general DRINJANIN:18.lV.1969.Dragi Štef !Hvala na trudu, na vijestima, pozdravima i brigama za nas. Nisam ti se javljao, jer si stalno u pokretu, kako smo se dogovorili a kako sve ide u redu, nisam se požurivao. Ja sam dobro, logoraši su bili za praznike (po svoj prilici ovdje general Drinjanin misli na svojih troje djece koja su bila smještena kod nekoga radi škole a ova ih baba čuvala i na njih pazila preko tjedna dok bi oni išli u školu. Često bi dolazili kući za week-end gdje bi se oni osjećali kao “logoraši”, misleći na logor Janka Pusta, mo. Otporaš), baba nas obilazila, pa iako sam išao i u Barcelonu, sve je bilo u redu, i logoraši se vratili u logor, baba kući, a nas troje kao i obično (ovdje general Luburić misli na Iliju Stanića – udbinog ubojicu – , Domći, generalov prvi sin, rođen 23 listopada 1955. koji je stanovao sa njima i general, mo), u redu. Danas je Domći bio kuhar, Ilija isto, i ja isto. I proživili smo , kako vidiš i ovo. Nema problema, i sada pravim OBRANU, (novina, mjesečnik, glavno glasilo organizacije Hrvatski Narodni Odpor HNO. Mo. Otporaš.), dovršili smo Dabinu povijest, (dr. pr. Miljenko Dabo Peranić (1923-1995.) je bio uski suradnik generala Drinjanina. Dabina knjiga je: Povijest za vrijeme narodnih vladara, mo. otporaš), otpremamo pomalo ono prije napravljeno, Mijatovića i Nikice. Djeca dobro, zdravlje isto, a i vijesti su dobre. (general pozitivno misli o hrvatskoj stvari a da ni slutio nije da ima guju ljuticu u svojim njedrima, mo), kako od Tebe i Dabe, tako je već stigla i od Stanića iz Hamiltona, (potrebno je ovdje spomenuti da je u Hamiltonu živio jedan čestit Hrvat Ivan istim prezimenom Stanić i da je bio vjerni generalov suradnik. Ovaj Ivan Stanić je od Imotskog i nema nikakove rodbineske veze sa generalovim ubijicom Ilijom Stanićem, mo.) da je bilo naroda iznad očekivanja u Torontu a nadam se da je ispalo dobro i drugdje. (radi se o proslavama Dana hrvatske državnosti 10 Travanja, mo). U Chicagu Grgić, Ilić, fra. Vendalin (Vasilj, mo) i vitez Ćorić Dominik, naš kapelan, (radi se o glavnim govornicima na proslavi, mo) pa vjerujem da smo i tamo dostojno svršili. Javljaju da ide dobro i fond za kuću u Torontu (kupnja Doma Hrvatskog Narodnog Otpora HNO u Torontu, mo), drugo ništa, posebno iz Usa.Bebek nam je poslao 40.000 P.(esota) i veli da će i drugo do kraja svibnja. (Radi se o Željku Bebek koji je od 1962. do konca 1968 godine povremeno radio sa generalom Drinjaninom u tiskari DRINAPRESS. On je napisao knjigu: JEDAN NAROD U OPASNOSTI i tiskao ju u tiskari DRINAPRES za koju nije imao novca da plati ni minimalne troškove. Tih 40.000 pesota su za tu svrhu, mo. Otporaš.) Kum Prcela (Ivan Prcela, kojemu je general Drinjanin bio vjenčani kum 26 prosinca 1963, mo.) piše za knjigu Blajburg (Bleiburška Tragedija, mo.) da će ju morati pregledati jezični i drugi stručnjaci, i da su odlučili čekati. (Koliko mi je poznato morali su (sa)čekati da se sakupi dovoljno dobrovoljnih doprinosa za pokriti troškove tiskanja spomenute knjige, koja je na koncu ugledala svijetlo dana 1970. godine, naslovom OPERATION SLAUGHTERHAOUSE, mo. Otporaš).Jedino nam se gazda od kuće joguni i sada traži 600.000 peseta, jer da je novac izgubio vrijednost. Rekao sam: njet. I bumo vidili.( Ovdje se treba objasniti hrvatskoj javnosti da je kuća u kojoj je stanovao hrvatski general Vjekoslav Maks Luburić i u kojoj je bila tiskara DRINAPRESS, gdje su se tiskale mnoge knjige, časpopisi, letci, novina OBRANA i vojnićki priručnici za izobrazbu budućih hrvatskih vojnika DRINA, nije bila vlasništvo generala Drinjanina, nego je bila iznajmljena i pod kirijom. Vlasnik kuće je htio prodati kuću generalu Drinjaninu u vrijednsti za 4.000 američkih dolara, što je bilo čudo manje od sada tražene 600.000 pesota cijene. General se obratio Hrvatima grada Toronto da bi mu oni prikupili sredstva za kupiti ovu kuću tako da se ne mora preseljavati. Evo šta o tome kaže generalov suradnik Ratko Gagro (1913-1975, mo. Otporaš).Pismo 11.3.1969.Dragi Generale,…” U vezi kuće sam sve razumio…Meni je to prva vijest da se prodaje…kako vi navađate za $ 4.000…Moje je mišljenje da se da par stotina dolara kapare i stavi se rok mjesec ili dva …Dotle treba dati vrimena organizaciji i pojedincima da se svota pronađe i dostavi za određeni datum…Ako svi zataje neće Šimunac, Stanić, Nikica, Ćurić i Gagro. Stoga kupite…”(Tako kaže Ratko Gagro o toj kupnji, koja se na svu hrvatsku žalost nije ostvarila, jer je neprijatelj hrvatskog naroda drugačije planirao. Prilažem jednu skupnu sliku Hrvata Toronta na kojoj je drugi s desna sjedi Ratko Gagro….mo.)
Sve to ovo pišem zato, da budeš miran, da se ne žuriš i dobro iskoristiš tvoje vakancije, kad si jednom već tamo i pare u put utrošio. (Ovdje se radi o Stjepanu Štefu Crničkom koji je iz Clevelanda za tu svrhu došao u Europu kao Koordinator organizacija HNO., mo. Otporaš.) Istina jest da je kuća bez tebe prazna, da i ja i djeca ostasmo kao siročad, jer te smatramo dijelom obitelji. Mirica (generalova najmlađa kćer, rođena 1958., mo.) stalno pitala, a kad otvore televiziju i pokažu se “picolitinos”, svi odmah na tebe misle, i o tebi govore. Fališ nam kao brat, otac, stric, picolitino, što hoćeš, ali fališ. Ali još ima dana da budemo skupa i ne može se uvijek putovati. Pa iskoristi dobro, obađi i prijatelje a i prijateljice, a kad ti dojadi, a para nestane, ti lijepo kući. Ali nije hitnja, pa za to ne beri brige.Nadam se da ćeš Dabi, (dr. Miljenko Dabo Peranić je živio u Parizu, mo.) zato šaljem na njega pismo. Pozdravi gdju Rolf, ako ju vidiš. Grli te tvoj odaniVjeko.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.