Pismo dru. Tomislavu Dragunu 7 travnja 2011. Molim pročitajte sve što vas zanima

Postano: čet svi 14, 2009 6:36 pm    Naslov: HRVATSKA I USTAŠTVO

Želim otvoriti osobnu stranicu pod imenom HRVATSKA I USTAŠTVO. Odmah želim naglasiti da ova ” kontroverzna ” tema nije tema za ikakove provokacije, već za ozbiljne polemike pa koliko god one kritične bile.

Sa moje, Otporaševe strane, ja ću – ne samo nastojati – nego biti toliko tolerantan da se neću dati izazvati, isprovocirati. Zato, uljudno i hrvatski, molim sve one Gradjane Novinare i ostale koji iz bilo kojih želja i motiva žele pisati, odgovarati, razglabati, ili ako to oni hoće nazvati ” bistrenje pojmova ” o ovoj temi ” Ustaštvo “, neka to bude na visini dostojanstva, na visine želje za saznati istinu o ovoj temi koja nam je toliko crnila nanijela na naše lijepo hrvatsko ime u zadnjih 65-70 godina. Otporaš će nastojati, stručno i uljudno, odgovarati na sva postavljena pitanja u svim svojim najboljim mogućnostima njegova znanja. Ipak, Otporaš si zadržava svako pravo ne odgovarati na bilo koje osobne i ine uvrijede, kao niti biti odgovoran za nečije opise i ideje  izražene o spomenutoj temi.

Svi su pozvani na DIJALOG O USTAŠTVU. Nitko nije isključen. Ima prostora za svakoga a najviše za one koji budu tražili dlaku u jajetu. Ova tema o Ustaštvu je otvorena samo i jedino zbog i poradi naše Hrvatske. Otporaš vas športski očekuje na dijalog o Hrvatskoj.

Autor Otporaš/ http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25260&kategorija=0
_________________

Postano: čet svi 14, 2009 6:37 pm    Naslov: HRVATSKA I USTAŠTVO

Godina 1918.

1. prosinca – Izaslanstvo Narodnog vijeća ” Hrvata, Srba i Slovenaca ” predaje regentu Srbije Aleksandru Karadjordjeviću u Beogradu zaključak Vijeća o stupanju u zajedničku državu Srba, Hrvata i Slovenaca. Povijesno je poznato da je najveći utjecaj za to ujedinjenje ima prečanski Srbin Svetozar Pribičević. Također je povijesno poznato da je upravo zbog te “žurbe za ujedinjenje” Stjepan Radić izjavio: “Ne srljajte kao guske u maglu”.

3. prosinca – Predsjedništvo Hrvatske Stranke Prava izdaje proglas u glasilu “Hrvatsko Pravo” u kome u ime HSP prosvjeduje protiv zaključku Narodnog Vijeća i stapanje Hrvatske se Srbijom pod vlas srpskog kralja.

5. prosinca Hrvatski vojnici u Zagrebu uskratili su položiti prisegu srbijanskom kralju Petru Karadjordjeviću, te napustili vojarne stupajući kroz grad. Na Jelačićevom trgu je došlo do napada iz zasjede na njih, te je ovom prilikom poginulo 14 vojnika. (Naravno Hrvatskih, moja opaska, Otporaš.)

Godina 1919.

25 ožujka – Zatvoren je predsjednik Hrvatske Seljačke Republikanske Stranke Stjepan Radić i zadržan u zatvoru jedanaest (11) mjeseci.

28. lipnja na Konferenciji za Mir u Versailles-u Hrvate i Hrvatsku je predstavljao srpski kraljevski ministar Vesnić i kao delegat na Konferenciji je govorio o “Oslobođenim krajevima Srbije” da ni jednom riječi nije spomenuo Hrvatsku. Pa i zašo bi!? Treba slijediti Ilije Garašanina “Načertanije”: gdje je Srbin, tu je Srbija.

Godina 1920.

Dr. Ante Pavelić sa šestoricom radnika osniva – Hrvatski Radnički Savez -, koji je u kratko vrijeme postao najjača radnička organizacija.

Godina 1927.

23 siječnja – Izabran je na izborima Dr. Ante Pavelić oblasnim zastupnikom. Na prvom nastupu dao je izjavu, u kojoj je tražio da se svi zastupnici izabrani u hrvatskim zemljama pozovu u Hrvatski Sabor i proglase potpunu samostalnost Države Hrvatske. (Tako je učinio i postupio dr Franjo Tuđman u lipnju 1991. godine kada je kroz Hrvatski Sabor i iz Njega odcijepio od Jugoslavije Hrvatsku i proglasio ju Neovisnom Državom Hrvatskom. Otporaš.)

11. rujna – Dr. Ante Pavelić izabran je za narodnog zastupnika za Glavni Grad Zagreb.

28. listopada – Pročitao je narodni zastupnik Dr. Ante Pavelić u beogradskom parlamentu izjavu, potpisanu po dru. Anti Trumbiću (dr. Ante Trumbić,Ivan Meštrović i Frano Supilo su bili prvi pokretači osnivanja jugoslavenskog odbora u Parizu 1915 god. moja opaska, Otporaš.) i njemu, u kojoj u ime Hrvatskog Bloka izjavljuju, da njihovo prisuće (tj. njihova nazočnost, moja opaska, Otporaš.) u Beogradskoj Skupštini ne znači priznanje države – Srba, Hrvata i Slovenaca -, te da će Hrvatski Blok raditi za uspostavu Nezavisne Države Hrvatske. (Dr. Ante Trumbić je bio prvi predsjednik Jugoslavenskog Odborai potpisnik poznate Krfske Deklaracije, ministar prve kraljevske vlade i prvi koji se je razočarao u koncepciju Jugoslavije. Kao razočarani Jugoslaven, 1936. god. piše dr. Ante Trumbić dr. Anti Paveliću: Dr. Paveliću, dajem vam ključe kojima sam ja stvarao Jugoslaviju, da ju vi sada rušite, moja opaska, Otporaš.)

7. prosinca – Dr. Ante Pavelić brani u Skoplju na sudu makedonske rodoljube protiv kojima je bio poveden po srbijanskim zakonima kazneni postupak radi pripadnosti makedonskoj oslobodilačkoj organizaciji.

Iz gore navedenog se mogu uočiti dvije stvari: (1) Da se spominje Nezavisna Država Hrvatska = NDH i (2) da je dr. Ante Trumbić kao stvaratelj Jugoslavije postao prvi razočarani Jugoslaven.

http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25272&kategorija=0
_________________

Postano: čet svi 14, 2009 6:40 pm    Naslov: HRVATSKA I USTAŠTVO

Godina 1929.

20. lipnja – U Beogradskoj parlamentu srbijanac Puniša Račić puca na hrvatske narodne zastupnike ranivši vođu hrvatskog naroda Stjepana Radića. Tom prigodom su poginuli narodni zastupnici Pavle Radić i Đuro Basariček. (Dr. Ante Pavelić je bio tu u dvorani, naslonjen na zid kod ulazni vrata. Tada je on, dr. Pavelić, rekao jednom Hrvatu koji je bio uz Pavelića: Mi nemamo šta više raditi ovdje u Beogradu. Moja opaska, Otporaš.)  Novinar i dopisnik VUS-a Mato Rajković (alijas Mile Sertić, kapetan Udbe, odnosno Ozne, koji živi u Zagreba i djeluje kao novinar, Ivan Prusac Tragedija Božidara Kavrana…) je o toj temi (zločinu) rekao u svojim feljtonima “Povijest na Optuženičkoj Klupi (6)” od 18 ožujka 1970 godine:…”Odlučio sam se za inostranstvo (dr. Pavelić je znao bolje hrvatski nego što ga Rajković citira, inozemsto bi se reklo hrvatski, moja opaska, Otporaš.) i upotrebu sile…” “tek onda kada je puniša Račić pucao u skupštini u Beogradu na Stjepana Radića i druge hrvatske zastupnike.”

