PISMO FRA. DOMINIKA MANDIĆA GENERALU VJEKOSLAVU LUBURIĆU 19 LIPNJA 1962.

DA SE ZNA:
Na ovoj dolje priloženoj sliki su: General Vjekoslav Luburić, stoji u bijeloj košulju, lijevo je njegov najstariji sin Domagoj r. 1954., do njega je njegova sestra Mirica r. 1958., do Mirice je Drina r. 1956. umrla 2012., do Drine je Vjekoslav Luburić mlađi r. 1957.
Mile Boban, Otporaš.
     PISMO FRA. DOMINIKA MANDIĆA GENERALU VJEKOSLAVU LUBURIĆU
                                           Chicago 19 lipnja 1962.
(Fra. Dominik Mandić je rođen u selu Lise kod Širokog Brijega 2 prosinca 1898. Umro je u Chicagu 23 kolovoza 1973. Otporaš.)
 
Gosp. gen. Vjekoslav Luburić
Madrid, Espana.
Dragi gosp. generale,
Od srca Vam čestitam imendan. (Sada saznajemo od fra. Dominika Mandića da je ime “Vjekoslav” imendan 19 lipnja ili oko 19 lipnja. Ovo pismo fra. Dominika Mandića se ne nalazi u knjigi “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA”. Mo. Otporaš.) Neka Vam dragi bog dadne obilje svojih milosti, koje su Vam potrebne, da kao kršćanin i Hrvat izvršite Vašu osobni, obiteljsku i hrvatsku dužnost i poziv.
Prema Vašoj želji na 31. svibnja namjenio sam sv. Misu za Vašu dragu djecu Domagoja i Drinu, koji su taj dan prili prvu sv. Pričest. (Na sliki je gen. Vjekoslav Luburić, s lijeve strane u bijeloj nošnji je Domagoj r. 1954. koji je imao prvu sv. Pričest, do Domagoja je Mirica r. 1958., do Mirice je Drina r. 1956. koja je imala prvu sv. Pričest, do Drine je Vjekoslav Luburić Junior r. 1957. Mo. Mile Boban, Otporaš.) Taj dan sam napose molio, što činim i drugim danima češće, da Vaša djeca duboko kršćanska, vrijedna i čestita, na ponos i sreću svojih roditelja. Preporučujem, da se i oni sjete mene u svojim nevinim molitvama, napose na 4. kolovoza o.g., na dan Zlatne Mise moje.
Zahvaljujući Bogu i Gospi, ja sam sada dosta dobro sa zdravljem, daleko bolje nego nazad dvije tir godine. Redovito radim 5 i pol do 6 sati dnevno na mojim povjesnim radovima. Za 2 – 3 sedmice izaći će u Rimu na latinskom jeziku dva imenika Hrvata katolika u B i H iz god. 1743. i 1768., iz kojih će se vidjeti, da su Hrvati u ovim zemljama starosjedioci, a nekuferaši, kako su ih nekada Srbi zvali. Sada radim na osnovnim raspravama iz najstarije hrvatske povijesti, koji će na jesen biti tiskani u Rimu u posebnom zborniku.
Na jesen ću nastaviti rad na trećem svesku “BiH”, zašto će mi trebati oko godinu dana, da ga dovršim. U tom djelu obradit ću pitanje narodno u našim zemljama i dokazati njihov hrvatski značaj od najstarijih vremena do danas. Prvi dio: hrvatstvo sredovječne BiH, napisano je i složeno. U drugom dijelu obradit ću i hrvatsko porijeklo b.h. muslimana; u trećem dijelu: hrvatski osjećaj i izrašaj hrvatskih katolika i muslimana u tursko doba; a u četvrtom: doseljenje stranog vlaškog življa u BiH i postanak današnjih Srba u našim zemljama. Kada to svršim, ako mi Bog dadne života i zdravlja, napisat ću: Povijest Hrvata za vrijeme narodnih vladara, na osnovu mojih novih kritičnih istraživanja.
Bit ćemi drago ako u “Drini” napišeta prikaz prvog i drugog sveska “BiH” i to preporučite “Drininim” čitaocima. Prvi svezak je već rasprodan., ali drugoga ima velik broj primjeraka neprodanih.
Svako dobro želi Vama, Vašoj dragoj djeci i Vašem radu za Hrvatsku s pozdravom
Sve za Boga i Hrvatsku
O.D.Mandić, OFM
xxxxx
“DRINA” br. 1 1963. godine je posvećena hrvatskom povjesniča dru. Fra. Dominiku Mandiću.


gimnazija u Širokom Brijegu

Ovo je slika širokobriješke gimnazije gdje je dr. fra. Dominik Mandić bio profesor i učitelj hrvatskim đacima. U toj gimnaziji bio je i Vjekoslav Luburić kojem je fra. Dominik Mandić bio učitelj. To je ta gimnazija u kojoj je na klupe Vjekoslav Luburić stavljao letke hrvatskog sadržaja. To je ta gimnazija iz koje je istjeran Vjekoslav Luburić zbog velikog isticanja hrvatstva. Sada kada sve znamo o Vjekoslavu Maksu Luburiću, moglo bi se reći da je iz ove širobriješke gimnazije Vjekoslav Luburića došao u jednu drugu gimnaziji poznata kao JANKA PUSTA.
Mile Boban, Otporaš.