PISMO GENERALA DRINJANINA DRU. MILJENKI DABI PERANIĆU 25. IX. 1968

Dragi Miljenko !

Ovo je treća tužopoljka o “narodnih vladari”. (Radi se o knjigi koju je dr. Peranić napisao: Hrvatski Narodni Vladari, mo. Otporaš.) Ispravio sam tekst, biografije banova i nadpise ispod klišeja sravnio nekako sve i nije problem samo u onome što su zajebali Mlečani, Bizanti i Vlasi, nego i moj Ilija (radi se o Iliji Staniću, mo. Otporaš.) i Pepe, (radi se o Španjolcu imenom Pepe koji je bio zadužen voditi tiskaru DRINAPRESS, a ne kako je to Ilija Stanić neki dan rekao u sedmom (7) DVD serijalu “jugoslavenske tajne službe”, da je on vodio tiskaru DRINAPRESS i pravio korekture. Korekture je pravio Željko Bebek, kada je bio tu, dr. Peranić iz Pariza, gdje sam imao priliku osobno mojim očima vidjeti, jer smo skupa radili on i ja u istom poduzeću Librairie Hachette, general Drinjanin i drugi, mo. Otporaš.) pa je sada problem uglavnom u razmjeru naslova i podnaslova, grupacija: uvodnih poglavlja i tri glavna poglavlja. Osim toga u klišejima. Ti si istina ostavio sve to uredjeno, no klišeji su isto skupi, barem novi, a nije teško ni druge skupiti nego je problem u novima, koje imam, a neznam da imam, i u onima u Klaićevoj knjigi, kojih ima a nigdje ih nisam prije vidio. I k tome jučer sam dobio knjigu koja nam uz Klaića može dati desetak stvari iz onog doba, od kojih neke imamo, neke ne, a nebi smjeli faliti. Radi se o knjizi KROATISCHE ADRIAKUSTLE od Vladimira Marića, na njemačkom jeziku, gdje ima stvari baš iz onog doba. Opet: Neke imamo, neke ne. Možda bi mogao sve to nekako srediti, ali sa manje kriterija (kako se iz ovoga vidi da general traži od dr. Peranića “…Možda bi mogao sve to srediti, ali sa manje kriterija…”, mo.) nego ti, ili skupa, – ali ostaje ono iz predgovora, uvoda, gdje smo stavili “NO” – a neznam zašto. Ima nekih darovnica, ima bilježaka, ima bilježaka. (dva puta u tekstu, mo.). Prelamanje se mora početi izpočetka. Nemože se tu ništa improvizirati, a ima i mapa, ima “vladarskih tabla”, koje će valjati vjerovatno umetnuti, – a sve to skupa bi riješili za dan-dva, ali sam nisam u stanju. (Dr. Peranić je često puta išao kod Maksa upravo poradi tog i kod njega bi ostao po par tjedana. Meni bi Dabo Peranić ostevio ključ svojeg poštanskog pretenca kako bih mogao podizati poštu, pregledati ju i što bi bilo hitno bilo potrebno, ja bih slao na Maksovu adresu, mo. Otporaš.) Bojim se opet slanja po pošti, jer se zagubi i onda odoše Banovi, koje si izmislio, pa ćemo čekati opet 100 godina na novog Dabu, dakle teško mi je dati to iz ruka. Možda se ustanem koji dan ranije, pa opet zabodem nos, i to bi bilo definitivno zabadanje pa da vidim bili to prelamanje mogao riješiti, nu bojim se. Svakako bi mogao sravnati klišeje koje imamo, tako ako bi došao, da bi…to sredili.

Pisao sam ti za Iliju. Ovdje nije mogao ostati, jer je naivan i glup, i nabasao na kućni osinjak, inače nema grijeha. Poslao sam ga do onoga našega Hotelijera (Lončarića, mo.) u Bendirom, ali ne će ni jednog Hrvata osim za gosta, a to znači plati, jer inače belaj. Zato sam učinio što nisam htio ništa od te fukare, jer sada nabraja tko je sve od Hrvata prao guzicu u Sredozemlju na njegov račun. I Ilija nema gdje, pa sam mu savjetovao da prodje granicu i dočepa se Francuske ili Švedske, dao mu novaca i dao tvoju adresu. Rekao sam mu da kaže da je rodjak Marijin, (Marija je supruga Dabe Peranića, mo.) a ona kako je Francuzica, (naturalizirana Francuskinja, mo.) može mu pomoći, pa ako se smjesti, neka ti pomogne, a ako ne sa njihovim papirima može lakiše za Švedsku, neka pomogne Mikuliću (Stipe Mikulić povjerenik HNO za Skandinaviju: Udbin agent Kubura Kuburaš ga ubio pred Božić 1975 god., mo. Otporaš.) Ovdje sezona gotova, a on budala, i bolje je da traži neku slouciju za sebe, i ako što može za Hrvatsku učiniti, neka učine. Rekao sam mu da kaže da dolazi iz Jugoslavije, jer ako odavde ide, neće mu dati papire. Ako se može, pomozi mu da dodje do papira. Pošten je i ima ih dosta koji su bili s njim na Golom Otoku. (ovo treba ispitati do utančine. kako se do sada zna on nikada nije bio na Golom Otoku, mo.) Držao se dobro.

Tako sada imaš osim brige za Banove i Bubrige, (dr. Peranić je imao problema sa bubrezima. Često se je tužio, mo.) i Iliju. Mlad je, zdrav, raditi može, pošten je, velikih problema neće praviti, bojati se nije. Ako se ne može, nitko mu nije kriv što je glup bio na mjestu, gdje je bio. On to i priznaje, ali mu nema koristi od toga.

Danas sam dobio pismo i od Nikole iz New yorka, (brat Marije, supruge Dabe Peranića. Zvao se Nikola Šonje, mo.) pa ako bude što trebam tebi javiti, učinit ću to kasnije.

Inače ova knjiga na njemačkom je prekrasni album slika, državotvorno, najljepše što sam dosada vidio o Hrvatskoj, pa i pametno je struktuirano jer govori o ADRIJI I HINTERLANDU, a to je Hrvatska do Drine. Ukusno, nešto u bojama, lijepo sve, skladno i osvaja.

Dobivam Vijesnik u VUS i vidim da Tito zauzima stav iz 1948. i k tome organizira radničke i dječke čete za gerilski rat. (Ovo je bilo odmah iza krize Čehoslovačke kada su jedinice varšavskog Pakta umarširale u Prag 21 kolovoza 1968., mo.Otporaš.) Opet će dignuti pare kapitalistima, i što sam ti pisao, raste upis mladih članova SK, a i ugled njegovih, jer Rusija neće zagaziti na Balkan iz dosta razloga. Ne barem sada. Nigdje nevidim proruskih stavova u Hrvatskoj, a ni u Srbiji, iako ih ima. Htio bi i o tome s tobom govoriti. Poslao sam ti novi POSEBNI PRILOG (radi se o novini “Obrana”, mo.) i dogotoviti ću OBRANU skorom. Ako bude VIJESTI INTERESANTNIH ŠALJI. I odmah poslije o RANKOVIĆEVCIMA, ali iz nove perspektive. Spojiti sa stanjem, inače zastari.

Poljubi Kitu (kćerka Dabe Peranića, mo.) za moj, a Mariju za vlastiti račun. Grli Vas sve stric Maks.
(ovdje je Maksov podpis)