8. kolovoza – Umro je vođa hrvatskog naroda, predsjednik Hrvatske Seljačke Republikanske Stranke Stjepan Radić od zadobivenih rana prigodom atentata izvršenog u beogradskom parlamentu.

Sve ove podatke ako netko želi može pronaći preko interneta ili u knjižnicama, ali nije zgorega katkada poredati ove dogodovštine jednu do druge, kako bi se imao što bolji pregled istih. Što više i točnije poznajemo činjenice, lakše ćemo doći do uzroka zašto je došlo do Ustaškog Revolucionarnog Pokreta.

Opisane činjenice su se dogodile. Nacionalna napetost je iz dana u dan sve više rasla. U toj tada, 1928. godini, nacionalnoj napetosti, poslije smrti Stjepana Radića, šta su Hrvati tada trebali poduzeti?! Otići u SKJ i pristupiti Titi koji je od nas Hrvata htio stvoriti Jugoslavene ?! Otići u SKH kod Andrije Hebranga koji je tada bio nepoznanica, kako na nacionalnoj ljestvici tako i na političkoj. Prigrliti status Quo i pomiriti se činjenicom da su nas Srbi oslobodili, kako je to izjavio srpski ministar Vesić 28 lipnja 1919. godine na konferenciji mira u Versaille-u i postati katolički Srbi?!

To je upravo to što su neprijatelji Hrvatsko Državotvorne Ideje htijeli tada, a i danas ih ima koji tako misle. Na svu sreću bilo je vatrenih Hrvata okupljeni u HPRO = Hrvatska Pravaška Revolucionarna Omladina na čelu sa dr. Branimirom Jelić koji su potpuno drugačije mislili: mislili su Hrvatski.

http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25277&kategorija=0
_________________

Postano: čet svi 14, 2009 6:41 pm    Naslov: HRVATSKA I USTAŠTVO

Poslije ubojstva Stjepana Radića i drugih hrvatskih zastupnika u beogradskoj skupštini, dr. Ante pavelić je izjavio da se borba nastavlja za odcjepljenje Hrvatske od srpske dinastije i dominacije. Čaša se puni hrvatskog gnjeva; kako je rekao za odlučne ljude francuski pisac Cyrano de Bergerac (1619-1655): ” On n’abdique pas l’honneur d’être une cyble “…” Ne odustajem od časti da postanem meta “. Ova izreka bi se mogla primijeniti na svakog upornog i uspijelog čovjeka u svojim idejama.

Za dr. Antu Pavelića se može reći da je on imao svoju uspavanu ideju, koja se je počela u njemu buditi i razvijati prilikom svih srpskih napada na sve što je Hrvatsko i Hrvatima sveto. Tako je on, dr. Ante Pavelić, 3 rujna 1928. godine, ni puni mjesec dana poslije ukopa Hrvatskog Vođe Stjepana Radića, osniva u Zagrebu sa svojim istomišljenicima “Hrvatski Domobran”. To ime, kasnije, za vrijeme drugog svjetskog rata, bilo je službeno ime Hrvatske regularne vojske, Domobran (i), kojom je u početku rata zapovijedao, najprije časnik austrougarske vojske, zatim pukovnik jugoslavensko/kraljevske vojske Slavko Kvaternik, da bi kao opunomoćnik dr. Ante Pavelića proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku, NDH, 10 Travnja 1941. godine i, kao povjerljiva Poglavnikova osoba, postao zapovjednik Hrvatskih Oružani Snaga, HOS, s naslovom i titulom “Vojskovodja” kojega, u svom feljtonu u VUS-u od 18 ožujka 1970. god. Mato Rajković nazivlje “…vrlo teškim ratnim zločincem…”

Prošlo je deset (10) godina od ujedinjenja sa Srbijom. Hrvati su nevoljno stupili u taj savez; i uvijek gajili ideju u ravnopravnost i nadu da smo mi svoji i na svome, što se nikada nije ostvarilo. Srbi su sa druge strane mislili kako su nas Hrvate oni “oslobodili” i da smo mi katolički Srbi. Kako se ta srpska želja nije olako i nikako ostvarivala, pa čak ni likvidacijom hrvatskih zastupnika u njihovoj skupštini 20 lipnja 1928. godine, srpski kralj Aleksandar Karađorđević je 6 siječnja uništio ustavno stanje i proglasio Diktaturu. Najbolje tu odluku ukidanja ustava i uvođenje Diktature objašnjava u svojoj knjigi na francuskom jeziku Svetozar Pribičević: La Dictature du Roi Alexandre, Diktatura Kralja Aleksandra. To je upravo taj Svetozar Pribičević koji je, kao prečanski Srbin, u ime Narodnog vijeća, na pladnju 1 prosinca 1918. godine, “darovao” Hrvatsku srpskoj dinastije. Zbog svojih prijateljskih veza sa Stjepanom Radićem i drugim hrvatskim zastupnicima, poslije proglašenja Diktature on pada u nemilost kod kralja Aleksandra, te bježi i spašava svoju glavu u Francusku, gdje i umire 1936. godine.

Već sutra, 7 siječnja dr. Ante Pavelić osniva Hrvatsku Revolucionarnu Organizaciju Ustaša, HROU, koju se je kasnije promijenilo u ” HRUO ” sa geslom:

“Ljuta trava na ljutu ranu”.

http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25292&kategorija=0
_________________

Postano: čet svi 14, 2009 6:42 pm    Naslov: HRVATSKA I USTAŠTVO

Po svim poznatim nacionalno hrvatskim postupcima  i  nastupima dr. Ante Pavelića, moglo be se reći da je on doslovno u svoj rad uzeo gore navedenu izreku Otca Domovine dr. Ante Starčevića. Kako se je pričalo po Zagrebu u ono doba, i kako je to opisivao dr. Branko Jelić u svojoj novini “Hrvatska Država” koju je uredjivao i izdavao u Njemačkoj sve do svoje smrti 1972., da je dr. Ante Pavelić bio potpuno opsjednut idejom za Državom Hrvatskom. Poslije prvog svjetskog rata političke prilike nisu bile povoljene za Hrvate niti su išle u ikakav prilog Hrvatske. Sa svojim dizanjem ruku u znak predaje sa poznatom izrekom “Mamma mija” Italija je dobila Londonskim tajnim ugovorom Istru i dio Dalmacije, što je Antu Pavelića najviše smetalo. Evo šta o tome kaže Mato Rajković u svojim feljtonima u VUS-u od 18 ožujka 1970. god. “Povijest na Optuženičkoj Klupi (6)”: …”Doktor Pavelić je skupa s doktorom Skruljom bio izaslan u Pariz 1927. godine na kongres gradova. Na putu za Pariz zaustavio se u Beču gdje se sastao sa generalom Sarkotićem, pukovnikom Dujićem i (Gustav, moja opaska, Otporaš.) Perčevićem…U Petričevićevoj arhivi, na primjer, u jednoj promemoriji te grupe, u aktu od 2 Vlll 1928, govori se o borbi za uspostavu nezavisne države Hrvatske, koja će obuhvaćati sva svoja etnička i povijesna područja. Ali glede Dalmacije, zaključuje ovako:

” Dalmacija svakako imade NAROČITI POLOŽAJ (podvukao pisac, Mato Rajković) te bi u svakom pogledu bila zajamčena jednaka prava Talijana i Hrvata, to jest tome mora biti glavna misao vodilja, da se nadje sretno rješenje, na obostrano zadovoljstvo, kako dalmatinskih Hrvata, tako i dalmatinskih Talijana”.

