao se Nikola Šonje, mo.) pa ako bude što trebam tebi javiti, učinit ću to kasnije.

Inače ova knjiga na njemačkom je prekrasni album slika, državotvorno, najljepše što sam dosada vidio o Hrvatskoj, pa i pametno je struktuirano jer govori o ADRIJI I HINTERLANDU, a to je Hrvatska do Drine. Ukusno, nešto u bojama, lijepo sve, skladno i osvaja.

Dobivam Vijesnik u VUS i vidim da Tito zauzima stav iz 1948. i k tome organizira radničke i dječke čete za gerilski rat. (ovo je bilo odmah iza krize Čehoslovačke kada su jedinice varšavskog Pakta umarširale u Prag 21 kolovoza 1968., mo.) Opet će dignuti pare kapitalistima, i što sam ti pisao, raste upis mladih članova SK, a i ugled njegovih, jer Rusija neće zagaziti na Balkan iz dosta razloga. Ne barem sada. Nigdje nevidim proruskih stavova u Hrvatskoj, a ni u Srbiji, iako ih ima. Htio bi i o tome s tobom govoriti. Poslao sam ti novi POSEBNI PRILOG (radi se o novini “Obrana”, mo.) i dogotoviti ću OBRANU skorom. Ako bude VIJESTI INTERESANTNIH ŠALJI. I odmah poslije o RANKOVIĆEVCIMA, ali iz nove perspektive. Spojiti sa stanjem, inače zastari.

Poljubi Kitu (kćerka Dabe Peranića, mo.) za moj, a Mariju za vlastiti račun. Grli Vas sve stric Maks.
(ovdje je Maksov podpis)

General Drinjanin.