Ako se sadržaj ove izreke uzme u analizu, doći ćemo do zaključka da se je vlada Drugog rata za drugu Državu Hrvatsku predsjednika Franje Tuđmana također zalagala ovakvim načinom da dodje “da se nadje sretno rješenje, na obostrano zadovoljstvo, kako Kninskih Hrvata, tako i Kninskih Srba. Ja Mile Boban, Otporaš osobno ne vidim ništa loše u gore navedenoj izreki, dapače, jedan veliki demokratski izražaj dr. Ante Pavelića i još jednu veću brigu za hrvatske krajeve koja je Italija zaposjela kao svoje. Mate Rajković to tako ne analizira. On to vidi i analizira stavom KPJ koja je u svojem programu imala cilj kako naturiti fašizam na dr. Antu Pavelića da je on prodao Dalmaciju, naturiti fašizam i na USTAŠTVO preko kojeg i na cijeli Hrvatski Narod, uzimajući ovu izreku kao podlogu hrvatskog fašizma.

Dr. Ante Pavelić odlazi u Emigraciju 17 siječnja 1929. godine, a već 22 travnja u Sofiji potpisuje sa makedonskim predstavnicima u ime Ustaške Organizacije “Sofijsku Deklaraciju”.

Nastavlja se.

http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25300&kategorija=0
_________________

Postano: čet svi 14, 2009 6:43 pm    Naslov: HRVATSKA I USTAŠTVO

U to nezadovoljno doba za Hrvate nitko nije mogao predvidjeti domet ovih riječi, šta će se kasnije, tj. poslije 12 i više godina dogoditi. Uzevši ovo razdoblje od 12 godina u razmatranje, korak po korak, doći ćemo do zaključka da se je srpski kralj Aleksandar Karađorđević sa svojom svitom u kraljevskom dvoru, počeo pripremati kako će do temelja obračunati sa Hvatima i iskorijeniti kljicu svakog HRVATSTVA.

Diktatura je tu, osnovana i na noge postavljena. Sada ju treba srpskom diktaturom okrutno provoditi u djelo sa svim državnim aparatom. Počinju zabrane hrvatskih obilježja, znakova, itd. Svi znakovi hrvatstva se službeno brišu; jezik, zastave, folklor i slično. Ime bivše države SHS ne postoji, iako se je kroz to ime moglo malo naslućivati sa onim “H” da još Hrvati postoje. Od uspostave srpske diktature i promjene imena države sa SHS u kraljevina Jugoslavija, za “zaštitu države” hrvatsko ime je izvan zakona i zabranjeno je. Do ove diktature i promjene imena državi, za sigurno nije došlo zbog srpstva i zbog Srba, nego isključivo zbog Hrvata i njihovih težnja za slobodnom i nezavisnom Državom Hrvatskom.

Da se narodu dadne do znanja da diktatura funkcionira jako dobro, već 17 srpnja 1929. godine srpski kralj Aleksandar po zakonu “za zaštitu” države osuđuju u Beogradu dr. Antu Pavelića i Gustava Perčeca na smrt u odsutnosti. Smrtne kazne su dobivali i neki makedonski rodoljubi iz organizacije VMRO, poimence Vanca Mihajlov je po istom postupku kao i Ante Pavelić, osuđen “za zaštitu” države na smrt. Ante Pavelić neumorno traži istomišljenike državotvorne Hrvate u borbi za Oslobodjenje Hrvatske od srpske dominacije. Zadržava se jedno vrijeme u Austriji, Beču, sve dok mu bečka policija nije pokucala na vrata i rekla: ” Uskraćujemo vam azil “, bez ikakovog daljnjeg obrazloženja. Dakle, po ovome se može vidjeti da diplomacija diktature srpskog kralja Aleksandra “funkcionira”. Od tada Ante Pavelić najviše sprovodi svoje vrijeme u Italiji, organizira logor vojničke naravi, u kojima se treniraju Hrvati Ustaše za osloboditi Hrvatsku.

Već u početku 1930. godine osnovan je prvi Ustaški logor u emigraciji u mjestu BOVEGNO, u provinciji Brescia. To nije izmaklo oku srpskom kraljevskom policijskom doušniku Vladi Milićeviću, koji je sa svim državnim vezama progonio i uhodao kretanje Hrvatskih Ustaša. Ali, i sa druge strane, naše hrvatske, ili ako hoćete, Pavelićeve strane, skoro svaki pokret ovog Vlade Milićevića je bio Paveliću više-manje poznat, tako da bi se Ustaše mogli na vrijeme prebaciti na drugo još Vladi Milićeviću nepoznato mjesto. Tako, u tom cik-caku, moglo bi se reći, da je Ante Pavelić proživljavao godinu 1930 tu.

Nastavlja se.

http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25335&kategorija=0
_________________

Postano: čet svi 14, 2009 6:44 pm    Naslov: HRVATSKA I USTAŠTVO

Te linije su išle linijom srpskog zakona ” za zaštitu države ” gdje je bilo protuzakonito isticati hrvatska obilježja bilo koje vrsti, osobito naš dragi barjak:

CRVEN, BIJELI, PLAVI, TO JE HRVAT PRAVI.

Borba za oslobođenje Hrvatske se ne može voditi bez barjaka. Barjak smo već imali, mnogi u svojim skrovištima i ladicama, ali bez vojske. Dakle, sada je trebalo stvarati vojsku koja će taj naš sveti barjak hrabro i visoko nositi, kao   i sve druge vojske svijeta. Da bi se to postiglo, trebalo je ići korak po korak. Prvi korak je već napravljen osnutkom Hrvatskog Ustaškog Revolucionarnog Pokreta u siječnju 1929. godine. Sada se treba stvarati i u djelo sprovesti drugi korak Pokreta koji je prikupljanje Hrvata Dobrovoljaca u tu našu hrvatsku vojsku izvan Hrvatske. Evo šta o tome kaze Oznaško/Udbaški novinar Mato Rajković u svojim VUS-u feljtonima od 18 ožujka 1970. godine: ” Doktor Pavelić je tražio i trebao osobno roblje, ljude bez vlastitog ja, pristaše koji ne misle svojom glavom i koji nemaju dar prosudjivanja…”…” Ustaški pokret u Italiji je 95 posto sastavljen od priprostog svijeta, većinom iz naših pasivnih krajeva Dalmacije i Hercegovine. Iz jugozapadne Bosne i Like bio je broj podjednak, ali ne velik…Broj Ustaša iz Hrvatskog zagorja, Slavonije, Srijema, Gorskog Kotora i Korduna, bio je neznatan.”

Gledajući danas poslije 70-80 godina, u ovu karakteristiku koju nam je predočio Mato Rajković, može se nedvojbeno reći da su tada Hrvati bili Hrvati i žrtve srbiokraljevske diktature bilo u kojoj pokrajini Hrvatske. Nije ih se pitalo niti prozivalo po provinciji, već po državotvornom hrvatskom osjećaju. Sada bi se, i to sa velikim pravom, mogle velike pohvale pripisati dr. Anti Paveliću, koji je u svojim državotvornim vizijama imao na umu isključivo Hrvate bez ikakovih provincijalnih prozivki.

Ustaški pokret u emigraciji još nije “propupio” niti se je još dovoljno razgranao; beogradsko/kraljevske vlasti vrše svoj teror i pritisak nad Hrvatima. Žrtve  se povećavaju. 18 veljače 1931. godine u Zagrebu je ubijen hrvatski političar i   učenjak dr. Milan Šufflay. To ubojstvo je počelo otvarati oči Hrvatima (ponekim) koji još nisu uopće znali za postojanje Ustaškog Pokreta, ali su zato uvidjeli kuda ide srpska kraljevska diktatura.

U idućem opisu izlaze Ustaška Načela.

http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25359&kategorija=0
_________________

Postano: čet svi 14, 2009 6:45 pm    Naslov: HRVATSKA I USTAŠTVO

Mnogo koješta se može pregovarati dr. Anti Paveliću, ali za sigurno mu se ne može prigovoriti da nije volio Hrvatsku. Za tu ljubav prema Hrvatskoj je osnovao Hrvatski Revolucionarni Pokret Ustaša, jedina u to doba hrvatska državotvorna organizacija, kojoj su falile sve moguće državničke prakse i   iskustva. To je donekle i moglo bi se reći potpuno razumljivo, jer nismo imali svoje vlastite države Hrvatske sa uhodanim državničkim aparatom i iskustvom. Zato je sve to palo za brigu i na ledja dru. Anti Paveliću. On je uzeo vrlo jako ozbiljno osnutak Ustaškog Pokreta. Da bi ovaj mogao djelotvorno služiti osnovanoj svrhi, dr. Ante Pavelić izradjuje USTAŠKA NAČELA. Ja ću ih ovdje u nastavcima iznositi u originalu kako su bili zamišljeni, tiskani 1 lipnja 1933. godine i (djelomično) u djelo sprovedeni.

Cijenjenim komentatorima i čitateljima ostavljam na raspolaganje da stavljaju svoja zapažanja na svaku i pojedinu točku, misao, riječ što je bilo dobro a što loše u ovim Ustaškim Načelima za Hrvatski Narod i njegovu državu koju on tada nije imao, a trebao ju je imati. Samo tako i jedino tako možemo doći do identične ideje i potrebe za osnivanje Ustaškog Pokreta, a ne one ideje koju nam naš neprijatelj sustavno i prisilno prišiva.

USTAŠKA NAČELA

(1)

Hrvatski narod je samosvojna narodna (etnička) jedinica; On je narod sam po sebi, te u narodnosnom pogledu nije istovjetan s nijednim drugim narodom, niti je dio ili pleme bilo kojeg drugog naroda.

(2)

Hrvatski narod ima svoje izvorno poviestno ime Hrvat, pod kojim se je pojavio u davno (pra)poviestno doba, pod kojim je prije 1400 godina došao u današnju svoju postojbinu, te pod kojim živi sve do danas. To ime ne može i ne smije zamieniti niti jedno drugo ime.

(3)

Svoju današnju postojbinu učinio je hrvatski narod već u pradavna vremena svojom domovinom, u njoj se trajno nastanio, s njom srastao i dao joj izvorno i naravno ime Hrvatska. To se ime ne može i ne smije zamieniti s nijednim drugim imenom.

(4)

Zemlja, koju je u pradavno doba hrvatski narod zaposjeo, te koja je postala njegovom domovinom, prostire se na više pokrajina, koje su imale svoja posebna pokrajinska imena dielom još prije dolazka Hrvata, dok su druga pokrajinska imena nastala poslije, nu sve te pokrajine sačinjavaju jednu jedinstvenu domovinu Hrvatsku, te nitko nema prava da bilo koju od tih pokrajina svojeta za sebe.

(5)

Hrvatski je narod došao u svoju domovinu Hrvatsku kao podpuno slobodan narod i to u vrieme seobe naroda vlastitom pobudom, te je tu zemlju osvojio i svojom za uviek učinio.

Za sada ovoliko.

Razglabajući o ovim Ustaškim Načelima trebamo se pitati: Da li smo mi Hrvati u prošlosti imali neka državotvorna NAČELA, i ako jesmo, GDJE SU???

http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25376&kategorija=0
_________________

Postano: čet svi 14, 2009 6:48 pm    Naslov: HRVATSKA I USTAŠTVO

Poslije ubojstva dr. Milana Šufflaya, srpska kraljevska diktatorska vlast ne prestaje s ubijanjem Hrvata. Već sutra, 19 veljače srpske vlasti su objesile Antuna Pogorelec zakonom “za zaštitu države”. Čije države? Naravno Srpske. Hrvatska čaša GNJEVA se puni. Hrvati u Argentini, u Buenos Airesu osnivaju organizaciju “Hrvatski Domobran” i pokreću novinu mjesečnik pod imenom “Hrvatski Domobran”. U Belgiji, gradu Seraingu gdje je bilo mnogo Hrvata, okupljaju se i osnivaju “Hrvatski Savez za Slobodnu i Nezavisnu Državu Hrvatsku”. U Ameriki oni Hrvati koji su u tu zemlju došli sa Austrijskim i Mađarskim putovnicama kao Austrijanci i Mađari, a ne Hrvati, počeli su se okupljati u hrvatska društva, učlanjivati u “Hrvatski Domobran”, upoznavati američku vlast sa srpskim terorom nad hrvatskim narodom u domovini Hrvatskoj; sve to srpska kraljevska vlast pomno prati i svako izraženo hrvatstvo sudi po zakonu “za zaštitu države”. U Beogradu je obješen 11 kolovoza 1931. godine hrvatski borac Ivan Rošić kao Ustaša, iako nije bio Ustaša, a u našem glavnom gradu Zagrebu obješeni su 25 rujna iste godine Marko Hranilović i Matija Soldin kao Ustaše. Svi ovi zločini su povod Ustaškim Načelima.

USTAŠKA NAČELA

(6)

Hrvatski je narod u svoju domovinu Hrvatsku došao podpuno izgradjen (organiziran) ne samo obiteljski, nego i vojnički, te je odmah po dolazku osnovao svoju vlastitu državu sa svim obilježjima državnosti.

(7)

Svoju vlastitu državu Hrvatsku, osnovanu već onda, kada su mnogi drugi narodi živjeli još podpuno nesredjeno (neorganizirano), hrvatski je narod održao kroz sve vjekove pa do konca svjetskog rata, a nije je se, kao ni prava na nju nikada, pa ni koncem svjetskog rata bilo kojim činom ili bilo kojom zakonitom odlukom odrekao ni to svoje pravo na koga drugog prenio. Tek mu je koncem svjetskog rata tuđinska sila spriečila, da dalje vrši svoja vrhovnička (suverena) prava u vlastitoj svojoj državi, u Hrvatskoj.

(8)

Hrvatski narod ima pravo svoju vrhovničku (suverenu) vlast u svojoj vlastitoj državi Hrvatskoj na cielom svom narodnom i poviestnome području oživotvoriti, to jest svoju podpunu samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu opet uzpostaviti. Tu uzpostavu imade pravo izvršiti svim sredstvima, pa i silom oružja. Hrvatski narod ne vežu nikakove međunarodne ni državno pravne obveze iz sadašnjosti ni iz prošlosti, koje nisu u podpunoj suglasnosti s ovim načelima, niti će se na takve u svojoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj obazirati.

(9)

Hrvatski narod ima pravo na sreću i blagostanje kao cjelina, a isto pravo ima i svaki pojedini Hrvat, kao član te cjeline. Ta sreća i to blagostanje mogu se oživotvoriti i ostvariti za narod kao cjelinu i za pojedince kao članove cjeline jedino u posve samostalnoj državi Hrvatskoj, pa stoga ona ne smije i ne može biti sastavnim dielom u nijednom obliku ni jedne druge države ili ikakve druge državne tvorevine.

(10)

Hrvatski narod ima svoje vrhovničko pravo (suverenitet), po kome on jedini ima pravo vladati u svojoj državi i upravljati sa svim državnim i narodnim poslovima.

Nastavlja se.

http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25387&kategorija=0
_________________

Postano: čet svi 14, 2009 6:49 pm    Naslov: HRVATSKA I USTAŠTVO

Kako smo već rekli da je dr. Ante Pavelić imao ustaške logore/poligone za treniranje Ustaša u Italiji i u Madjarskoj. Najpoznatiji od sviju je bio Janka Pusta u Mađarskoj. Jugoslavenske vlasti su vršile svake moguće pritiske na ove dvije zemlje da zabrane svako djelovanje “ustaških terorista”. Pavelić je imao razgranate Ustaške ćelije po svoj Hrvatskoj, i već početkom 1932. godine on se titularno podpisije: Poglavnik dr. Ante Pavelić. Ustaška Hrvatska Revolucionarna Organizacija UHRO i pod tim imenom 1932. godine službeno imenuje dr. Andriju Artukovića “upravnim i nadzornim zapovjednikom” svih Ustaških organizacija na području Hrvatske. Dr. Artuković je bio odvjetnik i imao svoj ured u Gospiću.

Tu je on sa Jozom Dumandžićem i Markom Došen razgranao vrlo uspješnu rodoljubno hrvatsku djelatnost. Ante Brkan je djelovao u Zadru. Ovdje je potrebno istaknuti da je Zadar u to vrijeme pripadao Italiji tako da putovanje hrvatskih djelatnika po Italiji u Zadar i dalje nije bilo u pitanju niti problematično. Dr. Andrija Artuković i Ante Brkan iz Zadra su usko suradjivali i uskladjivali sve Ustaške veze zajedno.

Srpsko/kraljevska šestosiječanjska diktatura ne miruje. U Beogradu je obješen 21 travnja Ustaša Franjo Zrinski. 7 lipnja je izvršen atentat na hrvatskog političara dr. Milu Budaka, kojom prilikom je bio jako teško ranjen. Hrvatska Čaša GNJEVA se puni. Kraljevska srpska vlada ponovno vrši pritiske na Italiju da dr. Anti Paveliću i Ustašama zabrane svaku djelatnost protiv Jugoslavije. Mussolini je kroz duple naočale pregledao sve Ustaške aktivnosti u Italiji i u Mađarskoj, te došao do zaključka da je to jedna ultra nacionalno/revolucionarna a ne ideološka organizacija koja bi njemu, Mussoliniju, mogla u bilo čemu naškoditi u fašističkom smislu. Zato Mussolinijova vlada nije mnogo obraćala pažnje jugoslavenskim prijetnjama/molbama a niti Ustaškom treniranju u Italiji. Ne bar za sada.

Poglavnik dr. Ante Pavelić se odlučuje na akciju te se sastaje u gradu Rijeci 2 rujna 1932. godine sa Vjekoslavom Servatzyjem i Andrijom Artukovićem.   I ovdje je potrebno spomenuti da je u to vrijeme Rijeka bila pod talijanskom vlašću, pa su se Hrvati mogli slobodno šetati. Također je ovdje važno istaknuti da te hrvatske gradove nije Poglavnik dr. Ante Pavelić prodao, poklonio, darovao 18 svibnja 1941. godine Mussoliniju. To je Italija dobila tajnim Londonskim ugovorom iz 1915. godine. Na tom sastanku se je odlučilo da se kraljevsku Jugoslaviju pod svaku cijenu uzdrma puškom i bombom. Poglavnik šalje dvije grupe Ustaša, jednu iz Belgije: Rafu, Ranka Boban, Antu Pejakovća, Milu Barišića i druge. Osobno sam upoznao pukovnika Crne Legije Milu Barišića u Parizu prilikom sprovoda hrvatskog prijatelja, Francuza George Desbons 1962., odvjetnika koji je branio hrvatske atentatore na kralja Aleksandra 9 listopada 1934 godine. Tom prilikom smo bili par dana skupa i imali priliku o svemu pričati. Sada nastavljam sa Ustaškim Načelima.

USTAŠKA NAČELA

(11)

U hrvatskim državnim i narodnim poslovima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ne smije odlučivati nitko, tko nije po pokoljenima i po krvi član Hrvatskog naroda. Isto tako ne smije o sudbini hrvatskog naroda i hrvatske države ni jedan strani narod ni država odlučivati.

(12)

Seljačtvo je temelj i izvor svakoga života, pa je kao takav prvi nosilac svake državne vlasti u hrvatskoj državi. I kraj toga svi stališi hrvatskoga naroda sačinjavaju jednu narodnu cjelinu, budući i ostali stališi u hrvatskom narodu, čiji su članovi pripadnici hrvatske krvi imaju ne samo svoj korien i porieklo, nego i trajnu obiteljsku vezu sa selom. Tko u Hrvatskoj ne potječe iz seljačke obitelji, u dvadeset slučajeva od stotine nije hrvatskog poriekla ni krvi, već je doseljeni stranac.

(13)

Sva tvarna (materijalna) i duhovna dobra u hrvatskoj državi vlasništvo su naroda, te je on jedini vlastan njima raspolagati i njima se koristiti. Prirodna bogadstva hrvatske domovine, napose njezine žume i rude ne mogu biti predmetom posebničke (privatne) trgovine. Zemlja može biti vlasništvo samo onoga, koji je obradjuje sam sa svojom obitelji, to jest seljaka.

(14)

Temelj svake vriednosti jest samo rad, a temelj svakog prava jest dužnost. Stoga u hrvatskoj državi rad označuje stupanj vriednosti svakog pojedinca i ima predstavljati temelj cjelokupnog narodnog blagostanja. Nitko ne može imati nikakovih posebnih prava, nego svakom samo dužnosti prema narodu i državi daju pravo na zaštićeni život.

(15)

Vršenje svih javnih dužnosti (funkcija) vezano je za odgovornost. Svatko, tko u ime naroda ili države vrši javne poslove bilo kakove vrsti, odgovara sa svojim dobrom i sa svojim životom za sva djela ili propuste. Nu dužnost i  odgovornost prema cjelini imadu biti temeljem i svakoj djelatnosti u posebničkom (privatnom) životu svakog pojedinog člana hrvatskog naroda.

Oprostite ako se je malo oduljilo.

U idućem opisu ću nastojati malo opširnije opisati Lički Ustanak iz 1932. godine.

http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25413&kategorija=0
_________________

Postano: čet svi 14, 2009 6:50 pm    Naslov: HRVATSKA I USTAŠTVO

da kadkada popunim moj opis o kojem pišem onim osobama koje su jako značajne a koje sam sreo mnogo godina kasnije u Emigraciji i imao priliku sa njima pričati. Molim da se ovo uzme u obzir!

Kurt Adelfels kaže:

“Svaki je zdravi idealizam realističan: idealan je u cilju, realističan u sredstvima. Ne valja se dakle nikada rugati idealistima, kao da su svi samo pusti sanjari, koji love varave utopije”. Iz knjige : Dometi Duha, tisak “Iskra” Vinkovci, 1969.

Nedvojbeno da je dr. Ante Pavelić ove izreke ima u svojem planu kada je osnivao Ustaški Pokret. On, Poglavnik, ne samo da je tražio Hrvate da se učlane u Ustaški Pokret. On je tražio nešto više. On je tražio IDEALNE HRVATE kojima neće biti žao poginuti za Hrvatsku. On, Poglavnik, ih je i nasa, dao im ime Ustaša, kao što je i Eugen Kvaternik (1825-1871) Rakovački dao svojim borcima ime Ustanici. Ta riječ Uskok, Ustanik ili Ustaša je riječ od glagola ustati. Dakle, da bi se bilo koja radnja ostvarila, potrebno se je najprije ustati. Radnja ili radnje se ne mogu izvršiti ležeći ili sjedeći. Neophodno potrebno se USTATI. Mislim da je ovo kristalno jasno. Jasno je bilo i Poglavniku. Zato je imao Janka Pustu u Mađarskoj i logore u Italiji za treniranje Ustaša. U tim logorima su se trenirali oni idealni Hrvati kojima je bila glavica kupusa skuplja od njihove glave. I bas upravo te idealne Hrvate Poglavnik šalje na Velebit, u Liku, da dignu ustanak. U kratkim crticama iznijeti ću ono što sam osobno čuo od dvojice sudionika Velebitskog Ustanka. Najprije ću iznijeti što mi je o tome pričao pukovnik Crne Legije Mile Barišić.

Godine 1962. u Parizu je umro hrvatski prijatelj, Francuz Georges Desbon, branitelj hrvatskih Ustaša u atentatu na kralja Aleksandra Karađorđevića u Marseille-u 9 listopada 1934. godine; Pospišila, Kralja i Rajića. Pošto sam osobno poznavao gospodju Desbon i znao sam da joj je muž bolestan i bio u bolnici, javila mi je da je umro i da bi željela da budem na sprovodu. Bio sam i tu sam upoznao mnoge istaknute Hrvate. Fra. Branko Marić iz Madrida je vodio pogrebnu službu. Mene je zapala dužnost da nosim i položim hrvatska odlikovanja (ukupno četiri (4) mala jastučića) na kovčeg prije spuštanja u raku. Tu sam upoznao pukovnika Crne Legije Milu Barišića, pukovnika Crne Legije Jozu Mamića, Iliju Bagarića iz PTS i mnoge druge. Osobno je htio Mile Barišić biti sa mnom, jer je jedan od sudionika velebitskog ustanka bio moj prvi susjed a njegov vjerni prijatelj i kasniji zapovjednik Crne Legije Vitez general Ranko Boban. U idućem nastavku priče koje sam čuo od Mile Barišića.

Teror beogradske čaršije ne prestaje. Batinanje Hrvata se pojačava. Zagrebački nadbiskup Antun Bauer piše memorandum kralju Aleksandru u kojem opisuje batinanje Hrvata njegovih žandara. Sve to skupa puni Čašu hrvatskog GNJEVA.

U S T A Š K A   N A Č E L A

(16)

Težište ćudoredne (moralne) snage hrvatskoga naroda leži u urednom i vjerskom obiteljskom životu, njegova gospodarska snaga u seljačkom gospodarstvu, zadružnom životu i prirodnom bogatstvu hrvatske zemlje; obrambena snaga u sredbotvornim (organizatornim) i prokušanim vojnim vrlinama.

Prosvjetni ili kulturni napredak hrvatskoga naroda temelji se na prirodnoj narodnoj darovitosti i prokušanoj sposobnosti na polju znanosti, prosvjete i umjetnosti. Veleobrt, obrt, kućno rukotvorstvo i trgovina imaju biti ruka pomoćnica sveukupnom seljačkom i obćem narodnom gospodarstvu. Te grane života imaju biti polje častnog rada i vrelo dostojnog života radnika, a ne sredstvo gomilanja narodne imovine u rukama glavničara (kapitalista).

(17)

Postano: čet svi 14, 2009 6:51 pm    Naslov: HRVATSKA I USTAŠTVO

” Oni kojima je u presudnim vremenima zatajila hrvatska svijest i ljudska svijest, tj. oni koji su hrvatskom ustaškom pokretu nastojali dati fašistička obilježja i oni koji su iz hrvatskih komunista nastojali istisnuti smisao hrvatskog suvereniteta, nastoje potisnuti u zaborav stare postojanje veza izmedju hrvatskih ustaša i komunista, te prizivaju u sjećanje i zlokobne, prevladane opreke. Istinski hrvatski komunisti i ustaše podjednako su duboko u sebi nosili ideju slobodne i nezavisne Hrvatske i njenog punog suvereniteta unutar hrvatskih povijesnih i etničkih granica”.

Iz Hrvatski Tjednik, 10.4.1979, st. 6.

Istini za volju tako je to bilo u početku onoga vremena kada se je časa hrvatskog GNJEVA počela puniti, tj. odmah od 1 prosinca 1918. sve do ubojstva Stjepana Radića, te još gore od šestosiječanjske diktature 1929. god. Samo što nije istina je to što su razni “majstori i povjesničari” to izvrćali onako kako su to oni htjeli ili kako je to partijska linija htjela. Sve se je to pisalo s jednim ciljem: da se omalovaže želje, zahtjevi i borba Hrvata za njihovom slobodnom državom Hrvatskom. To se je sustavno činilo preko svih mogućih sredstava.

Citirat ću neke stavke iz spomenutog “Hrvatski Tjednik” koje je Bruno Bušić spominjao u jednom “pamfletu” iz 1978. godine, prije mučeničke smrti: “… Fikreta Jelić-Buntić radila je na ovoj monografiji skoro punih petnaest godina, pa je stoga razumljivo da knjiga obiluje mnogim podatcima, koji su i najupućenijem čitatelju, slabo ili nikako poznati…” Autorica je olako dopustila da je zavedu “istražni i sudskih materijali narodne vlasti (zna se čije, mo. Otporaš.) iz procesa održanih jednom broju glavnih nosilaca ustaškog režima”. Tako ona, Fikreta Jelić-Buntić, utvrđuje da su ustaše, u svojoj isključivosti i mržnji, najveću važnost polagali “na objašnjavanju opravdanosti upotrebe sile svih sredstava prinude i terora u postizanju glavnih ciljeva pokreta”, te da je “parola osvete davala (je) osnovni ton i u obuci kadra i u samoj propagandi” (str.26) Tu svoju tvrdnju ona potkrepljuje citatima iz Ustaše, vjesnika hrvatskih revolucionaraca, u kojima se kaze: “Revolucijom, krvlju i oružjem treba srušiti tudjinsku tiraniju i uspostaviti nezavisnu državu Hrvatsku. U tu svrhu kupe se borci u revolucionarne ustaške redove, za taj cilj opremaju se i naoružavaju ustaše. Ustaška hrvatska revolucionarna organizacija znade uzroke nesreće, nu znade i sredstva, kojima se stiče sloboda, spas i sreća hrvatskog naroda. U tom cilju, na tom putu, pregaziti će sve zapreke čvrstom oružanom rukom. Ustaša, veljača 1932. god.

Fikreta Jelić-Buntić citira iz Ustaše iz listopada 1932. god. (odmah iza Ličkog Ustanka, moja opaska, Otporaš.)u kojem se napadaju svi oni “koji ne znaju i koji neće da znaju, da je doba papirnate i jezične borbe prošlo, da ništa nije koristilo, da sada vodi i da će voditi glavnu riječ požrtvovnost, revolveri, bombe i oštri bodeži hrvatskih ustaša (…)”, a pri tome potpuno zaobilazi činjenicu da je u to vrijeme, a i  mnogo godina kasnije komunistička promidžba imala ista obilježja i da je utvrdjivala iste neosporne činjenice u čemu se posebno isticao Proleter, glasilo Centralnog Komiteta Komunističke Partije Jugoslavije, koji je izlazio od 1929. do 1942. Radi ilustracije navodimo nekoliko citata iz Proletera, kojemu je jedno vrijeme bio urednik Josip Broz Tito.

” Mase radnog naroda dovedene do nezapamćene bijede i nevolje pljačkaškom kapitalističkom i veleposjedničkom politikom velikosrpske (ovo nije Srbin pisao, jer on ne bi protiv srpstva pisao, moja opaska.) vojno-fašističke diktature i privrednom krizom dižu se na borbu protiv vlade krvavog kralja Aleksandra posljednjeg. Po čitavoj zemlji valja se talas protesta protiv zločinačke vojno-fašističke diktature. (Upravo poradi te diktature protiv hrvatskog naroda je osnovana organizacija USTAŠA o kojoj se mora vise i istinitije znati. Čaša GNJEVA se puni, moja opaska, Otporaš.)Usprkos zabrana održavaju se sastanci i zborovi, sve češće”…” Svi kao da očekuju dan opšte osvete, dan kada će otpočeti opšta i odlučujuća borba protiv omraženog režima. (…) U takvim slučajevima radnicima i seljacima treba tumačiti, da nije dovoljno ako se sa stisnutom pesnicom u džepu čeka neki osvetnički dan”…”Vojnofašistička diktatura neće se raspasti automatski sama od sebe. Svrgnuće velikosrpske voj.faš. diktature neće se izvršiti na taj način što će jednog lijepog dana da se dignu mase same od sebe na oružani ustanak. Oružani ustanak masa se mora pripremiti i to uporno i sustavno. Put koji vodi ka oružanom ustanku masa je uvlačenje njihovo u svakodnevnu borbu za pojedine i djelomične zahtjeve, širenje i jačanje te borbe i podizanje njeno na stupanj opće borbe protiv diktature”…” Uzdaj se u se i u svoje kljuse”- veli narodna poslovica. Proleter, broj 2, veljača 1933 god.

Molim cijenjene čitatelje da analiziraju što su Ustaše htjeli i zašto su se borili, kao i to što su komunisti htjeli i zašto su se borili. Ovo neka ne bude ili budu neka “pripicavanja”. Neka ovo budu nase analize iz prošlosti kako bi svrhodnije znali reći: Tko je bio za Hrvatsku Državu i uvijek spominjao njeno izvorno ime Hrvatska, a tko je bio protiv nje i nikada nije spominjao njno izvorno ime Hrvatska.

http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25482&kategorija=0
_________________

Postano: čet svi 14, 2009 6:53 pm    Naslov: HRVATSKA I USTAŠTVO

Sada iznosimo USTAV Ustaških Načela.

Koncem ljeta 1932. godine Poglavnik je poslao deset istreniranih Ustaša u Velebit da dignu ustanak. Taj ustanak je bio više simbolične nego opće naravi. Zašto simbolične?! Kada sam se 3 prosinca 1977. godine u Los Angelesu sastao sa dr. Andrijom Artukovićem, imalo smo priliku o mnogim stvarima pričati. Pošto sam znao da je on za mene kao i za mnoge druge Hrvate Enciklopedija događaja Ustaškog Pokreta i Velebitskog Ustanka, izmedju mnogih pitanja pitao sam ga i da mi kaže nešto o tom ustanku.

Ja sam u časopisu ” Otpor ” br. 1. 1988. godine dao kratki osvrt sa dr. Artukovićem. Sada ću navesti neke stvari kako bi se dalo malo više svjetla sa naše hrvatske strane o tom ustanku, a ne uvijek sa neprijateljske strane.

Ja sam bio odvjetnik u Gospiću, priča dr. Andrija Artuković, i bio sam u tajnoj suradnji sa Poglavnikom i ustaškim pokretom. Mojim prohrvatskim i antidržavnim držanjem sam ubrzo postao antidržavnim elementom i kao takav bio sam na udaru. To sam javio Poglavniku koji se je u to vrijeme nalazio u Zadru, jer je ovaj u to doba bio pod Italijom i pod zaštitom kao medjunarodna zona. Poglavnik mi javlja da on namjerava dignuti ustanak u Dalmaciji i da ja dočekam Ustaše pod Velebitom. Oni dolaze brodom iz Zadra. Tajni kanali iz Zadra (tadašnje Italije, moja opaska, Otporaš.) išli su preko profesora Ante Brkana. Moja zadaća je bila pronaći sigurno i zaštićeno mjesto gdje će se Ustaše moći iskrcati, i to javiti što prije. Ja sam to mjesto pronašao i dao znak za dva sata ujutro sa pet puta užeći šibicu. Ovaj prvi u nizu revolucionarnih poteza je uspio bez ikakovih smetnji i problema; ali nikako nisam mogao shvatiti zašto ustanak u Dalmacije a ne negdje drugdje, dok nisam u jesen 1932. godine došao u emigraciju i sa Poglavnikom o tome pričao.

Koliko se sjećam Andrija Artuković mi je pričao da je brodom iz Zadra došlo deset Ustaša koji su se razdjelili u dvije grupe, svaka po pet Ustaša. U prvoj grupi su bili, koliko se Andrija Artuković sjeća, Petar Šarlija, Mile Barišić, Ventura Baljak, Stipe Devčić i Rafajel Boban. Pukovnik Mile Barišić mi je pričao 1 studenoga 1962. godine u Parizu slično, jer je bio u prvoj grupi s Rafajelom Boban koji su napali žandarmerijsku postaju u Brušanima. Povlačeći se prema Zadru nabasali su na pet lovaca (kakve li sličnosti sa Bugojanskim Ustancima 1972., moja opaska, Otporaš.) i došlo je do vatrenog okršaja, kojom prilikom je teško ranjen Ustaša Stipe Devčić. U pomanjkanju svih potrebnih sredstava za liječenje rana, Stipino stanje se je naglo pogoršalo. Uvidjevši opasnost u kojoj se je nalazio, Stipe je izvukao ručnu bombu i stavio ju pod sebe, rekavši drugima da se udalje i da se ovako gine za Boga i Hrvatsku! Poslije praska bombe, pokupili smo Stipine posmrtne ostatke i zakopali, rekavši: Ustaša Stipe Devčić s nama je! Od tada se govori kada hrvatski rodoljub pogine za svoj ideal Hrvatsku: S NAMA JE !!!, a ne kako je to podrugljivo meni objašnjavao gosp. Jozo Bajurin u San Franciscu 1970. godine u kući Drage Novaka, da se Ustaše time             izruguju onima koje zakopavaju…

U daljnjem razgovoru sam pitao Andriju Artukovića da li poznaje Milu Barišića našto je on odgovorio da ga pozna i da je bio dobar borac i rodoljub, koji se je samo Hrvatskoj posvetio. Andrija nije znao da je Mile živ i da se nalazi u Francuskoj i da je pri povlačenju kod Dravograda izgubio desno oko, kao i za neke druge stvari koje sam ja čuo od dva hrvatska pukovnika Crne Legije, Joze Mamića i Mile Barišića.

Nastavlja se.

http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25487&kategorija=0
_________________

Postano: čet svi 14, 2009 6:54 pm    Naslov: HRVATSKA I USTAŠTVO

Andrija Artukovic je imao svoje poglede o Hrvatskoj kao i o svojoj sudbini glede izručenja Jugoslaviji. On nije vjerovao da će ga Amerika ikada moći izručiti Jugoslaviji za optužbe koje se ne samo ne mogu dokazati, nego jednostavno zato što se ta (zlo)djela nikada nisu niti dogodila na području NDH, za koja se mene optužuje. Ali nikada ne znaš šta nosi dan a šta nosi noć, kaže dr. Artuković. Amerika ima svoje račune i kada njoj bude to odgovaralo, ona će to učiniti bez grižnje savjesti.

Dok smo sami u jednoj Hotelskoj sobi razgovarali, sigurnosna služba na hodniku čuvala, ljubezna poslužavka nas dvorila kavom i prikladnim doručkom, obadvojica smo ljubomorno jedan drugoga pitali za mnoge stvari koje su se ticale naše Hrvatske, Ustaškog Pokreta, Ličkog Ustanka, NDH, rata, njegovih dužnosti u redovima hrvatske vlade, itd.

Velebitski Ustanak, priča dr. Artuković, Poglavnik je odlučio imati u Dalmaciji kako bi dokazao URBI ET ORBI cijelom svijetu da tu žive Hrvati, da su područja koja Italija sada posjeduje hrvatska a ne talijanska područja i da su to Hrvati koji dižu ustanak a ne neki Talijani. To je bio razlog za Talijane i razlog za Jugoslaviju da Hrvati hoće svoju hrvatsku državu odvojenu od Srbije. Tu je dr. Andrija Artuković usporedio Bugojanski Ustanak kojeg su u lipnju 1972. godine organizirali braća Adolf i Ambroz Andrić sa drugim svojim suborcima, i da će taj ustanak imati dublji i veći povijesni domet nego velebitski ustanak. Ti momci su svojim ustankom povratili Hrvatskoj ono što je Tito povratio svojim istarskim i dalmatinskim partizanima.

Skoro sam bio siguran da nikada više neću imati priliku vidjeti i popričati sa dr. Andrijom Artukovićem. Tako se i dogodilo. Nikada više ga nisam vido niti pričao sa njim. Zato sam sa sobom ponio “hrpu” papira, ne da ga provociram sa istim, nego da raspravljamo o razlozima i uzrocima koji sustavno govore protiv nas i bez nas, kako bi se mogli braniti. Dr. Artuković je bio naslonjen na stolicu na kojoj je sjedio, prigurnuo ju bliže uz zid, gleda mene direktno, prodorno u oči, i kaže: Otporašu, mi Ustaše nismo crni! Nije Poglavnik crn! Nas su drugi ocrnili a medju te “druge” spadaju neki prvaci HSS, koji su iz ljubomore nabacival i drvlje i kamenje na Ustaše i Poglavnika, Bobana, Luburića, mene i druge i sve one koji su nešto značili u borbi za spas Hrvatske Države. U tom razgovoru dr. Artuković mi je rekao da on piše uspomene ali da se ne smiju tiskati prije isteka 50 godina poslije njegove smrti. Pitao sam ga zašto, našto mi je odgovorio oko prilike ovako. Za 50 godina poslije moje smrti još uvijek će biti onih koji su zadojeni mržnjom na ustaštvo a kroz ustaštvo i na mene, te će moje uspomene omalovažiti i ocrniti kao da nisu istinite.

Kako sam već rekao, Poglavnik je htio dignuti ustanak u Dalmaciji koji je Italija uvijek svojetala za sebe, tako da Ligi Naroda dokaze da područja pripadaju onome narodu koji se tu pobuni. Za taj Lički Ustanak Italija nam se je kasnije grdno osvetila, svalivši sav fašizam na nas.

U S T A V

“USTASE” – Hrvatskog Oslobodilackog Pokreta

1. ZADAĆA POKRETA

Točka 1.– Ustaša – Hrvatski Oslobodilački Pokret, ima zadaću, da svim sredstvima, pa i oružanim ustankom, oslobodi izpod tudjinskog jarma Hrvatsku, da ona postane podpuno samostalna i nezavisna država, na cielom svom narodnom i poviesnom području.

Tocka 2. – Kada taj cilj bude postignut, Ustaški će Pokret braniti svim sredstvima državnu samostalnost Hrvatske i narodnu osebujnost hrvatskog naroda, te se boriti zato, da u Hrvatskoj Državi uviek bude vladao samo hrvatski narod, te da on bude podpunim gospodarom svih tvarnih i duhovnih dobara u svojoj zemlji, napredno i pravedno uredjenoj u duhu Ustaških Nacela.

Nastavlja se.

http://otporas.javno.info/gn.php?m=1&rbr=25495&kategorija=0
_________________

Već sam spomenuo pukovnika Crne Legije Milu Barišića kojeg sam sreo i upoznao na sprovodu Georges Besbon u Parizu 1962 godine. Poslije sprovoda on i ja smo otišli u moj stan. Mnogo smo pričali o sveme, naravno najviše o Hrvatsko. On je bio jako riječit. Slušao sam ga napeto i postavljao pitanja. Sa velikim ushićenjem pričao mi je kako su srpski zandari došli u kuću njegova oca 1926-27 godine i kundecima tukli njegova oca samo zato što je po selu pričao da ima sliku Stjepana Radića i hrvatsku zastavu u kući. Ja sam tada njima rekao da ću im se osvetiti. Čekao sam tu priliku sve do 1932. godine kada sam se učlanio u Ustasku organizaciju. Tu sam upoznao mnoge, medju kojima najistaknutijeg Ranka Boban. Sa njim sam se sprijateljio i bio sam u njegovoj grupi u Ličkom ustanku. Nikada ne mogu zaboraviti kada smo napali žandarmerijsku postaju u Brušanima. Rankan je zapovijedao a mi smo slušali. Najprije smo potrgali sve telefonske žice da spriječimo bilo kakvu pomoć iz Gospića. Prišuljali smo se na odredjeno mjesto. Velika tišina. Nigdje nikoga. Na juriš, pali, ni prozori, ni vrata nisu ostala više tu. (To je bilo u noći izmedju 6 i 7 rujna 1932, moja opaska. Otporaš.)

Prezime Barišić i prezime Mire Barešića su slični pa su me neki pitali da li je pukovnik   Mile Barišić stric Mire Barešića. Miro Barešić nije u rodbinskoj povezanosti sa Milom Barišićem. Miro Barešić je došao 1970. godine u Švedsku sa jugoslavenskom putovnicom, kao Jugoslaven. Tu je upoznao mnoge Hrvate, posebice Stipu Mikulića, kojeg je Udbin doušnik Irfan Kuburaš 15 prosinca 1975. godine ubio pred kućnim vratima kada je ovaj polazio na posao. Miro je počeo zalaziti medju Hrvate i tu počeo saznavati o Hrvatima ono što nije uspio znati kada je bio kući, u Hrvatskoj. Tih sedamdesetih godina u Beogradu se je vodio sudski proces protiv Miljenka Hrkača od Širokog Brijega, Hercegovina, pod optužbom da je on postavio “paklenku” bombu u kino “20 Oktombar” u Beogradu u listopadu 1968. godine. Kako je Miljenku prijetila smrtna kazna, Miro Barešić, Brajković i mislim i Ivan Vujićević su odlučili otići u jugoslavensko poslanstvo u Stockholm i mirnim putem zatražiti od ambasadora Vladimira Rolovića da posreduje u Beogradu i da se Hrkača ne osudi na smrt. Tu je Vladimir Rolović pokazao svoju Udbasko/partizansku mržnju na sve što je hrvatsko, te počeo prijetiti Baresiću i Vujičeviću. U toj prepirci, iz ladice svojeg “radnog” stola, Rolović je izvukao pištolj i bio spreman pucati po Hrvatima. Na svu sreću Miro Barešić je bio kamokud brži i u tren oka oduzeo Roloviću pištolj i sasuo u njega sve što je bilo u šanžeru.

U S T A V

” USTAŠE ” – Hrvatskog Oslobodilackog Pokreta.

ll. SASTAV POKRETA

Točka 3. – “Ustasa” – Hrvatski Oslobodilački Pokret, sastoji se od: zbirova, tabora, logora, stožera i Glavnog Ustaškog Stana.

Zbir je ustaška jedinica u pojedinom selu.

Tabor je skup svih zbirova na području jedne upravne obćine.

Logor je skup svih tabora na području jednog upravnog kotara.

Stožer je skup svih logora na podrušju jedne župe (županije ili okružja).

Mladost sveučilista i visokih škola okupljuena je u zasebnom stožeru pod nazivom ” Sveučilišni stožer “, a neposredno je podvrgnut Glavnom Ustaškom Stanu.

Cielokupni pokret ustaše usredotočen je u Glavnom Ustaškom Stanu, koji upravlja svim poslovima, što se odnosi na cielokupni Pokret i oslobodilački rad.

Točka 4. – Na čelu zbira stoji zbirnik, na čelu tabora tabornik, na čelu logora logornik, na čelu stožera stožernik, a na čelu Glavnog Ustaškog Stana Poglavnik.

Zbirnika imenuje i rješava dužnosti stožernik na priedlog logornika, a tabornike, logornike i stožernike imenuje i rješava dužnosti po odredbi Poglavnika Glavni Ustaški Stan, a Poglavnika biraju ustaše temeljitelji, odnosno po izpražnjenu Glavni Ustaški Stan.

Točka 5. – Glavni Ustaški Stan sačinjavaju Doglavničko Vieće i Pobočnički Zbor.

Doglavnike, njih najviše dvanaest na broju, te poglavne pobočnike, njih najviše sedam na broju, imenuje i razrješava dužnosti Poglavnik.

Točka 6. – Uz bok zbirnika, tabornika, logornika i stožernika   imenuje Glavni Ustaški Stan po odredbi Poglavnika do šest zbirnih, tabornih, logornih, odnosno stožernih pobočnika za obavljanje pojedinih grana poslova, koje se u dotičnoj jedinici ukazuju potrebnim, a te poslove vrše oni po nalogu dotičnog zbornika, tabornika, logornika, odnosno stožernika.

Točka 7. – Glavni Ustaški Stan imenuje po odredbi Poglavnika prema potrebi stručne osobe, te im opredjeljuje čin i službu, koju imadu izvršiti u zbiru, taboru, logoru, stožeru, Glavnom Ustaškom Stanu, u Pokretu uobće, te u ustanku i izvidjanju ustaških djela napose.

Točka 8. – Glavni Ustaski Stan imenuje po odredbi Poglavnika i posebne ustaške dužnostnike, kojima se povjeravaju po potrebi naročiti poslovi.

Nastavlja se.

Na svu žalost i žao mi je da nisam mogao naći nastavke ove teme HRVATSKA I USTAŠTVO. Mile Boban, Otporaš.